Kako oprostiti i nastaviti dalje?

Od najranije svjesne mladosti se susrećemo sa pojmom oprostiti. Koliko puta smo se sa braćom ili sestrama, sa prijateljicama ili prijateljima sporečkali, nadmetali ko ima pravo, pa smo morali izgovoriti tu čarobnu riječ “oprosti”.

Koliko puta smo roditeljima rekli “oprosti” zbog nekih naših grešaka….A još više puta smo mislili da kada postanemo zreli ljudi nećemo morati više da opraštamo. Ipak svaka nova životna dob nam nosi nove situacije, nova iskustva i nove momente u kojima smo prinuđeni da opraštamo.

ŠTA ZNAČI OPROSTITI?

Kada smo u stanju oprostiti oslobađamo se negativne energije vezane za određenu situaciju.

Oprostiti znači ne nadati se da se prošlost može promjeniti.

Mi ne možemo ništa promjenit, isto se već desilo, al to ne znači da moramo sve da odobravamo što nam je neko nešto nažao učinio. Ono što možemo je naučiti se nositi sa nečim iz prošlosti i to nam može pomoći da neke situacije bolje sagledamo za svoju budućnosti.

Oprostiti je nešto što mi izaberemo. To je snaga i mogućnost da naše odluke budu svjesno pozitivne. Što znači da je oprostiti djelom izbor, a jednim djelom odluka.

Oprostiti znači osloboditi se ljutnje i osude, a takođe i tuge.

Često čujemo: ”Mogu oprostiti, ali ne mogu zaboraviti”. Znači da smo oprostili samo zato što mislimo da to moramo i tada opraštamo samo intelektom, a ne emocijom, ali oprostiti moramo srcem.

U tom slučaju moramo potisnuti svoj ego na momenat i probati se postaviti u suprotnoj situaciji. Onda postajemo svjesni koliko smo i mi skloni napraviti greške, a možda i iste.

Oprostiti je jedan proces u kome prebrodimo nanesenu bol, nepravdu i strah.

Ako nismo u stanju oprostiti znači da se držimo čvrsto nekog očekivanja koje ne može više da se desi.

TRENING ZA OPROSTITI

Ko ili koja situacija te najviše boli? (možda i godinama). Budi svjestan sebe i boli koju doživljavaš.

Ta ljutnja i frustraciju koju osjetiš je dokaz da još uvijek živiš u prošlosti, ali prošlost koju ne želiš akceptirati. To je razlog da su nam sadašnjost i budućnost teži.

Niko drugi nego mi sami možemo unijeti promjene.

Zamisli osobu koja te uvrijedila ili nanjela bol. Koncentriši se jako na nju.

Šta osjećaš da ti se dešava u tijelu, ako jako misliš na tu osobu. Kada taj osjećaj prepoznamo, onda se moramo tog osjećaja i osloboditi.

Uzmimo blok za pisanje i pišimo slijedeće:

“Ja ti želim još jedan puta reći koliko boli mi je nanijelo to što si učinio (la)”

Napišimo koje loše ili bolno iskustvo je doživljeno sa tom osobom.

I napišimo kako nam je bol nanijeta, kako je doživljena.

Završetak teksta treba da bude: ”Zbog toga imam takav osjećaj...”

Pošto smo to napisali imamo situaciju bukvalno u svojim rukama i vidimo da ništa ne možemo promijeniti, ali možemo prihvatiti i premjestiti situaciju, skloniti pa čak i na duže vrijeme.

Za zaključak napisati:

“Meni bi bilo draže da si …….tako uradio (la).

“Za sve što je bilo, odustajem od mojih očekivanja.”

Podvuci debelom crtom.

ČOVJEK NIJE STVOREN DA NOSI SVOJE I TUĐE GREŠKE NA LEĐIMA, NEGO JE ČOVJEK STVOREN DA MEĐUSOBNO UČI OPRAŠTATI.

Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji. Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice.

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.

A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život".