Poučna priča: Mala molba za tebe, operi ruke svoje majke





Diplomirao je visokom ocjenom, bio je zadovoljan postignutim uspjehom i bio je siguran da ga čeka lijepa karijera. Jedna od najvećih firmi u njegovoj državi je raspisala konkurs za popunu određenih mjesta. Odmah je priložio potrebnu dokumentaciju, te prošao prvi intervju. Završni intervju od kojeg zavisi da li će biti primljen, je razgovor sa generalnim direktorom te firme. Dok je sjedio ispred direktora i pregledao njegove dokumente, podigao je pogled prema njemu te počeo sa pitanjima.


Direktor: “Da li si tokom studiranja imao neku stipendiju?“

Mladić: “Ne, nikakvu.“

Direktor: “Da li je otac plaćao tvoje studiranje?“

Mladić: “Ne, otac mi je umro kad sam ja imao jednu godinu, moja majka me je školovala čitavo vrijeme.“

Direktor: “A gdje je zaposlena tvoja majka, gdje radi?“

Mladić: “Ona ustvari nije zaposlena u nekoj firmi, ona kod kuće pere i pegla odjeću od drugih ljudi.“

Onda je direktor zatražio da mu on pokaže svoje ruke. Kad ih je pokazao bile su to dvije bijele i nježne ruke. Direktor ga onda upita: “A da li si ikada pomogao svojoj majci u pranju odjeće?“

Mladić: “Ne, nisam, ona mi nije dozvoljavala, stalno je govorila da učim i ponavljam.“

Direktor: “Dobro, vidi, imam za tebe jednu malu molbu, zamolio bih te da odeš kući i da opereš majčine ruke.“

Mladić je bio na početku zbunjen, ali kad je u pitanju posao, onda nema zbunjenosti i šale. Otišao je kući objasnio majci zahtjev direktora, te je zamolio da joj opere ruke. Kad je majka čula za posao, bila je radosna, ali je u isto vrijeme se osjećala čudno zbog tog zahtjeva, ipak je pristala na to da joj sin opere ruke.

Nasuo je vode u posudu i počeo da joj pere ruke. Dok ih je prao počeo je da plače. Tek sada prvi put u životu je vidio u kakvom su stanju ruke njegove majke. Bile si ispucane, koža je bila gruba i hrapava, na njima su bili stari žuljevi, ruke su bile nabrekle i otečene... plakao je kao dijete.

Tek sada, prvi put dosad, mladić je shvatio da su te dvije ruke njega odhranile i odškolovale, da sve što ima u životu, ima od te dvije ruke. Kad je završio sa pranjem, poljubio ju je u čelo, a zatim je oprao ručno svu odjeću i ispeglao. Tu noć su sjedili dugo i razgovarali.

Sutradan, kad je suznih očiju došao kod direktora i kad mu je rekao šta se desilo, te da je on ostatak odjeće sam oprao, direktor ga upita, šta je naučio iz svega toga, a on odgovori: “Naučio sam sljedeće:

1) Shvatio sam stvarno značenje riječi „zahvalnost“
2) Da nije bilo moje majke, danas ja ne bi bio ovo što jesam
3) Shvatio sam koliko je neke poslove teško raditi
4) Shvatio sam važnost porodice.


Direktor se nasmija i reče: “Ovakvog sam radnika tražio, koji će znati cijeniti svoj rad i trud, te pomagati drugima.“


Pripremila: Meliha Horić - Džanković

Instagram