Božić u našim srcima


Božić je ustvari umanjena riječ od Bog, ali je poslije preuzeta kao naziv praznika koji označava da se na taj dan rodio mali Bog, Isus. Većina kršćanskih crkvi slavi ga 25. decembra, dok se  po Julijanskom kalendaru slavi 7. januara. 

Božić se počeo slaviti još u Rimu u četvrtom stoljeću (u izvorima dakazano kao godina 336.) Božić je jedan  od tri najznačajnija kršćanska blagdana. Ljudi širom svijeta ga slave, a pripreme za Božić traju i sedmicama prije, počev od kićenja bora, stana ili dvorišta, kupovine poklona, planova za božićnu trpezu…
Kada prolazite gradom ili selom, kuće stanovi i dvorišta  su okićeni najljepšim božićnim ukrasima. 
U domovima uglavnom vlada topla atmosfera. U nastavku teksta pročitajte kako starije, ali  i mlađe tuzlanke slave Božić, kakvi su običaji u Dubrovniku, kako se nekada slavilo a kako sada,  šta kuhaju i kakva atmosfera vlada:


Manda Ilić za Arabella Magazin kaže:

“Božić uvijek proslavljamo na način da idemo kod roditelja prvi dan i nastojimo da se okupimo svi koliko je to moguće, na obiteljskom ručku. To ćemo prakticirati dokle god je i jedan roditelj živ. Naredne dane dočekujemo svoje prijatelje u našemu  domu sa svojom djecom i  njihovim prijateljima, koji već više godina unazad dolaze kod nas i vesele se mojim kolačima. Sve ono što moja mama pravi za Božić, nastojim i već jesam usvojila. Pravim skoro sve: pečenicu, gibanicu, pihtije, kekse, kiseli sir s paprikama, razne salate, prohu, pogaču, sarmu, pite. Prije Božića se čisti i sprema kuća, a tada se počinju praviti suhi kolači čiji se miris uveliko širi po domu i daje  mu posebnu toplinu.”


Tuzlanka koja živi u Dubrovniku ,Ana Jurišić – Marušić  navodi razlike u običajima Dubrovčana i Tuzlaka:

“Tradicionalno, svake godine, kod nas se Božić proslavlja u obiteljskom okruženju. S obzirom da muž i ja zbog poslovnih obveza živimo u Dubrovniku, nastojimo svaki praznik doći kući i biti sa obitelji. Dubrovački praznični običaji malo se razlikuju od onih u Tuzli, ali mi nastojimo slijediti i jedne i druge; tako na primjer u Dubrovniku se tradicionalno za Badnjak pjevaju Kolende, to su popjevke koje obično djeca pjevaju dok obilaze kuće kako bi čestitali Badnjak i sam Božić, a ukućani ih daruju skromnim darovima. Na sam Badnjak od hrane se priprema Bakalar. To je riba koja zahtijeva malo više truda oko same pripreme, jer se dan ranije potapa u vodu, ali i dugo se kuha. Bakalar se obično servira sa krompirom ili patatama kako se zove u Dubrovniku.


Običaji u Tuzli su malo drugačiji, ne pjevaju se Kolende i ne sprema se Bakalar, ali  se jednako tako sprema riba i peče pečenica. Obično i u Tuzli manja djeca obilaze kuće i čestitaju Badnjak rodbini i susjedima koji slave, ali ne pjevaju Kolende. Oni nešto stariji dan provode s prijateljima i spremaju se za misu Polnoćku, nakon koje počinje prvi dan Božića. Pod misom slavimo najradosniji trenutak, a to je rođenje Isusa Krista, tako da slavlje i zvanično može početi. Prvi dan Božića se uglavnom proslavlja u obitelji, ali tu su svakako i prijatelji s kojima dijelimo radost Božića. Tada se probaju razni kolači među kojima je gibanica, tradicionalni kolač, koji se pravi sa jabukovim pekmezom i orasima, ali i brojni drugi kolači, te ostala ukusna jela.”


Ćućić Slavica nas podsjeća kako se Božić slavio u vrijeme kada su njena mama i baka bile žive, ona te običaje sada dijeli sa svojim unucima, kćerkama, zetom i ostalom familijom:

“Bilo je, a i sada je jako važno da prvi koji čestita Božić bude muškarac. Običaj je bio da su se djeca darovala taj dan, ali i da u kuću muškarac unese jelku, on bi se zvao Položenik i dobio bi dosta novca.
Prije Božića, tačnije 13.decembra (Sveta Lucija) posije se pšenica, što simbolizuje rodnu godinu. Ona se stavi pod jelku koja se kiti za Badnje veče, mada je  mnogi ranije okite.


Badnjansko veče je posno, jede se uglavnom riba i ostala posna jela.
Za Božić se upali svijeća, pomoli se Bogu. Koristim priliku da čitatelje podsjetim na još jedan običaj i priču; naime, jabuka se isječe na onoliko dijelova koliko ima ljudi za stolom i svako pojede svoj dio. Taj čin ljude treba da podsjeti (ukoliko se nađu u teškoj situaciji, skrenu s pravoga puta) na to s kime su podijelili tu jabuku i tada bi čovjek trebao pronaći svoj ispravan put.”


Ana Lukanović Đukić voli miris cimeta koji se širi po njezinom domu:
“Božić već miriše u mom domu. Ne volim zimu, ali volim miris topline koji uzlazi u ovom mjesecu u moj dom; priprema kolača, poklona, buđenja sjećanja na sve one koji nisu sa nama. U svemu tome vrijeme brže prođe i nekako to lakše prebrodimo. Nedostaje mi moja mama i mnogi drugi, ali radujem se zbog svih nas koji možemo još uvijek da budemo zajedno, barem za te božićne dane. Kuća miriše na cimet i vaniliju, a meni na sve ono što je pravila moja mama.


Trudim se radi moje djece i svih oko mene da im približim taj okus. Za Badnjak spremam posnu  večeru: grah, gibanica, kolači su već  spremni.


Kuhana pšenica, sarma, pečenje i kolači su glavni na stolu. Hrana...eh pa nije to najvažnije, živimo da bismo pomogli i onima koji to nemaju, da se sjetimo mnogih koje nismo dugo vidjeli, da ih nazovemo, čestitamo. One koji su bliže  pozovem u goste i sve one koji nisu voljela bih da osjetim pored sebe. Volim sve praznike i sve dobre ljude, jer oni drugi koji to nisu me i ne interesuju."

 Svjetlana  Roeder iz Njemačke slavi dan rođenja Isusa, uz molitvu za svoje najdraže:

 “Za mene Božić predstavlja jedan veliki katolički praznik, kojeg ja doživljavam sa jednom neopisivom radošću. Koliko god se približavao Božić u meni raste jedna velika radost jer tada nam se Isus rodi. Kako se radujem njegovom rođenju radujem se i da sama  napravim štalicu, jaslice i odgovarajuće figurice... 


... Naravno da palim svijeće svake nedjelje po jednu, do Božića ima ih četiri… Za mene anđeli predstavljaju jako veliko znamenje, posebno anđeli čuvari koji čuvaju sve nas.



Svakodnevno ih  molim da mi čuvaju moju djecu koju beskrajno volim. Naravno nikada ne zaboravljam pakete, što za djecu što za odrasle kako svojoj djeci, familiji tako i prijateljima susjedima i onima u teškoj situaciji... Sretan i čestit Božić.”



Božić je najljepši porodični praznik, to veče i najniža temperatura, čini ga ustvari toplim  i prijatnim. Svako na svoj način, ali svi sa veseljem i pozitivnim mislima dočekuju najveći katolički praznik. Mir u duši i  mir u srcima veliko  je bogatstvo svih koji ga slave.

Pišu: Danijela J.V. i Daniela Čomić


Sretan i čestit Božić.

Instagram