Kako se izboriti sa svojim strahovima?



Svatko od nas se boji nečega. To je sastavni dio naše ličnosti. Emocija koja nam je  instinkt.

Postoji jako puno napisanih knjiga, članka i studija koja govore o puno vrsta strahova i fobija.

Od malih nogu su nas i učili da se bojimo. Upozoravali na opasnosti, koje se kriju iza svakog ćoška.

Pričane su nam bajke iz kojih smo morali da učimo kako da se bojimo i ne vjerujemo zlom vuku ili zlim vješticama.

Dok nam se život kretao u našim zaštićenim krugovima porodice, dok smo se kretali  uglavnom poznatim  ulicama i prostorima, strah od opasnosti nije bio tako veliki. A danas!

Otvaraju nam se svakim danom sve veći prozori u svijet. Djeluje da su nam loše stvari puno bliže, a strah  postaje sve veći.

Sredstva medija se takmiče u senzacijama. Što je neka vijest na TV-u, internetu, facebook-u senzacionalnija u negativnom smislu izgleda da je interesantnije.


I mladoj djeci je takodje sve to dostupno. Pa je onda  razumljiv veliki strah roditelja  šta se sve može nihovoj djeci desiti. Naši strahovi se postepeno pretvaraju u paniku.

APEL!!! STOP  PREDOZIRANOM  STRAHU!

Prema strahu se trebamo ponašati kao i prema ostalim instinktima, kao što su  jelo i spavanje.

Jesti moramo da bismo  održali naše tijelo u dobrom zdravlju i kondiciji. Ali ako premalo ili previše jedemo šteti nam.

Sa spavanjem je isto. Dok spavamo naše tijelo proizvodi melantonin,vitamin koji pomaže da nam je imunitet tijela bolji.  Ali ako premalo ili previše spavamo šteti nam.


Ista stvar je i sa strahovima. Oni nas upozoravaju na neke opasnosti. Premalo straha nije dobro, jer srljamo u opasnosti, ali previše straha nam još više šteti i kako nekada kažemo dovodi do ludila.


Nepotreban strah  jednim djelom kreiramo  i hranimo sami u sebi, pa sebi štetimo. Kao što nekada uzimamo previše šećera ili ugljikohidrata, pa se debljamo.

Često čujem: “Eto baš ono čega sam se bojala to mi se desilo

Djeluje da smo sami navukli da nam se loše desi. Upravo smo si svojim strahom iskreirali ono čega smo se bojali.

Kada sam došla u Holandiju, za mene je bilo sasvim neko drugo vrijeme i druga država gdje sam morala da puštam svoju djecu u život.

Što se tiče mog straha šta bi sve moglo da im se desi, jer su droga i prostitucija na dohvat ruke, u školama otkrivaju pedofile, teroristički napadi su sve bliže  i  da ne nabrajam dalje... zatvorila bi ih u wc, najmanju prostoriju u kući i ne puštala da izlaze  uopšte van kuće. Zabranila  bi im slušanje radija, gledanje televizije, korištenje kompjutera i mobilnih telefona.

Ali to nije riješenje!


Riješenje je ne dozvoliti strahovima da se gomilaju i da nas proganjaju  u životu.


Kao što nije dobro za naše zdravlje da gomilamo previše kilograma, tako nije dobro da gomilamo previše strahova.


Dok su  moja djeca bila manja  govorila sam im da je strah nešto što te goni, jer ti se bojiš. Ako bježiš gubiš samo snagu i strah će te  na kraju stići.

Ali ako se zaustaviš i okreneš prema strahu i pogledaš ga u lice i pokažeš mu da ga se ne bojiš, on će se prepasti tebe i pobjeći.

Danas na isti način objašnjavam i klijentima  da se na taj način bore protiv straha.

Savjetujem svim roditeljima kada čitaju svojoj djeci bajke, ne učite ih da se boje vuka i vještica!

Učite ih da budu mudri i da budu pametniji od vuka i vještice. Učite ih da se od njih  ne može pobjeći, ali da ih svojom mudrošću mogu pobijediti.

Ne bojite se senzacija kojima su prepravljene sve medijske mreže. Budite mudri! Konzumirajte sve u normalnim količinama. Budite obazrivi, ali ne plašljivi!

Mudri i učeni ljudi napominju da postoje samo dvije emocije kod čovjeka: LJUBAV  I  STRAH.

Od viska straha se branimo, napadamo druge, spremni smo da se potučemo da bismo dokazali sebe i da smo u pravu. Napuhujemo svoja ega. Osvijestimo se! To nam nije potrebno!

Od ljubavi se osjećamo lijepo. Ako volimo sebe volimo i druge. Iz ljubavi bolje  razumijemo sebe i druge. Iz ljubavi bolje prihvatamo različitost.

Za ljubav nam ne trebaju dokazi. Ljubav su djela.
To nam treba, djela i život iz ljubavi!


Bez razlike ko smo i gdje smo svi smo isti. Svi nosimo  ljubav i strah u sebi.

A pošto smo svi kreatori svojih života. pustimo strah i kreirajmo svoj život s ljubavlju. Biti obazriv je zdrava doza straha, a sve predozirano nije zdravo.
 
Jer  život ovdje na zemlji nam je dat i proći će,
Pa zašto da nam prodje u strahu?



Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 

A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi 
"Život".

Instagram