Majka i dijete, ljubav bez granica

Piše: Daniela Čomić



Dosta djece, ali i majki danas su jako vezani  jedno za drugo, što u starijim godinama nikako nije dobro kako za dijete tako  ni za majku. Majka svoj strah i zabrinutost zadovoljava time što je stalno uz bebu , to se poslije preslika i na dijete a  samim tim  stvara se pretjerana vezanost.


Majke se ne mogu opustiti, često misle da je dijete najsigurnije uz nju. Dijete jako plače, nema načina da se smiri ako majka ili neko od najbližih nije uz njega.
Majku u tom peridu brinu i druge važne teme, kako će dijete krenuti u školu i kako se socijalizovati.


U nastavku teksta pročitajte šta o tome za Arabella Magazin  kaže diplomirana psihologinja i pedagoginja Jasmina Šabović-Mujabašić

Po psihoanalitičkoj teoriji dijete u svom razvoju prolazi kroz četiri grupe strepnje (impulsna anksioznost, separaciona anksioznost, kastraciona anksioznost, superego anksioznost) koje postupno prevladava, tako da može uspješno da zadovoljava svoje nagonske impulse u skladu sa socijalnim normama i ima dovoljno energije za uspostavljanje zrelih emocionalnih odnosa i aktivnosti učenja i rada", kaže Šabović-Mujabašić. " Djetetu je potrebna, u nekim prelaznim godinama ,određena vrsta pomoći kako ne bi lutalo u svijetu odraslih i usljed neshvatanja određenih odnosa postalo depresivno i povuklo se u sebe te samim tim prekinulo socijalizaciju sa sredinom i svojim vršnjacima koji imaju značajnu ulogu u kvalitetnom odrastanju jedinke” , napominje doktorica Šabović-Mujabašić.



             “ Anksiozni poremećaj zbog separacije obiljležen je pretjeranom anksioznom zabrinutošću djeteta zbog separacije od osoba za koju je vezano (najčešće za majku) To predstavlja nerealnu zabrinutost da će se djetetu važnoj osobi nešto dogoditi ili da će se pojaviti neki iznenadni događaj i uzrokovati separaciju”


Simptomi se razlikuju zavisno od doba djeteta. Ponašanje karakteristično za mlađu decu uključuju praćenje roditelja “poput sjenke”, plač, izlivi bijesa, zahjtevanje djeteta da spava u istom krevetu s roditeljem, protivljenje odlasku roditelja i slično. 


Starija djeca više se žale na somatske simptome koji se pojavljuju kada im prijeti separacija od važne osobe. Postaju uznemirena kada treba da provedu duže vremena odvojeni od te roditelja ili da odu na udaljenija mesta, npr. da provedu noć izvan kuće. 


Odbijanje odlaska u školu, kako bi se ostalo uz važnu osobu, često je kako kod mlađe, tako i kod starije djece. Djeca koja pate od poremećaja s pretjeranom anksioznošću mogu brinuti o budućnosti, kompetenciji u školskom i socijalnom funkcioniranju, zdravstvenim tegobama, porodičnim problemima i događajima u svijetu. Često su prisutni osećaji nesigurnosti i napetosti, potreba za umirivanjem i sigurnošću”.


Ljubav majke prema djetetu niti sa čim se ne može porediti. Ponakad mislimo da činimo najbolje za svoje dijete, ali u stvari mi to na početku činimo za sebe. Majke su te koje prve pokazuju strah i zabrinutost.



U početku, bebu niko ne može uzeti, poslije niko s djetetom ne može vani, gdje god da pođu dijete je tu... Roditelji i djeca ponekad  trebaju svoje generacije. Mnoge majke ne rade i nemaju mogućnosti za vrtiće, ali u Tuzli postoji veliki broj dječijih igraonica, kao i program ( pri Javnoj ustanovi “Naše dijete”, gdje su djeca tri sata besplatna, uz stručne osobe).  Uz sretne roditelje, sretno je i dijete.

Instagram