Eutanazija ili "jadna li vam majka kad vam bh-parlamentarci žele dobro"

Piše: Vedada Baraković


eutanazija psi

          Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH jučer je usvojio Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja. Ovim se zakonom između ostalog predviđa  mogućnost eutanazije napuštenih pasa, ukoliko u roku od 15 dana boravka u azilu ne budu udomljeni. Historijska odluka donesena je na dan rođenja Volta Diznija koji je na jedan prekrasan, topao način očovječio životinje koje su postale sastavni dio naših odrastanja i odrastanja naše djece (ko još nije volio Plutona?).

Historijska odluka također je donesena na dan kada su se politički lideri BiH (bila sam u iskušenju napisati naši ali više to ne mogu ni preko tastature prevaliti) vratili iz Praga sa ko zna kojeg dogovora o tome da se ne mogu dogovoriti i na kome su potrošili brdo para kao i u prethodnim putovanjima. Sa toliko novca mogli su se zbrinuti svi psi u BiH za narednih sto godina.

Ovdje neću o surovosti ljudske rase koja je uzurpirala planetu, otela staništa ostalim vrstama i predatorski počela uništavati sve što čovjek nije a bogami i sve što čovjek jeste  i što jeste ključ erozije morala i urušavanja sistema vrijednosti.  Ovdje hoću o tome da smo mi behaeovci odmakli korak dalje u milosrdnim metodama spram vrsta. Danas životinjskih, a sutra i ljudske. 

Surova, brutalna i bespoštedna borba za vlast od naših je parlamentaraca stvorila novi soj predatora kojima više ništa nije sveto (čak ni vitalni nacionalni interes). Potpuno neosjetljivi spram drugog (i drukčijeg) u ličnoj nadstvarnoj nebulozi redaju postupke koje će svakako ući u anale pohvala ljudskim glupostima (i okrutnostima).

Eutanaziranje pasa koji ne nađu udomljenje normalan je slijed i posljedica opće nebrige samodopadnih autoriteta ne samo kada su psi u pitanju već i sve ostalo. Trag bi novca svakako otkrio neku od koruptivnih afera i kada su psi u pitanju, ali koga je to više briga! Kao da gledamo neki reality-show program u kome učesnici imaju zadatak što više nakrasti, zaposliti što više rođaka, uništiti što više državne imovine, namjestiti što više tendera, imati što siromašnije i opespravljenije podanike i ako nekako mogu znati da nešto otpjevaju. Kao dragi nam mili. Ili da znaju navijati kao drago nam zlato.

 Sumnjam da ćemo i mi građani (jel zvuči bogohulno?) koji imamo dvije želje: ili da postanu vlast ili da pobjegnu iz ove zemlje, pokazati svoju plemenitu stranu i udomiti čovjekovog prijatelja. Dakle, slijedi eutanazija ( u prevodu milosrdno ubistvo) koju ne priznaju ni religije ni većine zakona (doduše kada je riječ o ljudima) i smrt hiljade i hiljade prekrasnih smeđih očiju čiji će posljedni pogled pitati „zašto?“

Ne znam ko će im odgovoriti, a možda ni nama kada jedan dan bude glatko izglasan zakon o eutanaziju svih nezaposlenih koji ne budu mogli naći posao. Pa će opravdanje biti vidi ih napadaju nas, ujedaju, organizovali se u čopore, ne daju nam djeci da se voze u pasatima, ženama nam trgaju bunde od bijele lisice a zamislite počeli su jesti i gume na našim novim mercedesima. Stoka jedna ljudska. A, usput, efikasno ćemo riješiti nezaposlenost.

I onda ne treba da se pitamo zašto. Sjećate li se kako su počinjali svi izumi na svijetu pa i ovi naši, eutanizmi.

„O, čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.“

Instagram