Potrudila sam se i ove godine da ukrasim zajedno sa svojom djecom nasu kuću za ove nastupajuće božićne i novogodišnje praznike. Skinuli smo sve sa tavana i iskombinovali ukrase, da bi bili malo drugačiji nego prethodnu godinu. Uz božićnu muziku, baš smo uživali.
Kada smo završili popili smo po šolju toplog
čokoladnog mlijeka. Iz tog razloga volim ovo vrijeme svih
decembarskih čarolija.
Pošto su se djeca opet povukla svako svojim
obavezama i razonodi, odlučih da pozovem prijateljicu pa da malo s njom
podijelim svoj osjećaj.
O svom osjećaju romantike nisam uspjela puno
da joj kažem. Na samom početku razgovora me njen glas spustio na zemlju. Vratila
sam se brzo u realnost. Ona je poslije 25 godina radnog staza prije
mjesec dana otpuštena s posla. Od tog vremena je sve više mrzovoljna i
depresivna. Govorila mi je da nema volje ni za običan život, a kamo li za
praznike. Da nema snage da okiti jelku. I tako sam je sat vremena slušala i
pokušala suosjećati s njom. Bas mi je žao i osjećam se tako bespomoćno.
Pošto smo privele razgovor zahvalila mi se nekoliko puta što sam je nazvala i što je mogla da se ispriča. Čak mi je na kraju rekla da
će pokušati ipak okititi jelku.
Bit ću iskrena poslije razgovora su mi potekle
suze. U tom momentu mi je njena zadnja rečenica
bila ljepša nego moja okićena jelka. Šta je onda pravi smisao ovih decembarskih
praznika?
Za mnoge koji su sami ili imaju problema je ovo vrijeme decembarskih čarolija vrijeme kada je još veći osjećaj samoće i
problemi izgledaju još problematičniji.
U
hrišćanskim zemljama se prisjećaju svake godine na priču o jednom
posebnom rođenju..
Danas su u svijetu blagdani kombinacija jedne vjerske i nevjerske
tradicije. To je slavljene priče o jednom novom početku. Jedne priče
koja nam daje vjeru u oslobađanje od grijehova.
U Kini slave Novu godinu sa plesom svojih zmajeva i vatrometom da bi otjerali zlo u nastupajućoj godini. I vjerovatno i mnogo drugih tradicija ima svoju priču. I tako svako od nas ima svoju priču.
Zbog toga slavimo ove praznike i tradicije da bismo te priče podijelili. Da
bismo jedni drugima pomogli. Da uočimo koliko smo jedni drugima potrebni. Da se
na momenat zaustavimo i doživimo sebe i druge u dubini duše u svom unutrašnjem
miru.
Počastite sebe sa najljepšim blagdanskim ili
novogodišnjim poklonom.
Zamislite se ko je u vašem okruženju usamljen
ili bolestan. Posjetite ga, poslušajte njegovu priču. Pružite mu ruku
razumjevanja. Dovoljno je da svako od nas jednoj osobi to pruži i svijet je ljepši i
sretniji!
Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"
Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji. Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice.
U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.
U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.
Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.
A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život".
