Šta poslije prekida ljubavne veze?



Kada se nalazimo u sretnoj vezi sa našim partnerom ni najmanje nam ne pada na pamet kako bi bilo da se ta veza prekine. Sve nam izgleda tako idealno. 




Ako kod drugih to vidimo čini nam se da je to tako daleko od nas i da se to nama ne može desiti, da se to uvijek dešava samo kod drugih.




Oprostiti se od lijepih momenata koje smo zajedno sa partnerom proveli je uvijek jako bolno. Preboljeti prekid jedne relacije se ne može u par koraka i par dana. 

Zato ne smijemo tugu koja nas je u tom momentu obuzela negirati. Ta tuga je jednaka tuzi kada nam umre neko blizak i drag. Ne možemo tek tako reći: ” Ma proći će!”


Razišli smo se. Šta se onda dešava? Šta moramo raditi? Kako vidimo svoju budućnost?

Kako se osjećamo kada sve što nam je bilo blisko odjednom postane strano?

Sigurno zastrašujuće! Budućnost nam je onda neizvjesna. Stojimo potpuno sami na svojoj životnoj stazi. Prebroditi prekid ljubavne veze je jedna faza žalosti i period žalovanja.

Najbolje je u etapama prolaziti kroz cijeli proces u kome se polako korak po korak opraštamo sa životom koji smo proveli sa određenom osobom.

Ponekad nema drugog izbora nego akceptirati situaciju onakva kakva je.

Ni jedna teorija ne može reći da ovo nije težak i tužan period. Ono što je pozitivno u ovom period je da upoznajemo sebe koliko smo jaki.

U ovom period saznajemo ko su nam pravi prijatelji. Ponekad dobijemo pomoć od nekoga od koga ni najmanje nismo očekivali.

Zato zgrabimo ove lijepe misli o sebi i drage prijatelje kojima je do nas stalo. U društvu smo uvijek jači, a bol nam je manja. Imajmo na umu da u našoj budućnosti i dalje želimo da budemo sretna osoba!


Istina je da nam je svakodnevnica sada drugačija. Usamljenost nas salijeće sa svih strana.
Sa ovih par savjeta vjerujem da se možemo osjećati bolje:
1) Kada osjetimo užasnu samoću ne zatvarajmo se u kuću i u sebe. Tražimo prijatelje i radimo stvari koje nismo stigli ili mogli raditi dok smo imali relaciju.

2) Uzmimo svoj hobi ozbiljnije u svoje ruke, ili nađimo novi hobi .

3) Napišimo svoje emocije na papir, ali pri tome nemojmo gledati je li nam gramatika ili stil dobar. Jednostavno pisati. Važno je da emocije izađu i da ih se oslobađamo.

4) Pričajmo sa dobrom prijateljicom ili prijateljem šta osjećamo.

5) Fokusirajmo se na pozitivne stvari u svom životu i budimo zahvalni da živimo!



Na ovaj način otkrivamo svoju drugu stranu. Tako da će nam vremenom nedostatak voljene osobe blijediti.

Ukratko, ne držimo se u mjestu, ne budimo pasivni, nego krenimo u akciju.

Ali moramo biti obazrivi, kada kažem da krenemo u akciju ne mislim bježati od sebe, svoje situacije i svoje tuge. Nego naprotiv biti svjestan svoje situacije i crpiti snagu iz sebe i svog okruženja za ići dalje u svom životu.

Ne budimo nestrpljivi. Za taj process nam treba vremena.

Uz dovoljno vremena, dovoljno strpljenja i dovoljno akcije primjetit ćemo da se ponovo smijemo i da ponovo znamo da uživamo.

Moramo biti svjesni da su i drugi doživjeli nešto tako, pa su opet isplivali na površinu. A mnogima se desi kao i meni lično, još ljepša budućnost.

ZA BILO ŠTA DA NAS SNAĐE U ŽIVOTU, NE PRESTANIMO NIKADA VJEROVATI U NEKU LIJEPU BUDUĆNOST KOJA NAS ČEKA!



Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 

A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi 
"Život".

Instagram