Nekoliko godina iskustva
kao “životni trener”, pa o čemu onda da pišem nego o životu.
O životu kojeg iznova
svaki dan oživljavamo.
O životu koji nosi
svaki dan neku drugu temu.
O životu koji je
vrijedan pažnje.
O životu koji nije
uvijek veseo.
O životu koji treba
živjeti , a ne preživljavati
O životu kojem se
radujemo!
Ponekad, mi se život čini kao vožnja biciklom.
Kada smo se napokon
naučili održavati na ta dva točka i
oslobodili se da uživamo u vožnji i okolini,
odjednom se zna desiti, kada se i
najmanje nadamo da zapnemo na nekom
malom kamenčiću ili nekoj okuci i padnemo…..
Pa šta, ustanemo, otresemo se i idemo dalje. Jer znamo da imamo cilj na koji želimo doći. I jer znamo koliko uživamo u toj slobodi i ljepoti kroz koju prolazimo tokom postizanja cilja i dolazka na željeno mjesto.
Ponekad mi se život
cini kao da smo na jedrenjaku.
Koliko god bili
iskusni i snažni za jedrenje koje se zove život i koliko god željeli imati svoja jedra i
svoj život čvrsto u svojim rukama, zavisimo
od vjetra koji duva.
Moramo biti dobro
sigurni u sebe i stabilni da bismo održali pravac koji mi želimo da jedrimo. Jer vjetar je kao i
sve što nam se u životu može desiti
nepredvidljiv.
I tako dok se nalazimo na moru života i mogućnosti u koje smo se uspjeli upustiti moramo pratiti vjetar i čvrsto upravljati. Jer nikada ne možemo predvidjeti sa koje strane će zapuhati i koliko jako.
Ponekad mi se učini
da je život plivanje.
Skočimo u avanturu
koja nas tako mami ili u životnu
situaciju koja nam se sama nametnula.
Trudimo se sve vrijeme održavati na površini i plivati
do cilja. Neki od nas plivaju
bolje neki lošije. Neki su brzi neki
sporiji.
Neki ne plivaju nego se samo održavaju da ne potonu. Kako god i nije bitno
na koji način plivamo, desi nam se da se umorimo. Desi nam se da smo iscrpljeni.
Jer važno je da plivamo! Važno je da plivamo svako na svoj način. Na način koji nama lično odgovara.Važno je da ne potonemo!
Ponekad mi se život čini kao trudnoća i porod.
Ulažemo energiju i
trud za začeće neke nove ideje u svom životu.
Za začeće nekog novog
života.
Željno iščekujemo da
nam se to desi. Ili nam se nova ideja sama javi i dođe, a da je i ne očekujemo.
Pripremamo se da što
bolje dočekamo plod ljubavi, plod inspiracije, plod rada i truda. Nosimo ga ponosno, iako
ponekad i teško. Onda je vrijeme da se
porodimo. Sve isplaniramo,
organizujemo i mislimo da sve imamo pod kontrolom, jer to je naše tijelo i naš plod.
Želimo i nadamo se jednom, a desi se kako se desiti mora. Bitno je novo rođenje. Nove ideje i novi napreci. Za to se živi!
Ponekad mi se život učini
kao bajka.
Rado bismo nekada
htjeli zatvoriti oči i ne vidjeti svijet oko sebe. Svijet isprepleten
dobrim i zlim. Ipak od njega ne možemo pobjeći, jer mi njega vidimo i živimo.
Na svakom koraku vire
zle vještice, vukovi. Gavrani prenose loše vijesti. U konstantnom smo traženju sebe u začaranoj šumi dobra i
zla. Borbi da od zla pobjegnemo i od njega zaštitimo. U borbi da se zlom ne
trujemo.
Dobra i zla kojeg je uvijek bilo i uvijek će biti svugdje u svijetu. Što je najvajžnije, kao i u svakoj bajci nadamo se sretnom završetku. I znamo, da ćemo, kada se zlo pobjedi opet svi živjeti dugo i sretno!
Ponekad mi se život
učini kao Božić, Bajram, Diwali…
Slavimo svjetlo i
prosvjetljenje. Slavimo povezanost jednih sa drugima. Slavimo i sretni smo
da smo pripadnici jedne familije, i jedne grupe. U tim danima i
momentima se međusobno poštujemo.
Uživamo u ritualima i
molitvama, jer nas ti rituali i molitve
vraćaju na svjesnost koliko trebamo biti sretni da nam je dat život. Stavljamo na momenat i na par dana svoju ambiciju, svoj rad i svoju
svakodnevnicu u stranu, da budemo svjesni
važnosti slavljenja života!
Meni je tema ŽIVOT najvažnija tema zbog koje živim!!!
A vama?
Šta je za vas život?
Možda livada puna
cvijeća…..
Ili nebo osuto
zvijezdama…
Odgovori sebi i
uživaj!!!
U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.
U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.
Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.
A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život".
Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"
Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji. Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice.
U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.
U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.
Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.
A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život".
