Kako živjeti život punim plućima?


Puno ljudi sanja i priželjkuje početak njihovog novog pravog života. Ti želiš već dugo nešto da započneš, da razbiješ šemu u kojoj se trenutno nalaziš. Ti želiš jedan život koji je bliži tvojim snovim nego tvojoj stvarnosti.
Cilj je vašem unutrašnjem duševnom svijetu dati više pažnje i time vam omogućiti da  vanjski svijet, svijet oko sebe vidite kao svijet pun šansi i mogućnosti. Umjesto da ga vidite kao jedan expreslonac pun obaveza i  nedostupnih želja.

Na vama samima je da svoje vizije, svoj životni put razvijete i uzmete odgovornost za vaše izbore.




Svatko od nas  je doživio osjećaj da želi nešto da postigne.
Na primjer: novi posao, kuću, partnera, idealnu težinu...

Često smo željeli nešto gdje su nas osjećanja navodila na razmišljanje
TO BI BILO TO !!! Ako to postignem imam život u svojim rukama. I tako nas vodi euforija te želje i ushićenje do ispunjenja.
Ali svaki put pošto smo ispunili našu želju uživamo jedno vrijeme
i  onda opet praznina.
Poslije jednog vremena tražimo nešto drugo, neku novu želju, u nadi ne samo za postignutom željom nego i lijepom osjećaju ispunjenosti.

NA OVAJ NAČIN NAM NAŠ LIČNI ŽIVOT UVIJEK IZGLEDA VAN NAŠEG DOMETA.

Mi živimo u  društvu koji nas samo uči kako da trčimo najčešće za nedostupnim željama.
A naše želje tako lebde  u krugu: posao, kuća, relacije, socijalna okolina.
U toj trci zaboravljamo da  smo mi bića sa emocijama, vrijednostima, talentima, potrebama.

GDJE JE ONDA PROBLEM?

Poznato nam je da se mi sastojimo od ta dva svijeta. Vanjskog i duševnog.
U suštini moramo naš vanjski, racionalni, svijet i naš duševni svijet imati uvijek u balansu.

Na žalost društvo nas ne uči kako taj balans možemo naći.

NA NAMA JE KAKO ĆEMO DA RAZVIJEMO NAŠ BALANS.

Zbog toga želim da vas povedem da gledamo na život kao na umjetnost, koja ima za cilj da probudi naša čula i svijest, kroz originalnost i autentičnost.
Svatko od  nas ima kvaliteta i svatko od nas je izvor inspiracije.

Ako želimo da probudimo naša čula i svijest, moramo biti originalni i autentični. Koliko nam to djelovalo besmisleno ipak je jako važno, jer samo kroz autentičnost i originalnost dolaze naši kvaliteti do izražaja.





Osjećati se dobro u svojoj koži i svijetu koji nas okružuje je za svakoga drugačije, kao što je otisak prsta kod svakoga drugačiji. Kako se osjećaš u krugu svojih najbližih, na radnom mjestu, u nekom gradu, u nekoj zemlji, u krugu prijatelja...
U biti je namjera da se svi osjećamo dobro u svojoj koži i u svijetu i okolini.

S obzirom da smo socijalna bića,  skloni smo reakcijama koje nam naša socijalna okolina nalaže.
Osjetiti se domaće u svijetu i okolini znači osloboditi se prepeka koje su nam najčešće nehoticom nametnute. Te prepreke nam izazivaju emocije nesigurnosti i sramežljivosti.
Najkraći put do oslobađanja tih emocija je naći mir u samome sebi i vidjeti situaciju u kojoj se nalazimo na drugačiji način. Posmatrati sebe i situaciju iz druge perspektive.

Možemo da nabrojimo bezbroj primjera i da uočimo, kako stvari radimo iz emocija straha i nesigurnosti i neke nametnute odgovornosti.

Ako smo prema sebi iskreni, vidimo koliko stvari radimo samo da bi smo druge zadovoljili ili, zato što neko nešto od nas očekuje.
Bilo da se radi o relacijama roditelj-dijete, ili među partnerima, ili u bližoj ili široj okolini. Pa čak i u relacijama dijete-roditelj. U tim situacijama najčešće gubimo sebe iz vida.
Stvari moramo raditi zbog sebe u bilo kojoj relacij ili  okolini, a odgovornost držati takođe u svojim rukama.
Od velike je važnosti na ovakav način naći svoje mjesto i osjećati se ugodno u svojoj koži.
Ako pokušamo da nađemo mir u samima sebi, zadovoljstvo sasmim sobom, sa svojim kvalitetima i ako napravimo prostor, u svojim vizijama o životu i da možemo biti drugačiji da to ima svoj razlog, onda otvaramo širom vrata za pozitivnost koja nam pomaže u ostvarivanju svojih ciljeva.

Probaj za sebe stvari drugačije vidjeti!

Na primjer: Ja ne jedem zdravo da bih se bolje i sigurnije osjećala, već zato što hoću  da se dobro brinem za svoje tijelo.

Ili ja se ne bavim sportom zato što je to u modi i što je sport lijep, već zato što se osjećam dobro ako se bavim sportom.

Na nama samima je odgovornost izbora kako se što bolje osjećati u svojoj koži i svijetu oko nas! 

Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 

A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi 
"Život".

Instagram