Amela Zonić: Moje putovanje u Afriku


Amela s kolegicama u Tanzaniji

Organizacija "CARE International" čini svijet ljepšim


P: Možete li nešto reći o "CARE" organizaciji za koju ste radili i kada ste se istoj pridružili?

O: "CARE International" je humanitarna organizacija koja se bori protiv siromaštva u svijetu. Organizacija je nastala nakon II svjetskog rata u Americi kada su u Evropu počeli pristizati prvi paketi hrane (toga se vjerovatno sjećaju naši roditelji ili bake i djedovi). Organizacija ima 13 članica i djeluje u 87 zemalja širom svijeta. Svaka od članica ima svoja specijalna područja djelovanja: obrazovanje, mikro-krediti,  prirodne katastrofe, sprečavanje siromaštva.



Upravni odbor CARE Internationa-a u Oslu 
P: Nakon Tuzle, za istu organizaciju (CARE Canada) radili ste i u Zagrebu, a za tim u Oslu (za CARE Norge), gdje ste proveli  8 godina, gdje ste naučili (pored engleskog kojim se profesionalno bavite i norveški jezik, te imali priliku da posjetite Afriku. Možete li nam reći nešto o razlogu Vaše posjete ovom (za naše podneblje egozitčnom) kontinentu?

O: Za "CARE Australia" sam počela raditi u ratu, u julu 1993.godine. Nakon toga, kratak period sam radila za Ambasadu Bosne i Hercegovine u Zagrebu i odmah po dolasku "CARE Canada" u u Zagreb, u februaru 1994.god. sam se opet vratila porodici "CARE International".



P: Za vrijeme boravka u Africi posjetili ste dvije države: Tanzaniju i Mali. Možete li nam reći ukratko o ovim državama, te da li i po čemu se razlikuju?
O: Mali je zemlja na zapadu Afrike (koja na 24. mjestu najvećih država svijeta) čiji najveći dio je smješten u Sahari što samim tim pokazuje na predodređenu sušu.
Korito rijeke Niger tokom ljeta
Imena Amele i kolega iz organizacije CARE na tabli
Mali je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta. U Maliju živi oko 12 miliona ljudi. Stanovništvo je pretežno ruralno, dok je od 5-10% stanovnika nomada. Više od 90% stanovništva živi na jugu zemlje, naročito u glavnom gradu Bamako koji ima preko milion stanovnika. Najbrojniju etničku grupu u Maliju čine Bambara. Najveći broj Malijaca ispovijeda Islam, oko 90%, dok su 9% animisti, a 1% su kršćani.


Tuarege u tradicionalnoj plavoj nošnji se odmaraju u sjeni drveta
Djeca u Maliju
Tanzanija je također zemlja kojoj je potrebna pomoć u razvoju, ali je ipak turistička zbog otoka Zanzibar, Serengeti National Park, the Ngorongoro Conservation Area (NCA), Tarangire National Park, Lake Manyara National Park, i planine Kilimanjaro. Tanzanija je mnogo zelenija i plodnija (imaju i Hard Rock Cafee, luksuzne hotele, plaže koje su na Atlanskom okeanu).
Amela ispred ulaza u Serengeti park
Slonovi u Tanzaniji
P: Kako su Vas, kao strankinju, doživjeli Afrikanci? Kakva iskustva nosite sa sobom kada su u pitanju ljudi koje ste tamo upoznali?

O: I u Mali i Tanzaniju sam putovala sa svojim kolegama Norvežanima. Sve su nas divno prihvatili i naše kolege koji su agronomi, ekonomisti i koji su se obrazovali u Rusiji, na Kubi, Francuskoj ili Velikoj Britaniji, kao i stanovnici sela koje smo posjetili.

Amela sa kolegicama Tone i Inger sa djecom iz Tanzanije
Amela sa djecom iz Tanzanije
Ja sam bila naročito zanimljiv gost pošto dolazim iz Bosne (i ganulo me je neizmjerno kada su me pitali o tome da li je rat završio i kakva je ekonomska situacija u bivšoj Jugoslaviji). Po prirodi smo mi jako bliski Afrikancima, jer sve vrvi od problema, a glavna rečenica je: „Nema problema“ što se na jednom od tanzanijskih jezika, swahili kaže „Hakuna matata“ iz poznatog crtanog filma filma „Kralj lavova“.



Hijena
Pošto je Mali većinom islamska zemlja čim su čuli moje ime bilo im je zanimljivo da vide evropsku muslimanku, pa su se pomenuli i Bajrami i Ramazani, baklave i druge slasticeMali je siromašna zemlja ali ja nikada nisam srela ljude bogatije duše. Na svakom koraku sreća, muzika, ples, djeca koja nose braću i sestre u naručju ili na ramenima, dva drugara koja se drže za ruke, starci koji sjede na klupama nakon jacije („večernje molitve“) i časkaju na svom jeziku „bambara“ dok se miješa miris jasmina, prašine i začina.




P: Kakav je "prosječan" život jedne žene u Tanzaniji i u Maliju?

O: Nisam imala prilike sresti gradske žene. Mjesta koja smo posjetili su uglavnom ruralna i tu su žene domaćice koje su kroz mikro-kreditne projekte CARE dobile sredstva za malu privredu, te kupovinom pokoje kokoške, koze ili krave razvile svoje domaćinstvo i doprinijele razvoju seoske ekonomijeSve one imaju onu egzotičnu ljepotu Afrikanki, prelijepih krupnih očiju, savršenih zuba i osmijeha, čvrstih tijela i sve hodaju ponosno, kao da lebde.


Uspješan projekat CARE-organizacije
P: Koja je po Vama najveća "životna lekcija" koju ste ponijeli iz Afrike?

O: Životna lekcija i filozofija je slična našoj bosanskoj, mogu reći i balkanskoj, ništa nas zaista ne može uništiti, ni rat, ni glad, ni bijeda. Imamo mi tu snagu čovjeka protiv prirode i svih nedaća. U jednom trenu granate ili poplava, u drugom muzika i ples.


Sretna djeca u Maliju
P: Da li biste voljeli ponovo posjetiti Afriku i da li biste se vratili u Tanzaniju i Mali, ili biste voljeli posjetiti neku drugu zemlju na ovom kontinentu?

O: U Afriku ću se definitvno vratiti jednog dana, obećala sam to sebi. Kao turisti su mnogi imali prilike posjetiti Tunis, Egipat, Maroko, ali sve su to turističke zemlje. Ja bih u bilo koju od tih „zemalja u razvoju“, Kenija, Niger, bilo bi zanimljivo posjetiti i Mozambik, jer je bio portugalska kolonija pa je pretpostavljam drugačiji sistem i način života nego u zemljama koje su bile francuske ili birtanske kolonije.

Od kolega sam čula da je podjednako divno i u Keniji, Nigeru i drugim afričkim, azijskim kao i južnoameričkim zemljama poznatim kao „zemlje trećeg svijeta“ ili „zemlje u razvoju“. Ja sam vidjela jako malo Afrike, ali te zemlje imaju toliko prirodnog bogatstva da vjerujem da svjetska politika i velike sile nažalost čine neprirodne radnje da bi određena područja ostala nerazvijena. Npr. ima podataka da Angola ima rudnike dijamanata, a stanovništo je jako siromašno. Polja čaja i riže su divna u Šri Lanki.


Djeca u Maliju
Iako mnogi nemaju priliku da se bave svojom profesijom, ja sam sretna da se bavim prevođenjem, ali ipak moram naglasiti da su 10 godina sa "CARE International" najljepše godine moje karijere i to osjetivši šta znači primati pomoć u ratu, bila sam presretna da radim u sredini i sa ljudima koji su tako humani i koji misle kako uštedjeti svaki dinar, krunu, dolar, svaki list papira, svaki pokret da bi se pomoglo onima koji imaju manje nego mi. Stoga je i riječ CARE od prvobitnog akronima Cooperative for American Remittances to Europe  (kooperacija za američku pomoć Evropi) zaista poprimila značenje CARE (briga, njega, pažnja)

CARE International je „svijet u malom“ i upoznavši moje kolege iz CARE širom svijeta, njihova imena i divne ljudske karakteristike poistovjećujem sa narodima njihovih zemalja.


CARE International Board Meeting na Dan državnosti Norveške (17. maj) u Oslu
Razvijene zemlje šalju mnogo materijalne pomoći „zemljama u razvoju“ a ono što mi od njih treba da naučimo je da znamo da volimo i pokazujemo ljubav kao ti topli narodi, siromašni samo zbog kontinenta na kojem žive.





Razgovarala: Danijela J.V.

Instagram