Jasna Đug-Prelić: “Još u Gimnaziji jedan od profesora dao mi je nadimak Pjesnik”



Kad me neko pita šta sam po zanimanju zastanem, jer nikada nisam mogla da pomislim da ću reći da sam domaćica, jer to u duši nisam”, kaže Jasna Đug, autorica nedavno objavljene zbirke pjesama "Rijči iza šutnje", majka srednjoškolca na kojega se ponosi i odana supruga.
 "Živim mirnim porodičnim životom u kome se svo troje dogovaramo o svim važnim odlukama." Kada ne piše pjesme, Jasna slika na staklu, a duhovnu inspiraciju crpi praktikovanjem reikija.  U slobodno vrijeme (vjerujem da će se mnogi od vas zapitati kako ga uopće i ima), Jasna uživa u šetnjama prirodom, nadomak Tuzle, čitanju knjiga i gledanju filmova.

Ne potcjenjujem žene koje nikada nisu radile u preduzećima ili u nekim ustanovama, ali ja nisam stvorena da provodim vrijeme vrteći se u krug po kući i obavljajući svaki dan jedne te iste poslove. Međutim, silom prilika od prije nekoliko godina kao i mnogi danas, ostala sam bez stalnog zaposlenja. Iako sam završila Gimnaziju radila sam poslove od službenika do  finansijskog rukovodioca. Poslije, kad sam ostala bez stalnog zaposlenja radila sam povremeno u BH Telekomu kao službenik na po par mjeseci i jedno vrijeme sam radila kao saradnik za časopis "Sumejja", gdje sam radila intervjue, pisala neke putopise, članke-savjete itd... Jedno vrijeme sam se intenzivno bavila humanitarnim radom nevezano ni za kakvu organizaciju za šta sam dobila dva priznanja jedne osnovne škole, a i stekla prijatelje iz Francuske i Švicarske sa kojima i sada održavam povremne kontakte.”


"Kada me neko pita od kada se bavim pisanjem poezije zaista ne mogu dati tačan odgovor. Mogu reći da mi je još u Gimnaziji jedan od profesora dao nadimak Pjesnik, koji sam nosila do kraja srednje škole. Po završetku srednje škole sam objavljivala neke svoje pjesme u časopisima-Književne novine, Oslobođenje, u Azri priču i kao što sam već rekla u Sumejji mnoge članke, ali sam imala zaista jedno vrijeme jaku želju da objavim  zbirku pjesama. Poslije sam to –gurnula u stranu- jer su trebala sredstva koja ja nisam imala. Slučajno sam otkrila izdavačku kuću UG Essegg koja mi se ponudila da besplatno objavi zbirku.  Naravno moje pjesme su prvo morale da prođu komisiju i dobiju zeleno svjetlo što se i desilo i eto-moja se želja ostvarila.”


Imam puno omiljenih pisaca i nisu to isključivo pisci poezije. Čitala sam i čitam dosta, ali nikada nisam pokušavala pisati po uzoru na bilo kojeg od njih. Jednostavno svako, ma bio dobar ili loš pisac treba da bude svoj. Treba da bude to što on jeste inače nije to ono pravo. Ne mogu ja pisati o svojim osjećanjima, svojim doživljavanjima, shvatanjima nečega ili nekoga onako kako to neko drugi radi ili je radio jer onda to nisam ja. Naravno divim se mnogim piscima i cijenim njihova djela ali to su oni. Divim se pjesnicima Šantiću, Miroslavu Antiću, Desanki, Pablu Nerudi, Žak Preveru ili neprevaziđenom našem piscu proze Meši Selimoviću zatim H. Heseu, Tomasu Manu, Remarku i mnogim drugim ali ako pokušate bilo koga da kopirate onda samo načinite zbrku od svega. Naravno svi oni i drugi podsvjesno sigurno uspiju da izvuku iz onoga ko u sebi nosi sklonost za pisanje i pomognu da ga –gurnu- u sve to ali ništa više. Znam mnoge koji su pročitali puno više od mene, ali nikada nisu ništa napisali niti –kako oni kažu- znaju. Malo čudno, ali tako je.”

Uskladiti vrijeme za obavljanje mnogih aktivnosti je najlakše ako se ono pravilno rasporedi. Imati jednostavno nekakve svoje rasporede za sve. Kako kome odgovara. Ja sam recimo -noćna ptica- i mnogo toga uradim kad moji spavaju. Tada imam svoj mir i nekakvu potpunu slobodu od bilo kakvih prekidanja u onome što radim. Volim to svoje vrijeme iako nisam ni blizu nekakvog samotnjaka. Osim pisanja volim i da slikam po staklu. Želja za to se jednostavno i iznenada pojavila. Nikada nisam ni od koga učila o bilo čemu vezano za to. Valjda u nama leži dosta toga što je potreban trenutak ili ko zna šta da to izbaci na površinu. Ja uživam dok slikam i to je najvažnije. Drago mi je naravno što se to što uradim dopada i drugima. Prije sam više radila na tome, sada malo pauziram, ali ljubav prema tome je tu i to je najvažnije.” ”


Umjetnost je naravno vid izražavanja onog nematerijalnog-duhovnog u čovjeku, ali osim pisanja i slikanja postoje i neki drugi načini koje ne nazivamo umjetnošću. Jedan od načina duhovnog puta-potrage, uzdizanja je i Reiki. Moj susret sa Reikijem je kao i sve u životu slučajan. Mada moram biti iskrena- ja ne priznajem to da se u životu dešava bilo šta slučajno. Po mom uvjerenju sve se dešava sa nekim razlogom, ali mi taj razlog najčešće ne uvidimo ili ga ne razumijemo ili ga jednostavno ne priznajemo. Reiki se pojavio u mom životu kao nešto konkretno, kao  rezultat dugog puta mog traženja. Od proučavanja psihologije čitanjem Frojda, Junga i ostalih Reiki je zaista nešto što mi je dalo veliki oslonac u životu, odgovore na mnoga pitanja, puno prijatelja. Sada sam majstor Reikija-treći stepen. Bavim se Reikijem nekih šest godina i donio je u moj život samo lijepe stvari. Puno toga se okrenulo u pozitivnom smijeru i puno toga sam ostvarila upravo zahvaljujući njemu. Jednostavno sam mnoge stvari postavila na pravo mjesto i to je to-najbitnije.”


Jasnin životni moto je: "Treba život iskoristiti sto posto, ali ne samo uzimajući od njega, nego prvo dajući. Što više čovjek daje više dobija. To je istina koju mnogi baš i ne prihvataju ali tako je. Osim toga sve što čovjek želi treba da dobro oslušne sebe da li je ta želja iz dubine njegovog bića, ako jeste onda je to ono pravo i treba željeti svim tim svojim bićem i dobit će. Naravno mislim samo na ono čime ne čini loše drugima zato kažem prvo daj pa ćeš dobiti. U ovom je i recept za uspjeh.” 


Nakon zahtjevnih promocija knjige u Hrvatskoj i BiH, Jasna već priprema drugu zbirku poezije. “Kad je u pitanju budućnost kao što svi znamo ona je uvijek neizvjesna i nerijetko drugačija od onoga što mi sami zamišljamo. Ali ne bi valjalo da nemamo ipak nekakve planove. Ja trenutno pripremam materijal za drugu knjigu i pri kraju je. Iz izdavčke kuće prve moje knjige su mi rekli da pripremim materijal, jer imaju namjeru da objave i drugu knjigu. Pa vidjet ćemo. Čitateljkama Arabella poručila bih: Prvo budite uvijek svoje-to što jeste jeste ako vas drugi žele prihvatati  takve super ako ne, njihov problem. Zatim, imajte uvijek nešto ispred-u planu, ali prvo punim srcem i plućima živite u sadašnjem trenutku. Sve vas puno volim.”



Ne vjeruj uvijek riječima
 Pusti ih neka proteku
 Ko nabujali potok
Poslije proloma oblaka
 Ili dugih dosadnih kiša
 Zastani na trenutak
 Oslušni
 Oslušni tišinu
 Sve neizrečeno
 U pogledu utkano
 U pokretu ruku
 Cijelog tijela
 Noćima pod jastuk stavljano
 U snove nošeno
 Oslušni tišinu
 Cijeli svijet u sebi nosi
 Jer
 Strah je nerazuma
 Poraza
 Ljudskog nemara
 Zato se
 Ispod, iznad smješta
 U napisano uvlači
 U boje slijeva
 U zvuk nota
 Oslušni tišinu
 U sebi
U meni
 U njoj je
 Čitav jedan svijet
Nedosanjan.   J.Đ.

Instagram