ŽENA SEDMICE: Amira Kušljugić-Hukić, dipl. profesorica njemačkog jezika i stalni sudski tumač za njemački jezik i nekadašnji ZLATNI student

Piše: Meliha Horić - Džanković

„Svaka žena treba sebi postavit određene ciljeve koje želi po svaku cijenu ostvariti“, smatra profesorica Kušljugić-Hukić. „Svjesna sam da se ne može sve zamišljeno ostvariti, ali i ukoliko se djelimično ostvari to je već više od onog početnog "ničega". Postaviti sebi prioritete i naći  izvor odakle crpiti snagu za dolazeće promjene. Za mene je to svakako moja vjera. Mislim da jedna prosječna žena malo traži, a puno daje. Samo nam treba određeni pokretač u svemu tome. Žene su sposobne mnoge stvari istovremeno raditi i koordinirati, još ukoliko su uz to sretne i zadovoljne, pa njihovim uspjesima neće lahko biti kraja.“

Profesorica Kušljugić-Hukić, već petu godinu uspješno vodi Centar njemačkog jezika "KINDER". Zadnjih pet godina, uporedo je radila i u Međunarodnoj osnovnoj i srednjoj školi u Tuzli. Nakon odbijanja mjesta asistenta na Filozofskom fakultetu, prednost je dala svojoj tek rođenoj kćerkici Rejjan, jer je prvu godinu njenog života željela da provede sa njom kod kuće. Kada je ona napunila godinu dana, uz veliku podršku muža, osnovala je Centar njemačkog jezika "Kinder". 

Amira Kušljugić-Hukić, rođena je u Tuzli 1985. godine, kao četvrto dijete. Osim brata ima i dvije sestre. "Roditeljima ću uvijek neizmjerno biti zahvalna na odgoju koji su mi pružili, kao i na svemu drugom", kazala je gospođa  Kušljugić-Hukić. Djetinjstvo je velikim dijelom provela u Njemačkoj, gdje je se prvi put susrela sa njemačkim jezikom, tamo ga je kako kaže naučila pričati i voljeti.
Osnovnu školu završila je u Njemačkoj. U Tuzli je završila Gimnaziju "Meša Selimović" i "Njemački jezik i književnost" na Filozofskom fakultetu. Fakultet je završila 2007.godine, kao zlatni student.

"Živi kao da ćeš sutra umrijeti, iskoristi svoje slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva i život prije smrti", njen je životni moto.


Sretna je majka dvije prekrasne kćerkice, Rejjan kojoj je šest godina i Hanan kojoj je 20 mjeseci. 
"Moj najveći ponos je moja starija kćerka Rejjan, koja je jako zrela za svoj uzrast", kaže gospođa Kušljugić - Hukić. "Iako još ne ide u školu, ona bez problema čita knjige i piše. Već s pet godina je savladala arapsku abecedu, zna mnoge stvari iz historije Islama, a uz to je prešla većinu gradiva koje se obrađuje  tokom devet godina mektebske nastave."

Slobodno vrijeme koristi da uživa u dragocjenim trenucima sa svojim najbližima. Kada ima slobodnog vremena, pokuša ga iskorostiti za vjersku naobrazbu, jer je vjera u njenom životu ispred svega ostalog.

U oktobru ove godine, gospođa Kušljugić-Hukić puni 10 godina braka. Njen suprug Senad je njena velika podrška i sreća. Osim toga, on joj je najbolji prijatelj i po mnogo čemu uzor. Poznaje ga još od malih nogu, jer se njena sestra nekoliko godina prije udala za njegovog brata. To je dodatno uljepšavalo njihov porodični život. Međutim, sestrin muž, a suprugov brat (Hukić Damir-Mustafa) je iznenada 2005 umro, što je unijelo veliku tugu u njihove živote. Njena sestra Meliha je ostala sama sa dvije predivne kćerkice, Kanitom i Adnom, sa  kojima pokušavam provesti što više vremena.

Svoj veliki san da sa svojim mužem Senadom ode na hadž, ispunila je 2010. Godine. „Bili smo počašćeni dok smo još zdravi u puni snage da obavimo petu islamsku dužnost, a to je obavljanje hadža“, kaže gospođa Kušljugić-Hukić. „Nakon činjenice da mi je najveće zadovoljstvo upravo to što sam vjernica, svakako mi je posebna sreća izmamiti osmijeh na licima onih koje volim, biti dobra supruga, podrška i radost mom mužu, kao i dobra majka.“

Vedra i vesela profesorica Amira Kušljugić-Hukić, nesebično svoje znanje prenosi na njene  učenike koji su joj poklonili svoje povjerenje. A da je to povjerenje opravdano, govori veliki broj polaznika koji su preporukom upravo tih polaznika došli u Centar njemačkog jezika "Kinder". "Rad s djecom nije uvijek jednostavan", kaže profesorica "Kušljugić-Hukić". "Da bi djeca savladala što bolje određeni jezik, potrebno je da se sa njima mnogo priča, da im se konstantno ponavljaju naučene lekcije. Potrebno je jako puno energije i umijeća. Danas osam sati pričati, objašnjavati, pitati, odgovarati na njihova pitanja čiji broj dnevno zna nekada prijeći i stotinu, nije uvijek lahko. Učenicima nastojim biti više prijatelj i uzor nego autoritet, iako to nije uvijek kod svih moguće. Kada uočim plodove svog rada i truda, ili kada mi dođe roditelj koji kaže da njegovo dijete jedva čeka sljedeći čas, osjetim poseban osjećaj zadovoljstva."

Osim rada sa djecom, kao profesorica njemačkog jezika, gospođa Kušljugić-Hukić, ima i drugu sporednu djelatnost. Radi i kao sudski tumač i prevođenje knjiga. 
"Ne mogu sebi zamisliti raditi nešto drugo", kaže profesorica Kušljugić-Hukić.  "Smatram da je rad s djecom idealan za ženu, posebno za nekoga ko  nastoji praktikovati vjeru i živjeti u skladu s vjerskim principima."

Osima navedenih djelatnosti, veliko joj je zadovoljstvo držanje kurseva sufare i podučavanje osnovama islamskog vjerovanja. Sufara je, za one koji se s tim pojmom ranije nisu susretali, učenje arapskog pisma. Kursevi su besplatni i isključivo za ljepši spol. "Većina kandidatkinja su studentice i  poslovne žene koje nemaju mnogo dodira s vjerom, no, pojavila im se želja da savladaju arapsko pismo, neki zbog putovanja, neki zbog udaje ali većina kako bi mogla učiti u Kur'anu", ponosno i sa srećom u očima kaže gospođa Kušljugić-Hukić." Nakon završenog kursa sufare kandidatkinje većinom produže s nastavom, koja  se odvija uz kafu, kolače i vjerske prezentacije, ženske i porodične priče, odnosno jednostavno ženska druženja. Ovim djelimično želim izbalansirati onaj dio mene koji je profesor njemačkog i onaj dio mene koji mi kaže da sam ja prvenstveno vjernica. Radom profesora stranog jezika stičem za ovosvjetske potrebe, dok vjerskim druženjima i sufarom  nastojim steći onosvjetsku opskrbu."
  
"Ljudi često imaju predrasude prema ženama koje svojom vanjštinom pokazuju da su vjernice", smatra gospođa Kušljugić - Hukić. "Nositi mahramu po nekima znači biti nesretna, potlačena, uskraćena za svoja prava, neobrazovana i slično, sa sigurnošću tvrdim da nije tako. Mi imamo toliko prava i mogućnosti da koliko god bih sada o tome govorila ono što prešutim bi bilo značajnije od rečenog, samo zavisi koliko ćemo od svega toga iskorisiti."

"Pokrivenim ženama poručujem da daju maksimum od sebe kako bi dokazale da navedene predrasude nisu osnovane, a svim ostalim poručujem da mnogo čitaju, obrazuju se,  da svoju djecu odgajaju da budu bolji od nas. Buduće generacije ovise prvenstveno o nama i našem izgrađenom  ili neizgrađenom karakteru."

Instagram