Kako prihvatiti i voljeti sebe onakve kakvi jesmo?



U prošli utorak sam počela sa novom grupom žena koje su mi se prijavile za radionice. Sa svakom grupom se sastajem jednom mjesečno da prodiskutujemo o temama koje su im interesantne ili koje ih muče. I da uradimo trening kako bi  sebi olakšale postojeću situaciju.

Novoj grupi sam  predložila da izaberu sa kojom temom da počnemo. Izbor je pao na “Sebe akceptirati”.


Tema o kojoj nikada nije dosta govoriti. Tema koja je stvarno vrlo važna, zato što nas svijet počinje od nas samih.
Mi smo svako za sebe i polazna tačka i odskočna daska za naš život.

Zašto je ova tema tako neiscrpna?

Zato što nas često proganjaju misli kao:

"Kako da sebe akceptiram stvarno onakvom kakva sam zaista kad ne znam šta drugi misle o meni?"

Mislim li za sebe da je sve u redu? Ili mislim često: “Mogla sam biti i bolja”?

"Ne vjerujem da mogu šta promijeniti".

Problem je da mi sebe upoređujemeo sa drugima  i gledamo na lične kvalitete pod utjecajem uspjeha i mišljenja drugih.

Mi sebe vidimo dobrima ako nas i drugi tako vide. Znači gledamo na sebe kroz oči drugih, a ne kroz svoje oči. Pa smo na taj način previše kritični prema sebi i previše nesigurni.




To veče koliko god je bilo i onih jako samouvjerenih ipak se ispostavilo da su i one jako nesigurne u sebe, ali da se automatski brane arogancijom ili napadima na druge.

Kao na primjer: ”Ma šta me briga šta drugi misle”, a u sebi se jedu, jer su ipak nesigurne. I tome slično.

Jedna stvar je činjenica:

Svi mi ponekad imamo uspjehe , a ponekad ne. Ponekad se sviđamo drugima, ponekad ne. I to važi za sve.

Tako da moramo odustati da se poredimo sa drugima ili da nam je na prvom mjestu bitno šta drugi misle o nama.

Radi se o tome da sebi budemo dovoljno vrijedni, tlačno onakvi kakvi smo, u ovom momentu.



Postoje razlozi za život koji sada živimo.

Na taj način uzdižemo svoj život na jedan viši nivo. Ne samo da bismo imali više samopouzdanja, nego da bismo imali i više životne energije i za druge stvari ili osobe koje su nam važne.

Sebe akceptirati ne znači nista drugo nego aceptirati ko smo na mjestu i vremenu u kojem se nalazimo.

To je biti spreman sebe pogledati u oči, bez kritike i predrasuda.

Biti spreman sve svoje misli, emocije i osjecaje, prepoznati i prihvatiti.

Sasvim je normalno da imamo  negativne misli i osjećaje prema sebi. Ali ako ih akceptiramo oni će automatski izgubiti svoju jačinu. Zato što ih otkrijemo pogledamo ih i pustimo da prođu dalje.

Sebe akceptirati je korak koji nam je potreban da bismo imali jedan zdrav osjećaj prema sebi i drugima.

Ako sebe akceptiramo u cjelosti  onda si dajemo prostora da se povežemo sa svojom licnom unutrašnjom  snagom koja nam je itekako potrebna za živjeti.

Ako prepoznamo i prihvatimo i ono najbolje i ono najlošije u sebi, onda nismo više žrtve i meta za kritiku od drugih. Ali što je još važnije nismo ni meta i žrtva kritičara u sebi.


Sebe akceptirati je osnova za jedan sretan i uspješan život.


 Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 

A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi 
"Život".

Instagram