Kako se osjećati dobro u svome tijelu?



Sve kulture širom svijeta uglavnom imaju iste ciljeve. U tome se podrazumjeva da zavisno od  kulture gdje živimo , moramo nešto da postanemo, moramo da si obezbjedimo ugodan život i  moramo da  izgledamo dobro.



Primjera i ideala kako  da izgledamo su puni modni časopisi, reklame i muzički spotovi. Ako sebe usporedimo sa svim tim primjerima iz medija u nama se razvija ogromna nesigurnost. 


Nesiguran biti u svoje tijelo je tema o kojoj može svaka žena da govori.
Imamo li naslage sala, veliki stomak ili pozadinu? Jesu li nam kukovi preširoki? Sve su to pitanja koja nas muče. Sve što imamo previše, želimo da sakrijemo. Ali u vrućim danima kada se nosi lagana garderoba i ide na plaže u kupaćim kostimima je to malo teže.

I ja sam kao i većina drugih žena prolazila kroz razne faze. Kao mala djevojčica sam po pričama bila jako mršava. Kasnije su mi operisali krajnike pa sam se jako  udebljala.  Pa sam opet puno smršala. U prvoj i  u drugoj trudnoći sam se održala “normalno”, ali nikada nisam bila zadovoljna svojim izgledom. U trećoj trudnoći i poslije  poroda sam bila jako debela. 

Što sam bila više sobom ne zadovoljna više sam se gojila. Ako sam trebala negdje izaći bila je prava drama  šta obući. I svaki puta nove frustracije  kako  sakriti  sve neželjene naslage.



Bila mi je puna kapa svih koji  su  se pravili pametnijima  od mene  sa svojim savjetima da bi trebala smršati. Kao da oni mogu više da vole mene od mene same?

Zadnjih godina sam se promijenila. Promijenilo se prije svega moje razmišljenje o meni samoj.




Sve više mi je bivalo jasno da sam ja zrela žena sa tijelom koje meni pripada i koje meni pase. I u periodu kada sam bila najmršavija nisam bila kao “Tvigi” poznati  model bez oblina iz 70-tih godina.

Počela sam da cijenim i volim sebe i svoje tijelo. Prestala sam da se osuđujem sa svaki zalogaj koji uzimam. Prestala sam svaki novi ponedjeljak sa novom  dijetom.

Ljubav čini čuda, kažu. Od kako sam sebe počela da volim primijetila sam da su moj nemir i emocionalno - socijalna nesigurnost samo signali kada nisam u harmoniji sa samom sobom. Sada znam da je bitno prije svega biti autentičan i uživati u svojoj autentičnosti.


Prestala sam da težim ka nekom drugom “ja” koji su drugi od mene očekivali i nekim drugim mojim  životom.

Prihvatila sam sebe i život oko sebe onakav kakav jeste, bez nekih lažnih iluzija. Počela sam cijeniti i voliti svoju prošlost i svoju budućnost.

Prestala sam se truditi da svaki minut u mom životu mora biti ispunjen dobro proračunati i pametnim planovima. Svjesna sam da nam novac treba, ali da nas samo novac ne čini sretnim. Sada planiram i radim ono što me čini sretnom.

Uživam u poslu koji radim ili tražim posao u kome ću uživati. I to radim iz sveg srca na svoj način. Shvatila sam da je jednostavnost života bogatstvo.

Probam  se osloboditi svega što mislim da za mene nije dobro kao što su loša hrana, ljudi koji me čine ne zadovoljnom, ružne situacije i svađe.

Probam se njegovati  sa jednom godišnje  preventivno kontrolom šećera i masnoća u krvi, jer je bolje spriječiti nego liječiti. Dva puta godišnje posjećujem zubara zbog redovnih kontrola, i svaku  petu sedmicu posjećujem  pedikersku  i frizerku.





I tako dok volim sebe i trudim se da se dobro osjećam u svom tijelu pokušavam  svjesno da biram kako ću se hraniti.

Dva puta sedmično jedem meso,  tri puta ribu i dva dana bezmesno. Koliko mi se voće bas i ne svidja trudim se da pojedem bar dva komada dnevno. Svježe ili kuhano povrće mi je prava poslastica. Naučeni smo da volimo slatkiše i kolače. 


Uz kafu si priuštim dvije kockice čokolade ,da nahranim  hormon sreće. A kada si koji puta priuštim  komad ukusne torte ili kolaca  uživam u njihovom  ukusu maksimalno. 

Pošto se ne bavim fizičkim poslom puno ugljiko hidrata mi nije potrebno. Obožavam kruh ,hljebčiće, kiflice, pite ali to konzumiram samo prije podne da tijelu dam  više vremena da to potroši. Pokušavam leći u krevet sa blagim osjećajem gladi i spavati u jednom komadu 7 sati. Izvedem svoje tijelo u šetnju. Nahranim pluća svježim zrakom. 

Divim se moru, oblacima, zelenilu, pticama. I zahvalim se što me tijelo za sada još uvijek dobro služi.


Ovo mi daje  životnu energiju volju  i zadovoljstvo.

Koliko sam kilograma izgubila ne znam tačno, jer ne stajem više na vagu. Još uvijek imam ženstvenih oblina i tu i tamo  naslaga.

Što je najvažnije danas se osjećam svoja i jako dobro u svom tijelu. Način na koji  sam počela na sebe da gledam, na isti način  me vide i drugi.

A što se tiće plaže, nosim drečavo crveni kupaći kostim u kome se osjećam najzgodnijom. Ta drečavo crvena boja mi uvijek da još više samopouzdanja. Ne bojim se konfortacija sa sobom i drugima, a najviše povjerenja imam u snazi svog srca.

Ako se usudimo biti svoji i sebe voljeti otvara nam se sasvim jedan drugi svijet.
Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 

A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “

Instagram