Zakoni roditeljstva koje svaki roditelj treba da zna


Na početku jedne godine je neminovno da govorimo o novim počecima i novim izazovima. Početak koji  također neki dožive je jedan najprirodniji i istovremeno najljepši početak: “rođenje djeteta”.


Ako su dvoje ljudi skupa u zajednici i ako sve ide relativno normalnim tokom, rođenja djeteta je kruna na njihovu vezu. Devet mjeseci  su u iščekivanju i buduća majka i budući otac. Buduća majka devet mjeseci nosi dijete ispod svog srca i  bukvalno je u drugom stanju. I naravno svaka buduća majka oživljava trudnoću ili drugo stanje na svoj način, uz svoj stil života.

I kakav god stil života imali, iz kakve god kulture poticali i na bilo kojem mjestu na ovoj našoj planeti bili, rodjenje djeteta je nešto čarobno i uzvišeno. Početak jednog novog života.


Prije 30 godina sam postala prvi puta majka i sjećam se toga dana kao da je jučer bilo. Prva misao koja mi je tada prošla kroz glavu je bila:”od ovog momenta nisam nikada vise samo ja”.To djetešce je od tog prvog uzdaha i plaća, od sada uvijek dio mene. I taj isti osjećaj sam imala i kod rođenja moje druge dvoje djece. To je divan blaženi osjećaj kada majci nitko nije bliži i preči nego njeno tek rođeno dijete. To je u tom momentu centar njenog svijeta.


Pišu se knjige, objavljuju se časopisi u kojima je puno savjeta o trudnoćama, kontrolama, održavanju kondicije majke, ishrani majke i djeteta. I velika je sreća da živimo u svijetu u kome se  o rođenju djeteta toliko pažnje posvećuje. Puno je neželjenih situacija izbjegnuto na taj način. U većini slučajeva rađaju se zdrava djeca.


Prisustvovala sam prije par godina predavanju jednog pedagoga o odgoju djece. Jedna majka je ustala da pita i rekla da je njenom djetetu 6 mjeseci, pitala je kada je najbolje vrijeme da počne sa odgojem. Pedagog joj je odgovorio: “Gospođo vi ste već 6 mjeseci zakasnili”.

Jako puno  je napisanih knjga i o tome kako trebamo odgajati djecu od rodjenja. Neka knjiga i časopisa i neka se objavljuju. Uvijek je dobro nešto novo saznati.

Nekoliko stvari  u svemu tome ne smijemo zaboraviti:

1. Teorija i praksa se puno razlikuju

Istraživana i teorije su rezultat prosječnog istraživanja. Ne smijemo zaboraviti da smo mi senzualna bića i da nam nas osjećaj nekada puno više kaže nego bilo koja teorija. Ako je beba plačljiva neke teorije kažu : pusti je neka plače, jaća pluća. Ne jaća ih sigurno na taj način. Beba plačem komunicira, a svaka majka prepoznaje plač svog djeteta.

Tada djetetu treba blizina i toplina majke. Do dvije godine su majka i beba još uvijek jako povezane. Majka osjeti bebu i beba majku. Što znači da što je majka više opuštenija, bez stresa, beba će biti mirnija. Ako je beba uznemirena najviše će je umiriti ako je majka prisloni na srce. To je slušala 9 mjeseci .To je nešto najprirodnije.

I to se također odnosi i na uobročenje. Dobro je da se pazi na vrijeme jela i spavanja, ali bebe su po rođenju osobe, one razumiju sve što im se govori osjećajem i tonom glasa. Važno je osluškivati bebu i na taj način s njom komunicirati.


2. Ne zapostavljajte očeve beba

Majke su toliko usmjerene da svoju bebu da im ništa više nije ni važno ni interesantno. U puno slučajeva se partneri osjećaju odbačeni i što je još gore iskorišteni. Postali su odjednom suvišni. I svjesni smo mi negdje racionalno da to tako ne treba, ali emotivno se ipak automatski ponašamo drugačije.


To vodi ka otuđenju partnera, nervozi, ljubomori pa čak i svađama.

Ne zaboravite da ste to djetešce zajednički donijeli na svijet. Najčešće je dar ljubavi između partnera. Dijelite momente zajedno, ali ne očekujte da otac isto reaguje kao majka. Razlike uvijek postoje. Dajte očevima šansu da budu svoji i da pruže djetetu ono što oni mogu. Djetetu ne trebaju dvije majke.

Bebama, a kasnije djeci trebaju MAJKA I OTAC, svako sa svojim karakteristikama. Roditelji bebe su međusobno  jedno drugome jako potrebni.

3. Ne zaboravite sebe

Novorođenče je definitivno centar svijeta, po rođenju. Svi se vrte oko njega. Sva pažnja, priče, planovi su okrenuti u tom smijeru. Ali ne smijemo sebe da kažnjavamo rođenjem djeteta. Ne smijemo si sužavati svijet  i vidike interesovanja.

Novopečena majka je i ostaje žena i osoba sa svojim interesima, željama i potrebama. Materinstvo nije ropstvo, nego nešto što nam je dato da budemo i jako dobro je ugrađeno u nama instinktivno. Ne moramo praviti ekstra posao oko materinstva.


Jednom sam čula izreku:” MI DJECU SAMO POZAJMLJUJEMO” I to je sigurno tačno. Data nam je mogučnost da ih dovedemo na svijet, ali su po rođenju odmah osobe za sebe. Kao roditelji smo  tu da im se nađemo koliko smo im potrebni.

Teorije istraživanja na području rođenja i odgoja  su nam jako korisna. U svemu tome ne smijemo zaboraviti i na najveći zakon: ZAKON PRIRODE.

Majke mladih lavova ili ostalih životinja nemaju svu tu literaturu, ali ipak odgajaju svoju mladunčad  na način, da ih kada dođe vrijeme puste da samostalno idu u divljinu.

Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 


A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi 
"Život".

Instagram