Zasto ne možete da doživite orgazam?


Orgazam kod žena predstavlja trenutni vrhunac zadovoljstva u toku seksualnog odnosa, praćen izmenjenim stanjem svesti sličnom vrtoglavici. 


Tokom orgazma dolazi do refleksne kontrakcije karličnih i mišića oko vagine kao i mišićne kontrakcije i relaksacije maternice i analnog otvora što dovodi do osjećanja blagostanja i užitka. Iako je orgazam fiziološki proces u njegovom odigravanju učestvuju mnogi psihološki faktori koji ga mogu modifikovati. Kada se govori o problemima u seksualnom životu žene često se ističe  tzv. anorgazmija koja predstavlja nemogućnost doživljavanja orgazma. 



Anorgazmija može biti primarna (žena nikada nije mogla da doživi orgazam ni pod kojim uslovima) i sekundarna (orgazam je bio doživljavan u nekom trenutku u prošlosti).  Također, postoji podjela na globalnu anorgazmiju koja je definisana isto kao primarna i situacionu anorgazmiju; orgazam može biti doživljen u određenim situacijama povezanim sa seksualnim iskustvom a u nekima ne, na primjer, moguć je manuelnom stimulacijom ali ne i tokom interkursa. Razmotri ćemo neke psihološke aspekte koji mogu uticati na izostanak orgazma kod žena.
Anksioznost. Određena razmišljanja koja se javljaju tokom seksualnog odnosa mogu proizvesti anksioznost koja predstavlja jedan od glavnih ometajućih psiholoških faktora za doživljavanje orgazma. Misli koje izazivaju zabrinutost kod žene obično su vezane za to da li je adekvatna svom seksualnom partneru, kako treba da se ophodi, da li ispravno postupa, ili čak da li će ona ili partner moći da dožive vrhunac. Iniciranje ovakvih misli je greška i gotovo sigurno neće podstaći rast uzbuđenja. Umjesto toga potrebno je fokusirati se na tzv. erotske ključeve koji mogu biti vizuelni npr. atraktivnost partnera ili mentalni da misli o svom partnernu ili na sam seksualni čin na način koji će povećati seksualno uzbuđenje upotrebom npr. erotske fantazije ili pak da se fokusira na trenutne prijatne fizičke senzacije koje joj šalje tijelo.
Stid i krivica. Nekada žene uslijed svojih jakih religioznih uvjerenja i strogih internalizovanih roditeljskih zabrana ne mogu da se opuste i shvate seksualni odnos kao nešto u čemu treba uživati. One se osjećaju krivom pri samom seksualnom kontaktu, svo vrijeme misle da rade nešto loše i da će ih zbog toga stići kazna. Krivica i stid za “zabranjeno” ponašanje mogu da se jave i nakon seksualnog odnosa, te iako postoji fiziološka potreba za seksualnim odnosnom ona se obavlja rutinski i o nekom vrhuncu u užitku nema ni govora.



Nezadovoljstvo svojom tjelesnom šemom. Često “iskrivljna” i neadekvatna slika o sebi može proizvesti sputanost u osjećanju zadovoljstva prilikom seksualnog čina. Nezadovoljstvo se ovdje odnosi na samoprocjenu svojih fizičkih karakteristika. Ako žena misli da nije dovoljno lijepa, da nije dovoljno seksualno privlačna, ona će svo vrijeme biti preokupirana time kako izgleda svom partneru, pokušavaće da prikrije dijelove tijela koji joj se ne dopadaju i neće moći u potpunosti da uživa i doživi vrhunac.
Seksualna trauma. Traumatično iskutvo seksualnog odnosa može dovesti do toga da zadovoljstvo potpuno izostane i da se nikada ne doživi orgazam. To se dešava kada u historiji osobe postoji neki vidi seksualnog zlostavljanja ili bilo koji vid neadekvatnog tretiranja tokom seksa. Za njih je seksualni čin sinonim za agresiju, neprijatne i bolne doživljaje, a često dolazi i do potpunog “zamrzavanja” bilo kakvih  osjećanja. Žene sa ovakvim iskustvima sklone su promiskuitetu ili prostituciji i seks im služi kao sredstvo postizanja određenog cilja a nikako poligon za uživanje.
Stres. Svakodnevni stres je uzrok da se uživanje potpuno zanemari, razmišljanja o nezavršenom poslu, nedostatku novca, briga o djeci, o budućnosti stvara osjećanje napetosti koje se prenosi i na tjelesnu ukočenost. U takvim trenucima karakteristično je potpuno zanemarivanje seksualnih aktivnosti a ako i do njih dodje orgazam se teže doživljava. Neke osobe, pak koriste seksualni odnos kao “ventil” za pražnjenje napetosti usljed stresnog tempa života. Seks je tada svojevrsni način da se “pobegne” od briga i problema ali on može prerasti u neku vrstu prisile kojom se “ubira” zadovoljstvo a problemi odlažu i ne rješavaju.
Odnos sa partnerom. Ukoliko je komunikacija sa partnerom dobra veća je mogućnost da se dosegne vrhunac. Pod komunikacijom u ovom slučaju podrazumjevamo emotivno razumjevanje, otvoren odnos, rješavanje konfliktnih situacija, podržavanje i prihvatanje seksualne komunikacije, slične stavove o seksu, razmatranje seksualnih preferenci. Važno je također, da se doživljaj orgazam ne uzima kao imperativ i obavezan dio seksualnog čina. To će stvoriti samo dodatni pritisak kod partnera i smatraće sebe krivim ili seksualno “nesposobnim”. Ponekad su žene u stanju da “glume” orgazam jer neki muškarci smatraju da je to dokaz njihove uspješnosti u krevetu. Takav neiskren odnos ne treba gajiti već surađivati sa partnerom i stalno ispitivati nove izvore zajedničkog zadovljstva.
Sanja Marjanović, dipl.psiholog
www.vaspsiholog.com

Instagram