ŽENA SEDMICE: Mr. Nađa Čomić-Arnautović, dipl.ing.rud

Razgovarala: Daniela Čomić



Visoka čela, ali i stasa, smjela kratko ošišana kosa , koja je sama od sebe odraz samopoštovanja, krase njeno glatko  i po obrazima blago rumeno lice. Pogled oštar, smio  i dubok, pokazuje da zna šta želi i koliko može, od toga dalje ona  ne ide.

Na njenim rukama se vide tragovi igle za pletenje, sviranja klavira, pisanja
nalivperom, kucanja na pisaćoj mašini, a  u vrijeme novih tehnologija i na tastaturi.
Te ruke su napravile na hiljade  kila zimnice, podigle dvoje djece i opet   listale knjiga  i  knjiga.
Uz sve to, posao koji zahtijeva dodir sa zemljom i  blatom njene ruke i  obraz su savršeno čisti.



Nađa Arnautović-Čomić, majka je dvoje sada odrasle također visoko obrazovane djece, supruga, nekadašnjeg generalnog direktora Solane, čije se vrijeme i danas pamti, magistar nauka, vlasnik privatne kompanije i ponosna nena.
Iako je u  šezdesetim godinama, njena snaga, i njen duh su kao da joj je  duplo manje. Za Nađu  nije problem  generalno sama očistiti stan, otići  u kupovinu, na sastanak u Zenicu ili neki drugi grad, a kada se vrati kući, da je čekaju gosti . To je jako teško, ali Nađi  je to zadovoljstvo.



Još od  malih nogu Nađa je znala šta želi, to su tada uvidjelii  njeni roditeji te je nisu sputavali. Imali su potpuno povjerenje u nju. Povjerenje koje je zasluženo i stečeno.
 Kao djevojci joj nikada nisu branili da izlazi, jer su znali da su njeni postupci sasvim u redu.
 "Ja nikada mamu i tatu nisam pitala  mogu li izaći, ja fino ustanem u pet, razvijem pite, probudim roditelje, brata i sestru i obavijestim ih o izlasku", kaže Nađa.
To pokazuje kako je oduvijek svojim vrijednim radom znala sebi napraviti mjesto. 
 Njena savjest je oduvijek čista i mirna, čak nikada ni sa predavanja na fakultetu nije odsustvovala.
 "Ja dođem pred njen fakultet i pozovem je u šetnju, inače pobjegao sa predavanja (kroz smijeh), ona meni kaže da nema teorije da i ona  pobjegne". Sa osmjehom na licu i sjetom u očima sjeća  se Aliosman Čomić, Nađin suprug.
Dalje kroz život podrška su joj bili suprug i djeca.
 U svom tom radu i učenju, Nađa se i družila sa porodičnii prijateljima i porodicom. Putovala je, slavila Nove godine, ljetovala…

"Sjećam se jedne godine zamalo da ostanemo u Tunisu, muž, sestra i ja. Kada  smo šetali, mladić na motoru  je hitrim pokretom oteo torbicu moje sestre, dok smo se uspjeli snaći, on je već odmakao”. ”Sada se tome smijemo, šalimo se sa mojom sestrom, muž joj u šali kaže mogla si se udati za Tunižana, ali tada nam je to bilo strašno”. Sjećam se, djeca su me čekala kući, a mi ne možemo izaći iz države”. “Tada je naš pasoš bio vrijedan, to su bila dobra  vremena  Jugoslavije. “Srćom ubrzo se sve sredilo i svi smo bili na letu za Sarajevo”.

 Kućni prijatelj, Rade Jevtić kroz smijeh  se sjeća:"Išli smo i u Mađarsku po namirnice, savilo se auto od sireva, namaza i slično, pitam se kako smo sve to pojeli."

Kako je mudra i pametna žena, shvatila je da joj za opstanak u ovom okrutnom svijetu treba još borbi. Ali ne prljavih i podlih, nego poštenih i fer. Tako je 2000 godine upisala  i položila ISO KVALITET, te postala  evropski menadžer Iso kvaliteta, auditor kvaliteta za standard: ISO 9001, ISO 14000, ISO 18000, ISO 22000  te evropski konsultant za kvalitet EU EOQ
To joj je otvorilo još mnogo poslovnih prilika i uspostavilo mnogo poslovnih veza.


Da li će Nađa Čomić-Arnautović ostati na ovome, ili će ići dalje još uvijek ona ne zna, ali se o njoj svakako zna da je primjer i oličenje poštenja i uspijeha, nježnosti i krutosti,osvješćenosti i ideologije, krutosti i mudrosti. U tom pravcu usmjerila  je i svoju djecu.

Instagram