Smjernice majkama za odgoj školskoga djeteta i tinejdžera




Ovo je  treći period od rođenja djeteta. Sada tjelesni rast ide malo usporenije. Motorika se potpuno razvila. Stečene su sve higijenske i fiziološke navike…


Iz svog  iskustva se ovog perioda, svoje djece, sjećam kao mirnog ali jako zahtjevnog. Svi imamo svoje principe i zakone tako da bi djecu bilo jako lako odgajati zatvorene u kući. Ali sa kolskim djetetom dolazi period socijalizacije. Dijete se socijalizuje, intelektualno razvija, traži svoj put i stiče prijatelje.


Presretni smo da nam dijete ima prijatelje i da se skupa druže, igraju, zajedno uče.
Onda  su nam u kuću svaki puta  dolazili neki drugi drugovi  ili drugarice.
Meni  se nisu sviđala sva djeca koja su kod nas dolazila.
Međutim i to su samo djeca i ponašanje koje se meni nije sviđalo je rezultat situacije koji oni imaju  u njihovoj kući, a nije se podudarala sa našom.
Puštala sam svoju djecu da sami biraju društvo i imala sam poštovanja za njihove izbore.
Ali sam istovremeno naglašavala da i ja očekujem poštovanje za red koji imamo mi u našoj kuci.

Na primjer, ja sam protiv coca- cole. Smatram da je nezdravo. I najlakše mi je da zabranim da se pije, jer je to moje mišljenje i dokazano je. Ali ako sva djeca u razredu to konzumiraju, moje dijete ne sluša više moje argumente, zašto sam ja protiv. Djetetu  je to samo još više interesantno, jer drugi rade, a mi ne. To se jedino u djetetovoj glavi vrti.

Ja sam kategorično protiv pravljenja tabua. Tako smo odredili da se ponekad vikendom mogu poslužiti colom. Ali ako im prijatelji dolaze kada se kod nas cola ne pije  neće  je ni  oni dobiti,  nego će dobiti limunadu, čaj ili mlijeko kao i naša djeca.

Bitno je ostati kao roditelj čvrst u svojim pravilima. Dijete će se kasnije susretati sa mnogobojnim situacijama gdje moraju da se poštuju pravila.

Kod školskog djeteta se sve visše razvija moć razmišljaja. Naše dijete sada pohađa školu i sada dolaze prave obaveze. Dijete mora da se organizuje i da uči.

PRVO  ZLATNO  PRAVILO: Dijete se mora naučiti samostalnosti!

Ne preuzimajte njihove obaveze na sebe!
Ne visite im nad glavama sa konstantnim pitanjima:”je li zadaća gotova, jesu li ovo ili ono uradili za školu”.
Oni moraju da se uče samostalno raditi i živjeti.  Ako stalno bdijemo nad njima pravimo im medvjeđu uslugu za njihov budući život.
Ja sam svojoj djeci uvijek govorila da ja imam svoj posao i svoje obaveze. I ja ne očekujem od njih da brinu o mojim poslovima i kako će zaraditi novac. Kao i o tome da se zdravo hrane, da imaju čist krevet i garderobu. Ja se za sada o tome brinem.
Ja ih volim, kod mene se mogu pomaziti, isplakati ako šta ne ide, ali se sami moraju boriti za sebe.

Postoji doduše i mala opasnost u toj borbi. Djeca vide u školi da je neko bolji, neko lošiji. Žele za nas  ili za druge da budu dobri.
To sve može djecu opteretiti, pa da se izlazu malim lažima, da bi sebe bolje predstavili i opravdali.
Sjećam se svog ličnog iskustva kada sam bila u osnovnoj školi. Imali smo fizičko. Morali smo se popeti uz konopac. Svima je išlo tako lako. Ja sam bila jedna od dvije koja se nije mogla popeti. Bila sam ljubomorna na one koji su to tako lako mogli, a stidjela sam se do besvjesti. Kada sam došla kući sva sretna i vesela sam ispričala kako je bilo super na fizičkom i popela sam se skroz do vrha konopca… . Zato:

DRUGO  ZLATNO  PRAVILO: Učite djecu da budu dobri za sebe, ne za vas i ne za druge. 

Da sve što rade rade za sebe. I da traže svoj način kako će nešto uraditi. Oni su bitni sa svojim kvalitetima!!!


Prisjetite se koliko energije košta ili koliko vas je koštalo kada ste pošto poto htjeli samo drugima da se dokažete.
A ako primijetite da vam dijete laže ili izbjegava nešto reći dobro se razmislite šta je uzrok. Jeste li mu vi ili neko drugi nametnuli prevelika očekivanja.

Jako je bitno da se dijete u ovom uzrastu uključi u jedan sport i da se bavi na neki način muzikom ili nekim muzičkim instrumentom. To može biti nešto najjednostavnije. Kakav kolektivni sport, ili  individualni. Od  muzike mogu na školski ili mjesni hor ili folklor, a muzičkih instrumenata takodje može biti i najjednostavniji ili pozajmljeni.

Samo ne očekujte od njih da će postati odmah u svemu prvaci i virtuozi. Radi se o tome da se te fine moždane vijuge  i tijelo  razvijaju i da djete pripada nekoj grupi koja ima cilj. Onda će biti manje na ulici. Manje vremena provoditi za kompjuterom. Ne bojte se djeci ništa nije previše. Današnja djeca su uglavnom zdrava i imaju puno energije.  

Naše školsko dijete se sve više umno razvija. Postaje nezavisnije o nama. Ima svoje mišljenje. Često se desi da imaju kako kažemo “dug jezik”.

TREĆE PRAVILO: Bezobrazluk ne smijemo tolerisati!

Na to moramo odmah reagovati. Reagujte na dijete kao što bi mačka reagovala da je dijete povuče za rep. Odmah!!! Jako konkretno reci da se s tim ne slažete i da to nije način na koji se razgovara.
Često se roditelji ili ostala familija nasmiju na takve reakcije, pa dijete misli da je jako interesantno i da zabavlja .  
Ako na bezobrazluk ne reagujemo odmah, za par godina imamo pravi problem.

Školskom djetetu je potrebno jako puno pažnje i uputa. Jako je bitno da se u ovoj fazi ne prepuštaju sebi, društvu ili ulici.
Potreban im je BACK-UP. Oni se moraju odgajati da budu samostalni, ali moraju  biti svjesni naše prisutnosti.
Oni prave svoje konkluzije na svijet oko sebe i one nisu uvijek ispravne. Mi kao roditelji moramo reagovati u pravom momentu.
Ova faza je možda najintenzivnija faza koja košta puno strpljenja i vremena. Ali zato imaju nas koji smo uz njh dok traže svoje puteve i prave svoje izbore.

Prelijepo je doživjeti i posmatrati razvijanje ovih naših malih ljudi.



Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 

A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “

Instagram