Život je svakoga dana iznova jedno čudo


Još uvijek se sjećam momenta kada nam se rodio sin. Neposredno poslije poroda nam je na brzinu došla svekrva da izrazi dobrodošlicu tek rođenom unuku. Kroz suze radosnice nam reče:


“Rođenje djeteta je jednostavno jedno čudo! Bez obzira gdje živiš  i kome društvu pripadaš, to čudo je svugdje  isto”

Prošli utorak sam završila lifecoach radionice za ovu sezonu. Svaku sezonu po 10-tak novih tema, diskusija i duhovnog obogaćenja za mene i učesnice.

Svaki puta rođenje neke nove ideje o životu i proširenje vidika.

Radeći sa ljudima, čitajući, istražujući i radeći na sebi  iznova  mi se potvrđuje činjenica da je u stvari i  život svaki dan iznova jedno veliko čudo, na isti način kao i rođenje djeteta.
Čudo koje svi nosimo u sebi i koje možemo svi da otkrijemo.

Čudo koje inspiriše  da budemo svjesni i sretni.
Čudo koje nam pomaže da gradimo mir u sebi, oko sebe i širom svijeta.

Pitanje je samo da li to čudo vidimo i kako ga doživljavamo.



Da bismo ga otkrili i bili svjesni te čudnovatnosti potrebno nam je malo spiritualnosti i otvorenosti prema Univerzumu.

Univerzum je izvor odakle crpimo svoju životnu energiju.

Da bismo tu energiju znali uzimati i primiti moramo biti svjesni i moći napraviti kontakt sa  Univerzumom. Za to nam ne trebaju visoke škole. 

Za sve nas je prije svega najvažnije da budemo svjeni ko smo i da znamo da smo svi dio te univerzalne životne energije.

Niko od nas nije manje vrijedan, a sve što tražimo možemo naći u sebi.

U tom traženju molitva bilo koje vrste je bitna i može nam puno pomoći. Molitvom smo direktno otvoreni prema Univerzumu, a istovremeno prihvatamo život i potvrđujemo sebe u životu.

Možda nekima molitva ne predstavlja ništa. Te osobe mogu uz meditiranje, uz vježbe disanja, prepuštanju prirodi ili  radu u vrtu postići isti efekat.

Ne postoji nikakav razmak, razlika ili udaljenost  između nas i Univerzuma ili između nas i drugih. Svi smo jedno. Svi imamo neki zadatak u životu koji ostvarujemo preko naših misli i našeg načina života. Svi možemo nešto da iskreiramo  na svoj unikatni način.
U toku kreativnog procesa nailazimo često na teškoće. Već sam ranije pisala da i to pripada nama i našem životnom procesu. Sasvim je normalno da nam se nekada sve čini nemogućim. Ako nailazimo na prepreke znači da smo u pokretu, aktivni. Ali ako se podsjetimo da sve što nam se dešava ima svoj razlog i da među svemu tome  primamo i puno darova onda se teškoće mjenjaju same po sebi.


Ne pridajimo puno važnosti ružnim stvarima, tugama, porazima i neuspjesima. Budimo spremni oprostiti, volimo sebe i druge i budimo iskreni prije svega prema sebi.

Obasipajmo sebe i druge pozitivnim riječima i pozitivnim djelima. Ako to radimo brzo ćemo uočiti kako se dobrota širi, a lijepi događaji će biti kao normalna posljedica.

Ne zaboravimo da je priroda dio nas i mi dio nje. 

Kroz šetnje u prirodi divimo se drveću, grmlju  i svim biljkama. One nam proizvode kisik koji udišemo. Dajmo im za uzvrat našu pozitivnu energiju i zahvalnost.
Na taj način sigurno možemo našm mislima i ophođenjem uticati na svoje zdravlje  i zdravlje okoline u kojoj živimo.
Budimo zahvalni što postojimo i da smo tu gdje jesmo.

Zahvalnost ima magičnu moć! Ona u nama razvija osjećaj ushićenja i sreće, a na tome se zasniva ljubav za sebe i druge.
Ako smo u stanju vidjeti  to čudo u sebi, drugima i u svemu oko nas, to nas vodi ka blagostanju.

Potpuno stojim iza ovoga što pišem. Na žalost, često oko sebe  čujem :” Da bismo postigli blagostanje potrebna nam je dobra ekonomija, zdravstvena zaštita, dovoljno posla i novaca”.
Ali,  to je samo materijalna strana onoga što nam treba. Ako samo kukamo i konstantno smo u potrazi  samo za tim materijalističnim i ako konstantno govorimo kako toga nema, onda nemamo mogućnosti napraviti nijedan korak u naprijed, niti sebi obezbijediti i to materijalno što želimo.
Na taj način se samo oslonjamo na nekoga drugog, neki drugi sistem i neku drugu organizaciju.
Na taj način pravimo sebe ovisnima o drugima, a sebe slabima i bespomoćnima.


Vjera u sebe nas pravi jačima!

Ako uzmemo odgovornost za svoj život u svoje ruke onda smo kreativni i koristimo maksimalno ono što imamo pa nam se putevi mogućnosti otvaraju i  stvaramo još više. Onda nam drugi nisu krivi za ono što još nismo postigli i za  naše  neuspjehe. Ako vjerujemo u sebe koristimo situaciju koju imamo i svoje kvalitete. Oslobođeni smo gramežljivosti, frustracija, egoizma i straha.
Ako uzmemo odgovornost za svoj život u svoje ruke to nas čini  sretnima i to vodi ka slobodi.

Japanska princeza Masami Saionji koja je veliki spiritualni učitelj i vođa nekoliko mirnodopskih organizacija kaže:

“Slobodu ne postižemo time da u cijelom svijetu odjednom zaustavimo sve ratove i neslaganja među nacijama i da svima na svijetu damo dovoljno hrane. Ljudi bi još uvijek bili gramežljivi i u dubini duše bi se još uvijek upoređivali sa drugima koji imaju više.
Samo ako promijenimo našu svjesnost  možemo kreirati slobodu u svijetu”


Da bismo uzeli odgovornost za svoje živote u svoje ruke i time razvili svoju svjesnost moramo biti pozitivni i zračiti pozitivno prema drugima.

Zato je poželjno da  sebe stalno nagrađujemo  i podržavamo komplimentima.
Usudimo se sebi reći: “Čestitam si  za sve što sam danas  postigla!” Na ovaj način gradimo u sebi osjećaj da vrijedimo i imamo volje da uradimo još više dobrih stvari.
Možemo sebe nagraditi komplimentom i za najmanje sitnice.
Ne usmjeravajmo  fokus na ono što još nismo uradili. Pohvalimo se za ono što jesmo uradili. Poslije izvijesnog vremena ćemo vidjeti da smo uradili i stvari koje smo još htjeli uraditi.

Ako dovoljno dugo usmjeravamo naše misli, pažnju i trud na male dobre stvari one postaju same po sebi velike.

Inspiraciju  možemo tražiti u svom svakodnevnom  životu i radu. Time inspirišemo druge i potpuno smo otvoreni  za divni kontaktu sa Univerzumom.
A Univerzum zna kako dalje.



Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 

A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi 
"Život".

Instagram