Svi smo dio nekog društva. I u
tom društvu moramo graditi život, karijeru, stvarati porodicu, odgajati djecu i
davati im budućnost.
Dok sam studirala imali smo
predivnu profesoricu Vojislava Vasiljević. Predavala nam je “teoriju književnosti”
i pored toga nas učila životnoj mudrosti. Svaki puta pred predavanje pisala bi
nam po jednu izreku mudrih… Bilo ih je
puno, ali jedan mi je ostala u sjećanju:
“Jedini djelić kozmosa koji sa sigurnošću možeš promijeniti
to si ti sam.”
To tako lijepo zvuči!
Ipak toliko puta sam se osjećala
bespomoćna u svom životu i pred činjenicom da kao individua ne mogu ni na šta
utjecati, a kamoli šta promijeniti. Često sam se osjećala kao najmanje zrno
pijeska u beskonačnoj pješčanoj plaži.
Kasnije poslije izvjesnih godina sam imala priliku da
učestvujem na predavanjima teologa, Harry Doornbos. Na
jednom od tih predavanja mi se opet dojmilo gdje je on rekao:
”Mi ljudi smo kao kamenje u
koritu rijeke i ako izvadiš jedan kamen sa dna, rijeka može da promjeni tok.”
Te dvije mudrosti me nekako
uvijek prate i svaki puta vraćaju na pitanje
ko smo mi i kakva je naša uloga u životu i društvu. Možemo li šta
promijeniti?
Izgleda da jednako ne ide bez
drugoga i naravno da možemo promijeniti, sebe!
Biti spreman na promjene traži
istovremeno da budemo jaki i stajati čvrsto na svojim nogama.
Biti jak je važna osnova za naš život
u kome gradimo karijeru, porodicu i svoje mjesto u društvu. To tako djeluje kao
nešto ogromno nedostupno, ali dovoljno je da pođeš od jednostavnih svari koje
ti se u životu dešavaju i s kojima se susrećeš. I tu za malim promjenama
postizati velike rezultate.
Najveća i najbolja promjena je
sebe ojačati.
Biti jak znači učiti iz soptvenih
grešaka.
Svatko od nas je pravio i pravi
greške, one su jednostavno dio nas.
Praviti greške znaci da se nalazimo u procesu upoznavanja, sazrijevanja. Ako
hoćeš da se na greškama učiš, zamisli kakvu si grešku napravio, šta je bio
uzrok tome ( loš moment, pogrešna procjena situacije, impulsivnost…). Moramo
biti jasni sami sebi, a ne moramo se drugima pravdati. Greške se smiju praviti,
ali ne trebaju se iste ponavljati.
Biti jak znači unijeti svježinu u
svoj život.
Ne dozvoliti da te stihijski nosi
bujica. Svi poznajemo osjećaj, kako nam dan prođe tako bez veze, (spavaš, jedeš…). Nešto bi promijenili, a ni sami ne znamo što. Obuzela nas nekakva
lijenost.
I svi poznajemo osjećaj kada
želimo kuću generalno da pospremimo. Najčešće
poslije duge zime. Da je potpuno, izračimo, presložimo i da pustimo
unutra svježinu novog proljeća, novog buđenja.
Na potpuno isti način možemo u
svoj život unjeti svježinu, očistiti mladost u koju smo upali ili višak briga ili stvari s kojima se previše
opterećujemo, a nisu toliko bitne. Malo se, trgnuti. Otići u šetnju. Baviti se
nekom fizičkom aktivnošću, zdravom ishranom… Kad naš mozak primi svježu krv možemo
postaviti stvari na svoje mjesto ili jednostavno ih presložiti. Onda nam
izgledaju preglednije. Na taj način živimo u balansu.
Mi nismo ništa drugo nego živa bića puna energija i te energije imaju različitu funkciju i snagu. Kada bismo zaustavili tok tih energija bilo bi kao da smo zaustavili tok krvi u našem tijelu. Što znači ne možemo ih zaustavljati nego usmjeravati i koristiti.
Mi nismo ništa drugo nego živa bića puna energija i te energije imaju različitu funkciju i snagu. Kada bismo zaustavili tok tih energija bilo bi kao da smo zaustavili tok krvi u našem tijelu. Što znači ne možemo ih zaustavljati nego usmjeravati i koristiti.
Često se u svom životu pitamo
“Zašto mi se to desilo?”, najčešće kada se radi o ružnim stvarima. Pa smo ljuti,
tužni, bespomoćni. Kao da se samo po sebi
podrazumjeva da život mora da nam bude samo bezbrižan i siguran.
U principu je život okrutan i dešavaju nam se i stvari koje
uopšte ne želimo ili nismo očekivali.
Mi smo ti, koji za sebe možemo
svoj život da napravimo boljim. Ono ružno što nam se dešava učvršćuje nas i daje nam snagu da sebi
znamo kreirati i lijepe stvari.
“Ako si doživio intenzivnu tugu i
strah onda je i radost i volja za život jača i intenzivnija”, kaže jedna moja
prijateljica koja se već pet godina bori sa rakom.
Biti jak znači biti optimista!!!
Kao optimisti imamo više povjenja
u naš osjećaj i našu intuiciju, a u
svakoj ličnoj ili društvenoj krizi
vidimo šansu za promjenu, za novu orijentaciju.
Optimizam možemo definirati kao
vjeru u pozitivan rezultat.
Život je jedan dar iako ponekad
težak, on je istovremeno pun predivnih momenata, odakle crpimo energiju da
budemo jaki kao jedini djelić u kozmosu koji sa sigurnošću možemo promijeniti i
biti značajni za korito svoje rijeke.
U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.
U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.
Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.
A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život".
Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"
Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji. Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice.
U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.
U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.
Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.
A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život".
