Život je svakoga dana iznova jedno čudo

21:36


Još uvijek se sjećam momenta kada nam se rodio sin. Neposredno poslije poroda nam je na brzinu došla svekrva da izrazi dobrodošlicu tek rođenom unuku. Kroz suze radosnice nam reče:


“Rođenje djeteta je jednostavno jedno čudo! Bez obzira gdje živiš  i kome društvu pripadaš, to čudo je svugdje  isto”

Prošli utorak sam završila lifecoach radionice za ovu sezonu. Svaku sezonu po 10-tak novih tema, diskusija i duhovnog obogaćenja za mene i učesnice.

Svaki puta rođenje neke nove ideje o životu i proširenje vidika.

Radeći sa ljudima, čitajući, istražujući i radeći na sebi  iznova  mi se potvrđuje činjenica da je u stvari i  život svaki dan iznova jedno veliko čudo, na isti način kao i rođenje djeteta.
Čudo koje svi nosimo u sebi i koje možemo svi da otkrijemo.

Čudo koje inspiriše  da budemo svjesni i sretni.
Čudo koje nam pomaže da gradimo mir u sebi, oko sebe i širom svijeta.

Pitanje je samo da li to čudo vidimo i kako ga doživljavamo.



Da bismo ga otkrili i bili svjesni te čudnovatnosti potrebno nam je malo spiritualnosti i otvorenosti prema Univerzumu.

Univerzum je izvor odakle crpimo svoju životnu energiju.

Da bismo tu energiju znali uzimati i primiti moramo biti svjesni i moći napraviti kontakt sa  Univerzumom. Za to nam ne trebaju visoke škole. 

Za sve nas je prije svega najvažnije da budemo svjeni ko smo i da znamo da smo svi dio te univerzalne životne energije.

Niko od nas nije manje vrijedan, a sve što tražimo možemo naći u sebi.

U tom traženju molitva bilo koje vrste je bitna i može nam puno pomoći. Molitvom smo direktno otvoreni prema Univerzumu, a istovremeno prihvatamo život i potvrđujemo sebe u životu.

Možda nekima molitva ne predstavlja ništa. Te osobe mogu uz meditiranje, uz vježbe disanja, prepuštanju prirodi ili  radu u vrtu postići isti efekat.

Ne postoji nikakav razmak, razlika ili udaljenost  između nas i Univerzuma ili između nas i drugih. Svi smo jedno. Svi imamo neki zadatak u životu koji ostvarujemo preko naših misli i našeg načina života. Svi možemo nešto da iskreiramo  na svoj unikatni način.
U toku kreativnog procesa nailazimo često na teškoće. Već sam ranije pisala da i to pripada nama i našem životnom procesu. Sasvim je normalno da nam se nekada sve čini nemogućim. Ako nailazimo na prepreke znači da smo u pokretu, aktivni. Ali ako se podsjetimo da sve što nam se dešava ima svoj razlog i da među svemu tome  primamo i puno darova onda se teškoće mjenjaju same po sebi.


Ne pridajimo puno važnosti ružnim stvarima, tugama, porazima i neuspjesima. Budimo spremni oprostiti, volimo sebe i druge i budimo iskreni prije svega prema sebi.

Obasipajmo sebe i druge pozitivnim riječima i pozitivnim djelima. Ako to radimo brzo ćemo uočiti kako se dobrota širi, a lijepi događaji će biti kao normalna posljedica.

Ne zaboravimo da je priroda dio nas i mi dio nje. 

Kroz šetnje u prirodi divimo se drveću, grmlju  i svim biljkama. One nam proizvode kisik koji udišemo. Dajmo im za uzvrat našu pozitivnu energiju i zahvalnost.
Na taj način sigurno možemo našm mislima i ophođenjem uticati na svoje zdravlje  i zdravlje okoline u kojoj živimo.
Budimo zahvalni što postojimo i da smo tu gdje jesmo.

Zahvalnost ima magičnu moć! Ona u nama razvija osjećaj ushićenja i sreće, a na tome se zasniva ljubav za sebe i druge.
Ako smo u stanju vidjeti  to čudo u sebi, drugima i u svemu oko nas, to nas vodi ka blagostanju.

Potpuno stojim iza ovoga što pišem. Na žalost, često oko sebe  čujem :” Da bismo postigli blagostanje potrebna nam je dobra ekonomija, zdravstvena zaštita, dovoljno posla i novaca”.
Ali,  to je samo materijalna strana onoga što nam treba. Ako samo kukamo i konstantno smo u potrazi  samo za tim materijalističnim i ako konstantno govorimo kako toga nema, onda nemamo mogućnosti napraviti nijedan korak u naprijed, niti sebi obezbijediti i to materijalno što želimo.
Na taj način se samo oslonjamo na nekoga drugog, neki drugi sistem i neku drugu organizaciju.
Na taj način pravimo sebe ovisnima o drugima, a sebe slabima i bespomoćnima.


Vjera u sebe nas pravi jačima!

Ako uzmemo odgovornost za svoj život u svoje ruke onda smo kreativni i koristimo maksimalno ono što imamo pa nam se putevi mogućnosti otvaraju i  stvaramo još više. Onda nam drugi nisu krivi za ono što još nismo postigli i za  naše  neuspjehe. Ako vjerujemo u sebe koristimo situaciju koju imamo i svoje kvalitete. Oslobođeni smo gramežljivosti, frustracija, egoizma i straha.
Ako uzmemo odgovornost za svoj život u svoje ruke to nas čini  sretnima i to vodi ka slobodi.

Japanska princeza Masami Saionji koja je veliki spiritualni učitelj i vođa nekoliko mirnodopskih organizacija kaže:

“Slobodu ne postižemo time da u cijelom svijetu odjednom zaustavimo sve ratove i neslaganja među nacijama i da svima na svijetu damo dovoljno hrane. Ljudi bi još uvijek bili gramežljivi i u dubini duše bi se još uvijek upoređivali sa drugima koji imaju više.
Samo ako promijenimo našu svjesnost  možemo kreirati slobodu u svijetu”


Da bismo uzeli odgovornost za svoje živote u svoje ruke i time razvili svoju svjesnost moramo biti pozitivni i zračiti pozitivno prema drugima.

Zato je poželjno da  sebe stalno nagrađujemo  i podržavamo komplimentima.
Usudimo se sebi reći: “Čestitam si  za sve što sam danas  postigla!” Na ovaj način gradimo u sebi osjećaj da vrijedimo i imamo volje da uradimo još više dobrih stvari.
Možemo sebe nagraditi komplimentom i za najmanje sitnice.
Ne usmjeravajmo  fokus na ono što još nismo uradili. Pohvalimo se za ono što jesmo uradili. Poslije izvijesnog vremena ćemo vidjeti da smo uradili i stvari koje smo još htjeli uraditi.

Ako dovoljno dugo usmjeravamo naše misli, pažnju i trud na male dobre stvari one postaju same po sebi velike.

Inspiraciju  možemo tražiti u svom svakodnevnom  životu i radu. Time inspirišemo druge i potpuno smo otvoreni  za divni kontaktu sa Univerzumom.
A Univerzum zna kako dalje.

Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje   djece i baka prekrasne djevočice Dunje.  U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika: nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.  U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life Coach i Kognitivni Terapeut, čime se danas bavim.   Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella - Sretna Žena Magazina.   Od septembra 2016. dajem časove hrvatskog jezika na Holandskoj Poslovnoj AkademijiMoja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život"Pratite me na Facebook-u i Instagram-u za više riječi inspiracije i savjeta. Ukoliko želite kupiti moju knjigu "Život" ili se informisati za life coaching sesije putem Skype-a javite mi se na: vanja.beukelman@gmail.com ili u inbox moje Facebook stranice (Vanja-Lifecoach).

Mogli bi vam se svidjeti i ovi članci

0 komentari