Žena sedmice: Jasmina Ibrahimović, master of arts

Piše: Daniela Čomić


Žena , djevojka ili djevojčica…nije toliko važno za uslov i kriterije za  Ženu  sedmice. Upornost, ambicioznost, neobična sudbina  i volja su ovu mladu damu doveli u pomenutu rubriku, Jasmina Ibrahimović, master of arts je naša ovosedmična Žena sedmice.
 Jasmina je rođena u Tuzli 1984.godine, ta kao prva kćerka, unuka i praunuka  imala svu pažnju svoju bližnjih, i za život u tom period , od rođenja do 1992. kaže da je bio kao u bajci.
Još kao mala  maštala je da bude glumica, ali je nesretni rat na kratko prekinuo maštanja naše protagonistkinje.

Sa svojih devet godina  igrom sudbine došala je u Holandiju.
Nova zemlja, ljudi, jezik, okruženje…Jasmina se morala vratiti dvije godine unazad kako bi stigla tadašnje svoje vršnjake u znanju jezika.Za samo jednu godinu sustigla ih je, savladala jezik i postala  ”najlmađi prevodilac na svijetu”, (kao i većina  djece koja su došla iz neke druge zemlje!) svojoj mami je prevodila u trgovinama, kod ljekara, na roditeljskim sastancima…



Kako je po prirodi vesela, družila se sa drugaricama iz raznih zemalja. Nakon završene srednje škole, Jasmina je jednu godinu studirala holandski jezik, a poslije se prebacila na Univerzitet u Utrechtu kako bi studirala dramaturgiju. Tu je i magistrirala.
Na tome se priča o Jasmini i  pozorištu ne završava. Nakon toga se specijalizirala za  režiju na  community arts. 

O još nekim detaljima razgovarali smo sa Jasminom Ibrahimović.
Arabella Magazin: Iz razgovora znamo za režiju, jesi li nekada i glumila, i ako jesi šta ti draže? 

“Sa pet   godina  glumila sam  u tatinim predstavama i filmovima (tata je pisac, profesor i Tuzlak Nedžad Ibrahimović). Kad sam vidjela da se u filmovima može praviti kiša, bez da pada kiša, onda sam se  zaljubila u pozorište i u filmove: ustvari u tu neku drugu verziju realiteta.” Kaže nam Jasmina.

"Također sam glumila u srednjoj školi, samo za zabavu. Kad je moralo, za ozbiljno nije mi se više sviđalo. Ja mislim da sam bolja rediteljka nego glumica. Ali, obožavam pričati priče ljudima! I to je neka vrsta glume. Ali onda se ne moram praviti da sam neko drugi."
 
Arabella Magazin: Jesi li sa svoja dva fakulteta dobila i stalno zaposlenje u Holandiji?

“Da. Sad radim kao redovni reditelj kod jedne pozorišne grupe u Rotterdam-u. Zove se Rotterdams Wijktheater. Mi smo malo neobična grupa. Zato što pravimo profesionalne predstave, ali bez profesionalnih glumaca i glumica. Naše predstave se uvijek rade o običnim ljudima i njihovim pričama. Mi ih intervjuišemo i onda napišemo skript o njihovom životu. 
Ti ljudi nisu amateri! Razlika je da amateri glume za hobi. Oni vole glumiti, i glume zato što hoće da glume. A naši “ne-glumci” neće da glume, nego samo hoće da ispričaju svoju priču, zato što misle da je bitno da ljudi tu priču čuju.  " Ističe Jasmina.
"Na primjer napravili smo  predstavu Meysara sa tri mlade žene koje su odrasle u Holandiji ali imaju Turske i Marokanske roditelje. Njih tri nisu glumice, ali njihova lična priča je jako bitna da se sad u Holandiji ispriča. Zbog sadašnje ekstremne političke klime u kojoj su muslimani cijelo vrijeme žrtve.
 Ja sa svojim predstavama  uvijek hoću da mrvicu poboljšam svijet. Ja mislim da je jako teško nekoga uvrijediti ako poznaješ njegovu  ili njenu priču. Zato je moj životni cilj da pravim predstave, da pričam istinite, lične priče, i da mogućim onima koji nemaju dovoljno jak glas, da ih drugi ljudi čuju." Kaže nam Jasmina.
"Pored posla kod Rotterdams Wijktheater, radim kao asistentica profesora za community arts (tako se ova vrsta umjetnosti zove) na Fakultetu u Utrechtu."


Arabella Magazin:  Kakav je fidbek publike i kako se ti osjećaš nakon predstave?  Je li to posao koji te u potpunosti ispunjava ?

 " Fidbek publike je odličan. Ljudi su bili oduševljeni mojom zadnjom predstavom Meysara. Prošli vikend smo imali premijeru, a od oktobra idemo na turneju kroz Holandiju.
Nekoliko dana prije premijere se uvijek kajem što sam izabrala ovaj posao! I po nekad mrzim   zato što sam nervozna i nesigurna. Poslije premijere mi je prvo jako drago. I onda poslije nekoliko dana počnem zamišljati šta sve hoću da promijenim. I onda sve počne ponovo." Kroz smijeh navodi Jasmina.
"Ovaj posao me jako ispunjava. Ali me i umara. Jako mi je teško naći balans između posla i privatno života. Sad živim za posao! Možda će se to nekada promijeniti, ako ikad budem postala majka. A mogu ti reci, da nemam pojma kako da napravim vremena za neko buduće dijete. (već mi je skoro 30 godina i  moram malo početi mislit o ovim stvarima). " Simpatično nam otkriva Jasmina i svoje duboke želje.


Arabella Magazin: Kakve su tvoje ambicije i dalji planovi?
"Ambicija mi je da budem još bolja rediteljka (moram još puno naučiti). A voljela  bih i malo više pisati, izdavati priče, itd. Hoću da više radim na fakultetu. Ustvari hoću sve što sad već radim, samo još 10 puta bolje! A istovremeno bih i voljela malo više vremena naći za privatni život. (ovo je sve nemoguće naravno, šta ću kad sam takva)"

Arabella Magazin:  A ljubavni život, kako se on uklapa u sve to?
Imam Holandskog momka, zove se Richard. Već smo deset godina zajedno, a osam i po  godina živimo zajedno. On je moja druga polovina i najveći poklon koji sam ikada dobila. A kompletno je drugačiji od mene po karakteru. Baš je obrnut od mene. Ja sam ekstravagantna, puno pričam, volim da budem u centru pažnje. A on je introvertan, miran, mrzi pažnju. I jako je pametan, vrijedan i spretan. Ja sam melanholična i doživljavam život ekstremno, on je stabilan. Njegova stabilnost meni treba, a moj haos i sloboda njemu treba." Slikovito objašnjava naša sagovornica.

Drage čitateljke, nadamo se da smo vas oraspoložili i malo opustili kroz naš razgovor sa veselom Jasminom te bar malo dočarali detalje života i rada glumaca i redatelja. A posebno što samo saznali i za malo drugačiju vrstu glume, koja zapravo " glumi realnost"

Instagram