Svake godine iznova doživljavam isti osjećaj i tada imam potrebu da se svakodnevno zahvalim prirodi na njenim bojama, mirisima, plodovima...
Glavna urednica Arabella magazina mi je napisala da im je sada tema u magazinu JESEN.
Kako sam to pročitala automatski mi se izraz osmijeha pojavio na licu. Moje najomiljenije godišnje doba.
Sve je u balansu, zrelo i spokojno. Priroda nas vodi ka tome da zavirimo u sebe. Vodi nas na neko mjesto mira, mudrosti i zahvalnosti. Taj uzdah zahvalnosti mi se javlja iz dna duše i doživljavam ga kao jednu molitvu, za život i svu ljepotu.
U čitavom svijetu traže ljudi taj mir u sebi. I nije bitno da li su Hrišćani, Muslimani, Židovi Budisti, Hindu ili Ateisti. Potreba da na momenat zavirimo u sebe je univerzalna.
Ono što je najljepše je da priroda govori jednim jezikom.
U prirodi tražimo prostor za sebe, za nadu, za ljubav i za zahvalnost za svo dobro što nam život nudi. Nešto što možda religije zovu sveto i božije. I koliko god da se svi razlikujemo, govor tijela pri zahvaljivanju je prirodan, automatski. Ruke nam idu u pravcu srca, a oči zatvaramo ili tražimo nešto što inspiriše.
U prirodi uočavamo kako je sve jedo od drugoga ovisno, a ako dobro pogledamo imamo puno stvari za koje možemo biti zahvalni. Nije bitno da li su to male ili velike stvari.
"Plod tišine je molitva." (Majka Tereza)
U Bibliji piše :” Broj u sebi čime si blagoslovljen”. To je mudar savjet. U Islamu nam je također poznat “tespih”, odnosno molitveni lanac, koji se sastoji od 33 bobice. Budisti koriste molitveni lanac sa 108 bobica. I tako svjesno nabrajajući što je dobro prave pun krug, formiraju jedno. Sve svjetske religijske ustanove imaju svoju vrstu oltara.
Biti zahvalan i tažiti mir i spokojstvo može svako od nas i ako ne posjećujemo vjerske ustanove. Svugdje i kako i kako nam odgovara. I lijepo je ako si taj prostor kreiramo.
Prostor gdje će nam biti opušteno, gdje ćemo malo biti u sebi. Na jednom mirnom mjestu u svojoj sobi uz šoljicu toploga čaja ili vode iz omiljene čase, uz omiljenu knjigu ili časopis. Tečnost je simbol energije i promjene. Uz plamen jedne sviječice, koja nudi utjehu i toplinu, ali također je i simbol životne vatre koju mi nosimo u sebi. Kao i uz miris nekog eteričnog ulja cimeta ili lavande koje opušta.
Molitve i mantre pokazuju koliko su misli jake.
Uglavnom se misli na ljubav, zahvalnost, poštovanje.
Iz naučnih istraživanja se pokazalo da molitva pomaže u smislu da kreiramo u sebi i oko sebe izvor mira i pozitivne energije. Ali su eksperimenti također pokazali da molitva pomaže kod visokog pritiska, glavobolje i straha.
“ O Velika Dušo,
Pusti me da šetam u ovoj ljepoti,
Da moje oči i dalje gledaju crveni i ljubičasti zalazak sunca.
Pusti da moje ruke osjete sve od tebe stvoreno.
Pusti da moje uši dobro čuju tvoj glas
Pusti da učim lekcije koje su skrivene
u svakome listu i svakome kamenu.
Molitva od Sioux- Indijanaca
Uživajte u sebi i ne dozvolite da vas površne stvari udaljuju od sebe. A toplina i bogatstvo jeseni neka bude doprinos vašoj sreci.
Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"
Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji. Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice.
U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.
U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.
Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.
A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život".
