Punjena paprika: Recept prema principima hrono ishrane


Neko će se zapitati kakva je to punjena paprika bez riže ili nekog drugog ugljenog hidrata. Pa lijepa, fina, sočna i ukusna. Svaki put kad je pravim, bude sve bolja i bolja. Danas je specijalno ukusna jer sam pronašla našu papriku, koja je ovde prava rijetkost ili treba znati gdje otići i pronaći. Kada se spremam da kuham punjene paprike koristim samo onoliko paprika koliko je potrebno da stane u jedan red uredno poredane.


Za ovaj recept sam koristila:

- 11 paprika prosječne veličine
- 800 gr mljevenog mesa bez masnoće
- 100 gr ljutog kulena
- 2 kašike ulja od košpica grožđa- 2 velike glavice ljubičastog luka
- 2 kašike sušenog kvasca u prahu
- 2 lovorova lista - 2 litre domaćeg soka od paradajza
- so himalajska, biber, bijeli i crni luk

- 1 kašika sušenog paradajza za aromu


Luk isjeckati na sitno i staviti da se dinsta na ulju, posoljen. Za to vrijeme sam samljela meso i stavila sve potrebne začine. Kada je luk postao staklasti, srucila sam ga sa mesom i sve dobro zamijesila. Paprike očistila od sjemenki, punila ih smjesom od mesa i redala po dnu šerpe (moja šerpa je prilično velika). Mesa sve što je ostalo sam posula odozgo po paprikama. Sokom od paradajza sam prelila preko paprika i stavila da provri. Čim je počelo da vri, ubacila sam lovorovo lišće i smanjila na najmanje tek toliko da vri polako. Držala sam samo malo otklopljeno da bi višak tecnosti ispario i da se tako dobije gusci preliv. Tako se krchkalo dobrih dva sata.


Kulen koji sam samljela zajedno sa mesom je dao divnu ljutkastu aromu. U hrono ishrani se u jednom obroku ne miješaju mesa od dvije vrste životinja. Isto tako i paradajz bi trebao da bude domaće proizvodnje, jer onaj kupovni ima aditiva. Ali može da se kupi i pasterizovani, jer u njega nema aditiva.

PišeJadranka Blažić

O autorici:



Moje ime je Jadranka Blažić. Život me je donio u prelijepu zemlju Kanadu sa moja dva sina, koji su sada već odrasli momci. Kažu da ti sudbina odredi šta ćeš u životu biti, još onoga dana kada se rodiš. Mislim da je meni sudbina odredila malo kasnije, kada sam u svojoj trinaestoj godini izgubila mamu i preuzela brigu na svojim nejakim plećima o starijem bratu i tati. Kuhanje je počelo tada i evo traje do dana današnjeg. Završila sam školu za kuhare i profesionalno se bavim kuhanjem. Oduvijek sam bila pobornik zdrave hrane i zdrave ishrane. Ponekad mislim da i dok spavam, sanjam koje bi jelo mogla osmisliti sutra. Ovde u Torontu živim sa svoja dva sina i radim kao kuhar u internacionalnom lokalu.



Recepte kreirane prema pravilima hrono isrhane možete pronaći na Jadrankinom blogu "Kuvajmo Hronovski".

Instagram