Uradila sam puno individualnih treninga, gdje pomažem
ljudima da budu svoji. To je u biti moja
osnovna namjera bavljenja poslom kao “životni trener”( lifecoach )
Mi možemo definitivno biti svoji!
To je super!
U biti i ne može drugaćije, nego da budemo svoji.
Ko smo mi?
Mi smo to što jesmo.
Svako za sebe.
Sa svim stvarima koje smo u sebi morali da prebrodimo.
Sa svim što smo o sebi morali i moramo da učimo.
Sa svim onim što smo o drugima morali i moramo da učimo.
Mi smo ti zbog čega trebamo da živimo!
Zašto? Zato, što je po mnogim predavanjima, knjigama i
seminarima kroz koje prolazim, da bih se lično usavršavala , to najvažnije.
Čovjek, kao pojedinac je osnova za svoju porodicu,
zajednicu, državu i cijeli svijet. Od jednog čovjeka polazi sve.
Od tebe koji sada trenutno čitas. Od mene koja piše.
Od onog koji sluša kada o ovome govorimo.
Svako je najbitniji i bez njega se ne može!
Zašto ovo pišem ?
Zato što je vrijeme zrelo!!!
Vrijeme u kome treba da uživamo što postojimo.
Vrijeme u kome
treba da razmišljamo pozitivno, jer je naučno dokazano da je pozitivna misao
stotinjak puta snažnija od negativne misli.
Zato što
vremenom postajemo ono đto razmišljamo.
Zato što je došlo vrijeme u kome treba da budemo
zahvalni za sve stvari koje su neprecjenjljive vrijednosti, a koje su nam
besplatno date po rođenju. To su emocije, misli i mogučnosti. One ne koštaju
ništa. Dobili smo ih, samo ih moramo iskoristiti.
Zato što je život kao autoput, a svako vozi svoj auto.
Ljubav, sreća i nada su nam putokazi koje pratimo na putu koji želimo da vozimo. Uvijek možemo birati sami put kojim hočemo da se vozimo.
Ovo pišem jer je jako bitno da znamo da se ne
radi samo o tome da pobjeđujemo ili da
uvijek imamo najbolji uspjeh. Ili da smo najbrži u svojoj vožnji.
Radimo sve od srca, najbolje što bismo mogli!
Priznajmo sebi da je tako iako rezultat nije uvijek
onakav kakvog očekujemo.
Ne računa se samo uspjeh koji smo postigli u životu.
Put ka uspjehu je jednako važan.
Put na kome smo puno iskustava doživjeli.
E baš za ta iskustva su bitna i moramo im biti
zahvalni.
E baš ta iskustva su nas formirala u ovo što sada
jesmo.
Čak i ona najgora
iskustva kao rat, neimaština, bolest, gubitak, nedostatak…
Ta iskustva ne treba
da nam daju osjećaj manje vrijednosti koliko god su nas lomila ili lome. Naprotiv treba da nam daju osječaj snage,
izdržljivosti i ponosa, jer smo to prebrodili.
Osjećanje snage i ponosa će nam pomoći da razmišljamo pozitivno, a misli uzrokuju osjećanja.
Ljudi mogu da se osjećaju samo na dva načina, dobro i loše. Kako god da se osjećamo je odraz naših misli. Mi smo ti koji biramo!
Ovo pišem jer…
Vrijeme je zrelo da budemo svjesni, koliko je
bogatstvo biti svoj.
Jer svatko je od nas svoje najbolje životno djelo!
Ovo pišem jer..
Svi živimo u vremenu gdje možemo da ostvarimo sve što želimo, ako znamo zašto to želimo!
Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"
Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji. Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice.
U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.
U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.
Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.
A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život".
