Pet "zlatnih" pravila za odgoj predškolskog djeteta koje bi svaka majka trebala da zna




Predškolsko dijete: smjernice majkama za odgoj

Po rođenju i prvih mjeseci  roditelji se naviknu na svoju bebu. Postala je mala lutkica koja se  oblači , sa kojom se svi igraju i koja je radost svima u kući. Najvažnije je bilo da je uobročena sa jelom i sa spavanjem i da je brižno osluškujemo.

I prije nego li se i osvjestimo već imamo predškolsko dijete.



Sjećam se jedne scene sa mojoj  najmlađom  kćerkom. Bilo joj je 4 godine. Bile smo u supermarketu. Dok sam ja obavljala svakodnevnu kupovinu ona je uživala u raznolikosti i šarenolikosti stvari kojima su bile police ispunjene. Ponekad bih joj i uzela nešto po njenoj volji. I ovaj puta sam joj to priuštila, ali se ona dvoumila i nije znala što bi tačno. Mislim da svaka majka poznaje ovu situaciju… Na kraju sam ja napravila odluku šta će dobiti i krenule smo prema kasi. Ona je odjednom počela iz sveg glasa da  plače u sred supermarketa. Pokušavala sam je smiriti, ali je ona sjela na pod, a njen plač se pretvorio u vrištanje... O svom stidu i neugodnosti, o ljudima i upitnim pogledima ne moram da pišem. Da u zemlju propadnem. Ostavila sam je tako vrišteći, otišla sam na kasu platila i izašla napolje… Poslije pet minuta je došla zamnom kao da ništa nije bilo….

Ima pet pravila o odgoju o kojima nam niko ne govori.

1.  1.    Predškolsko dijete nema osjećaj za vrijeme

Svaki roditelj koji se trudi i govori djetetu: “SADA ćeš ostati ovdje ili ići tamo.” govore u biti pogrešno.

Predškolsko dijete nema uopšte ideju šta je vrijeme. Razlog tome je što djetetov mozak još nije razvijen da to razumije. Takve situacije često doživljavamo u trgovinama kada dijete nešto želi. Pa smo puni objašnjenja: “ne sada, ne još, poslije.”

U tom uzrastu djeca i kratkotrajnu pažnju. Tako je najbolje ako im se obraćamo redoslijedom. Prvo jedno pa drugo. Pa tako, zatim onako…

Osjećaj za vrijeme će dobiti kada još malo porastu.


2.      Svijet se vrti oko moći

Malo se zaustavimo i pokušajmo gledati na svijet kroz djetetovu prizmu.
Djeca nemaju šta da kažu o tome šta jedu, gdje idu, šta treba da rade…
Za ovo roditelji imaju prirodnu moć i kontrolu. Predškolsko dijete kontroliše garderobu koju oblači, jelo koje jede, kada mora u wc i kada mora u krevet.
To su u biti stvari na koje mi obraćamo pažnju.
A taj djetetov period je period kada djete uči da pravi odluke. Zbog toga trebamo djetetu dati što više mogućnosti i kontrole.
Znači ako dijete pravi probleme oko oblačenja cipelica, pitajte ga koje cipelice želi prvo da obuče.
Ako dijete teško prihvata nove stvari u jelovniku, ponudite mu uvijek na tanjiru i ono što voli. Treba mu dati više opcija, ali ne pretjerano.
Na taj način će imati osjećaj kontrole nad situacijom u kojoj se nalazi.
Ako koristimo odgoj kao “igru moći” iz godine u godinu će nam biti teže odgajati.
Jer što dijete bude starije na taj način će samo htjeti diskutovati šta ono smije ili hoće.

3. Dijete nije sretno ako se trudimo da ga pravimo samo sretnim

Predškolsko dijete se osjeća sretnim kada se osjeća sigurnim.
Kada vidimo da nam djeca nisu sretna brzo se trudimo da sve uradimo da bismo ih usrećili.
Ako predškolcu hoćemo da pomognemo u momentima kada mu nešto ne ide najviše ćemo mu pomoći ako mu objasnimo i pokažemo da i to postoji i da nije strašno ako ne ide.


4.   Djeca moraju naučiti da ima uspona i padova

Naravno da svi želimo svom djetetu da pružimo perfektan život. Ali prvo takav život ne postoji. A u odgoju se i radi o tome da dijete na vrijeme pripremimo i čeličimo.
Tako se dijete uči da u životu bude fleksibilno.
Dijetetu ne činimo dobro ako mu samo zabranjujemo da pravi greške i ako nema priliku da ima uspone i padove. Na greškama se uči.

5.  Kvaliteti djeteta koji nas izluđuju kasnije želimo da to imaju

Djeca žele samostalnost. Znatiželjna su. Čak su za neke stvari i fanatici. Jako su uporni u onome što žele.
A sa svim tim osobinama nas ponekada izluđuju. Često zbog ovih njihovih karakteristika kasnimo na zakazana mjesta, nervozni smo i iziritirani
Ne zaboravimo da i u ovome ima nešto dobro.
Zato samo malo strpljenja! Ne gušimo to u njima.
I ovdje važi ista teorija da je djete osoba za sebe.
Ovo su osobine predškolskog djeteta koje će mu trebati u budućnosti kada se bude borilo da nešto postigne u životu.

A moja najlađa kćer danas ima 15 godina. Samouvjerena je  i disciplinovana je u postizanju svojih ciljeva. Do sada se moje strpljenje isplatilo.

Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 

A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “

Instagram