Stavljate li sebe uvijek na drugo mjesto?


Uvjek smo spremne udijeliti kompliment našoj majci, najboljoj prijateljici, kolegici na poslu... No, kada je riječ o nama, riječi hvale kao da zastanu u grlu i javlja se osjećaj srama i neugode. 

Zašto je tako teško izgovoriti riječi hvale o sebi, pa čak i primiti kompliment? Zašto se  samo 2% širom svijeta  usuđuju reći da su lijepe? 

"Ja izgledam prosječno"

Studija koju je sproveo brand Dove 2004. (koja je obuhvatila 3.200 žena iz SAD-a, Kanade, Italije, Brazila, Francuske, Portugala, Velike Britanije, Holandije, Argentine i Japana). pokazala je da samo 2% žena širom svijeta za sebe izjavilo da su lijepeVećina žena izjavila je za sebe da izgledaju prosječno. Standardi ljepote prikazani u masovnim medijima jedan su od razloga što žene širom svijeta sebe ne doživljavaju kao lijepe. Zašto uvjek zaboravljamo da su „lica s naslovnice“ proveli sate u rukama stručnjaka za uljepšavanje, te da su nihove fotografije provele sate u rukama stručnjaka za fotomontažu?! 

Bilo da je riječ o ljepoti, poslovnom uspjehu, odgoju djece, održavanju domaćinstva, kuhanju, kreativnom radu, znanju, našim vještinama... zašto svaki puta potcjenjujemo sebe i govorimo da zapravo to i nije „velika stvar“?




Od najranijih dana našeg odgoja učimo se skromnosti i učtivom ponašanju. Nakon što naučimo lične zamjenice, u školi nas nauče da u rečenici zamjenicu „Ja“ stavljemo na drugo mjesto u rečenici ( „sestra i ja“, „moj brat i ja“...) . Potom naučimo da kada primimo kompliment kažemo „hvala“, a zatim se to hvala kroz godine koje slijede  transmutira u stidljivi smiješak, propraćen lažnom skromnošću i poniznošću. 

Prijateljica nam kaže : „Baš ti lijepo stoji ta haljina“! 
Mi odgovaramo: 

„Ma, kupila sam je prošle godine...“,
 U njoj izgledam debelo...“,
Mislim da  mi ne stoji ova boja...“,
Je li stvarno to misliš?“

Šta se desilo sa riječi „hvala“ , koju smo naučile od učiteljice?  

Zašto jednostavno ne možemo zahvaliti osobi koja nam je uputila komplinet, ili pak uzvratiti komplimentom, umjesto da same sebe sabotiramo negativnim komentarima i samokritikama? 

Poniznost nije skrivanje svojih snaga“ (onoga u čemu smo dobri), „već je poniznost biti iskren o svojim slabostima“ , možda je najbolja izrečena definicija poniznosti, izgovorena od američkog pastora R. Warren-a


Poniznost nije umanjivanje naše ljepote, gracioznosti, dobronamjernosti, talenata i vještina.

Reći da smo dobre u poslu koji obavljamo, da smo lijepe, da smo vješte u kuhanju, pravljenju kolača, da poznajemo neku vještinu ili da dobro govorimo strani jezik nije arogancija- to je slavljenje našega postojanja i odavanje priznanja sebi!

Izazivam vas: uzmite papir i olovku i napišite 10 lijepih rečenica o sebi!



Napisali ste samo tri ... četiri ili pet ... ? Ako ne možete da napišete najmanje 10 lijepih rečenica o sebi vrijeme je da se zapitate da li u lažnoj, socijalno-konstruisanoj skromnosti i poniznosti, uz strah da vas drugi ne "obilježe" kao arogantne i samodopadne gubite osjećaj spostvene vrijednosti?

Naša „poniznost“ ide do toga da  ne samo da se sramimo  reći lijepe riječi o sebi, već ne dozvoljavamo  sebi ni da nam drugi ljudi odaju priznanje za naš trud, predanost, talente i vještine. Sljedeći puta kada vam neko kaže „Ta ti haljina lijepo stoji“, „Taj si izvještaj baš dobro uradila!“, „Ti tako dobro praviš kolače“, progutajte samoktiritku, sjetite se svoje učiteljice  i kažite jedno veliko HVALA!


Piše: Danijela Jokić Vaislay

Danijela Jokić Vaislay je life coach (životni trener) iz Bosne i Hercegovine, suosnivacica www.sretnazena.com, trenutno živi i radi svoj posao iz snova u sunčanoj i spiritualnoj Indiji. Njeni savjeti i citati na nasem i ngleskom jeziku krasili su magazine COSMOPOLITAN, SENSA, The Huffington Post i brojne druge. Pomaže klijentima iz brojnih zemalja diljem svijeta da ostvare svoje snove i životne ciljeve privatnim coaching-om putem Skypa. Pratite Danijelu na Instagramufacebook-u i čitajte njen blog za više inspirativnih riječi, savjeta i motivacije. 

Instagram