Emocija je nešto što je dio nas. Uz pozitivne emocije mogu lako nositi. Daju nam snagu i podršku. Koji su stvarni problem su negativne emocije, a mi često nisu svjesni tih emocija koje ne koristimo kao i njihove posljedice ..
Osjećaj krivice je
emocionalna reakcija na nešto što smo uradili ili nismo uradili. Ako taj
osjećaj nismo riješili ili ga se nismo oslobodili, može poslije izvjesnog
vremena da nam se pretvori i u zdravstveni problem.
Ono što je jako važno
je biti svjestan da sve što doživljavam
i što nam se dešava u našem životu, a nije nam prijatno možemo okrenuti nama u korist.
Osjećaj krivnje, a znamo sve, apsolutno sve, ne jednom.
Da poduhvat od najbanalnijih Primjeri:
Kada smo sebi nešto
zacrtali da uradimo, a nismo.
Kada želimo da zdrave ishrane, a ne mogu odoljeti nešto stvarno ukusno, a podsvijest znamo je nezdravo.
Kod žena je česta
krivica da ako se posvete kući i djeci, onda zapostavljaju karijeru. Ili ako
se odluče za karijeru, proganja ih osjećaj krivice da li su dovoljno dobre
majke i supruge.
Kada se odlučimo na
neku vrstu rekreacije ( sport, svakodnevna šetnja, joga, plivanje), pa izgubimo
ritam.
Mi želimo da jedemo od zavisti.
Kada smo na nekoga
planuli bez razloga.
Kada smo kazniti dijete ili su ljuti.
A da ne spominjem vrlo težak teret, ako izgubimo nekog dragog, ako smo griješili za tu osobu. Ima li dovoljno vremena zajedno ..
Krivica je težak teret
koji svi nosimo.
ALI OSJEĆAJ
KRIVICE NE RJEŠAVA
NISTA!
Ako smo stvarno nešto što se ne odobrava, a zašto mi ugristi osjećaj krivice, ili kajanje, samo prestani da radim. Pauziranje za trenutak i pusti ga!
Nemojte stalno hodati s ovom teret za njihove vlastite leđima. Postoji velika opasnost da
ćemo nakon nekog vremena počne da manipulira svojom krivicom drugima. Da biste pokrenuli još jedan sudija vas zbog vaše osećanja krivice.
Ne želite da polažete
krivicu na druge ljude, zato što sve što šaljemo od sebe to nam se vraća. Naše
negativne misli, ponašanja i negativne vibracije samo se nama opet reflektuju.
Na fizičkom nivou krivica
uvijek traži kaznu, a kazna iziskuje fizičku bol. Na predavanjima su nas učili
da ako nam dođe klijent sa puno fizičkog bola, da su to klijenti koji se
suočavaju sa zastarijelim krivicama koje
nosi sa sobom.
Ako ste stalno osjećati krivim za nešto, da je naš jedini pravi još manji i imamo sve više i više tereta i na kraju fizički bol.
Za sve što radimo
možemo to ili uraditi ili ne
uraditi,
Ne konstantno samo
htjeti uraditi i konstantno nositi osjećaj krivice da nismo uradili.
Ako smo roditelji, ne smisla djeca 's je kriv za nešto što nismo im dali, ili ono što moramo da ih kazni, ili da smo bili nanervirani u jednom trenutku na njih.
Svaki normalan roditelj radi najbolje što možemo s obzirom na vrijeme, mjesto i situacija!
Ako želimo da pomognu djeci da je najbolje da prihvate sebe kafu i da volimo sebe.
To će biti odmah kopirati na dijete. Djeca su najpotrebniji zadovoljan roditelj.
Kao muževi i partneri većine žena koje je spokojan, zadovoljan sa sebe i, kao takva, stoji pored njega.
To je muškarcima
ljepota, ne koji kilogram dole ili gore, zbog kojih žene često imaju osjećaj
krivice.
Na moju jako veliku
žalost sam prije par godina izgubila brata. Sve se desilo jako brzo. Nisam
stigla da ga vidim tih zadnjih sati, dok
je još bio živ. Zakasnila sam dan. Nisam se stigla s njim oprostiti. Imala sam dugo
ogroman osjećaj krivice.
U takvim slučajevima
možemo uglavnom može pomoći LJUBAV, oproštaj I PUŠTANJE PROŠLOSTI. Kao i čuvanje lijepe uspomene kroz ono što naš dragi uvijek s nama.
Sve u onome što radimo je naša svijest, znanje i razumijevanje.
Mi jako dobro znamo šta hoćemo u svom životu, samo ponekad ne prepoznajemo prepreke koje nam stoje
na putu..
Neka od stvari koja
može da nam pomogne je da uvidimo šta je to što nam ne dozvoljava da napredujemo.
Kako da znamo kada
smo oprostili sebi?
Kada sebe volimo i
kada dobro funkcionišemo u svom životu.
Ako nešto ne
funkcioniše znači da sebe u tome što ne funkcioniše još ne volimo dovoljno.
Nikada ne trebamo
reći:”Nikada nemam dovoljno, ili Nisam dovoljno uradila, ili dovoljno dobra”
ONO ŠTO TREBAMO REĆI
JE:
“ Uvijek sam
zadovoljna s ovim što imam, ili Dala sam
sve od sebe da ovo postignem i predivna sam baš ovakva kakva sam.”
Na taj način možemo promijeniti način gledanja na našim životima i mi smo spremni da oslobodi svake osjećaj krivnje.
“ U životu se nista
ne dešava dok se nešto ne promijeni”
(Albert Einstein)
Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"
Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji. Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice.
U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.
U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.
Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.
A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “
