Evo nas opet na samom kraju jedne godine., 365
proteklih dana. Svuda oko sebe čujem” Strašno, kako je brzo
prošlo!” Kada to kažemo djeluje kao da se prepadnemo prolaznosti života.
Neminovno je da smo svi kao u nekom vozu, na
jednom životnom kolosjeku.
I tako se vozimo iz stanice u stanicu. Iz
jednog mjesta na drugo. Prepuni želja, očekivanja i ciljeva. Svi smo
skoncentrisani na nekakav cilj i stanicu, a pri tome zaboravljamo da trebamo da
uživamo na samom putu, da bismo još više uživali u cilju.
Taj put su male stvari koje čine život lijepim.
To su momenti u kojima nam se na nekoliko sekundi
učini da imamo krila, da smo svemoćni i najsretniji. To su momenti koji nam daju snagu za postizanje ciljeva,
ili da bolje prebolimo nešto ružno što
nam se svima dešava.
Samo što mi se čini da sve te male stvari zaboravljamo. Pa nam djeluje da godina
tako brzo prolazi. Imamo osjećaj kao da nam je neko nešto ukrao, a bolne i
sjetne stvari dobiju još veću jačinu.
Život moramo sami sebi uljepšavati.
Poznata je svima izreka ”Na mlađima svijet
ostaje”, što će reći kako ja to razumijem , trebamo slušati mlađe.
Tako smo i mi za ovu godinu poslušali prijedlog
moje najmlađe kćerke. Ona nam je predložila da od 1.januara pa do 31. decembra
svaki puta kada nam se desi nešto lijepo odmah zapišemo zajedno sa datumom kada
nam se to desilo. I da to šparamo u jednoj vazni.
Tako smo kroz cijelu godinu jedni druge podsjećali, i zapisivali kada nam se nešto lijepo dešavalo.
Tako smo kroz cijelu godinu jedni druge podsjećali, i zapisivali kada nam se nešto lijepo dešavalo.
Vazna nam je puna ceduljica, a mi sa
nestrpljenjem čekamo 31 decembar, pa da svi skupa sjednemo uz jelku da pročitam sve što smo napisali.
Da se prisjetimo ove 2014. godine još jednom.
Da si još jednom napomenemo da nije prošla baš tako brzo kako izgleda. I da još jednom budemo svjesni svojih momenata koji su nas usrećili i dali snage, za sve što želimo i radimo.
Vjerujem da će biti smjeha i veselja.
Znam da su u vazni i ceduljice koje sam ja zabilježila. Pored ostalih i
momenti vezani za saradnju sa Arabella magazinom, sa ambicioznim i pozitivnim
urednicama i sa vjernim čitateljkama.
Na poseban način bit ćete opet s radošću uz mene.
Svima želim veseli ispraćaj Stare i još veseliji doček Nove 2015.godine!
Ne zaboravljajte svoje lijepe momente, oni su dragocjeni i usporavaju
prolaznost života!
U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.
U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.
Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.
A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život".
Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"
Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji. Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice.
U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.
U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.
Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.
A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život".
.JPG){kind=link}