Kako otpustiti negativne emocije?



Moja jučerašnja radionica, sa grupom dama koju vodim od septembra, je imala temu “Emocije”. Neiscrpna tema. Toliko sam bila inspirisana da sam odlučila da ostatak sezone radimo na emocijama. 


Zašto?

Jer su emocije nešto što svakodnevno doživljavamo.



I zato što su emocije nešto što je jako prirodno za čovjeka.

I zato što sam primjetila da mi na Balkanu emotivno sasvim drugačije reagujemo na neka zbivanja, nego kako reaguju Holanđani.

U jednom od mojih tekstova sam pisala kako sam ovdje naučila da posmatram stvari kao “drugačije“, a ne da ih konstantno upoređujem. Tipa: ”Naše Jadransko more je ljepše nego ovo Sjeverno. To je jednostavno “drugačije”.

Pa tako i u ovoj temi o emocijama. Ovdje sam već 22 godine I mogu reći da mi je trebalo vremena za razumijem taj njihov “drugačiji“ odnos prema emocijama.

“Ponašaj se jednostavno i to je dovoljno ludo”

je uzrečica koju u početku stvarno nisam mogla da razumijem.

Šta misle time?

Par godina mi je trebalo da razumijem i još par godina da osjetim šta ova njihova uzrečica znači.

Holanđani su Kalvanisti.



Kalvinizam je teološki sistem i pristup kršćanskom životu koji naglašava vladavinu Boga nad svim stvarima. Ova je varijanta Protestantizma iz 16 stoljeća. Ona je nazvana po francuskom reformatoru Jeanu Calvinu. Zajedno s Martinom Luterom učio je da samo vjera spašava (sola fide) i nije priznavao crkvenu tradiciju kao izvor vjere, nego samo Sveto pismo (sola scriptura). Priznavao je samo dva sakramenta (krštenje i prvu pričest), tvrdeći da Isus u euharistiji nije realno nego samo duhovno prisutan….(Izvor Wikipedija)


Ovdje su crkve i dan danas skromne ustanove, bez ukrasa i kićenja. I po Holanđanima (Kalvanistima) crkva mora da služi ljudima, a ne da ljudi služe crkvi. I u toj crkvi su na istom nivou predikant (propovjednik) i svi koji uđu u crkvu, od učenih do prosjaka. Jedino Bog je viši.


Kada se danas govori o Kalvanizmu onda se kaže da je to tipična osobina Holanđana. Pod tim se podrazumijeva povučeno ponašanje, uzdržanost u izražavanju emocija. 
Ne hvale se svojim uspjehom, kapitalom ili imovinom. Principijelni su, sa poslovnom etikom (pošteni i odgovorni u radu i plaćanju). Kao što ih još karakteriše skromnost, jednostavnost, štedljivost i strpljenje.
I jeste kroz ove godine provedene ovdje, uvjerila sam se da su Holanđani baš takvi.

Kada su me sinoć pitali da im objasnim to “drugačije” između nas sa Balkana i njih Holanđana što se tiče emocija rekla sam im:
“Po mom su nama na Balkanu emocije na prvom mjestu. Prvo reagujemo emocijama na sve što nam se dešava, a na drugom mjestu razum (temperament). A kod Holanđana je razum na prvom mjestu, a emocije na drugom.” (nema temperamenta).
Nastavile smo dalje o emocijama. Jer bez obzira da li su nam emocije na prvom ili drugom mjestu neophodno je njima se baviti.

Često nismo svjesni emocija koje nam smetaju kao i njihovih posljedica.

Podaci “Američke Medicinske Asocijacije”, a oni su jako konzervativni, pokazuju da 85% zdravstvenih problema nastaje na emotivnom nivou.
Emocije koje nismo dobro isprocesovali (kako mi slobodnim jezikom kažemo svarili) formiraju emotivne i energetske blokade.
Kada nam se nešto desi mi osjećamo emociju. Ako se radi o lijepim emocijama onda se ne brinemo. Ali kada nam se javi negativna emocija onda želimo da je se oslobodimo.


Ako smo potisnuli negativnu emociju negdje duboko u svoju podsvjest mi samo mislimo da je sve riješeno. Ali kada nas opet neki drugi doživljaj podsjeti na istu emociju opet se vraćamo na taj ružan osjećaj.

Ovo je konvencionalni pristup i moje klijentice koje su kalvanistkinje me gledaju malo poprijeko. Ja, koju vode emocije i dalje nastavljam razgovor i pokušavam im objasniti da u “Energetskoj psihologiji” postoji nešto između toga što doživljavamo i naše emocije koje osjetimo i toga smo svjesni ili nesvjesni.

A to što je između nas je energetski sistem, gdje sam u jednom ranijem tekstu također pisala. Na Zapadu zovemo taj energetski sistem “Životna energija”. U Kini je zovu “Ci”, a u Indiji "Prana".

Prije se sumnjalo u postojanje ove Životne energije, međutim danas savremeni instrumenti mogu da je registruju.

Znači: Nešto nam se desi, i to nam izazove neku emociju, sada govorimo o ružnoj emociji. A ta ružna emocija utiče na Životnu energiju i dođe do energetskog poremećaja. Kao da bismo u neki elektronski uređaj stavili oštar predmet i dođe do kratkog spoja.
Znači da moramo raditi na slabljenju emocija da ne bi došlo do kratkog spoja (bolesti, svađe, euforije...).
Ako oslabimo emocije i postignemo emocionalnu slobodu, to je stanje potpunog izbora u svakom pogledu… Jer mi nismo žrtve svojih reakcija. Nego moramo u jednom smirenom stanju da odlučujemo šta želimo u našem životu.

Iako ovi moji Holanđani kao Kalvanisti ne pridaju nikakvu važnost i ne padaju, kako oni sami kažu, na Životne trenere i Motivacijske govornike koji forsiraju pozitivnost, moja radionica je bila inspirativna i poučna obostrano.

Možda još dugo neću tačno otkriti šta se iza njihove izreke: ”Ponašaj se jednostavno i to je dovoljno ludo” krije.

Ono što sam sinoć tačno otkrila, je da sam se ja sama oslobodila te neke napete emocije da se pokazujem i dokazujem kao Životni trener.

Bila sam sinoć jednostavno svoja i bila prije svega sebi i njima iskrena u svojoj emociji.

Rekla otvoreno ono što sam htjela i mislila. Ne da bih se njima dopala i da bi se one meni divile. Ne da bi me neko potapškao po ramenu i rekao “Svaka čast ti si divna”. Već zato što sam mogla biti svoja! I one su mogle biti svoje.
Zato što smo rezimirale da život ne možemo praviti ljepšim nego što jeste. On jeste lijep sa svim što mu pripada, dobro i loše.
Mi možemo život samo iskreno živjeti!
Ta iskrenost otvara sva vrata, bez obzira da li su nam emocije na prvom ili drugom mjestu. Bez obzira da li se radi o pozitivnim ili negativnim emocijama i bez obzira kojim poslom se bavimo.
A “drugačije” postoji svugdje i uvijek će postojati!

Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 

A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi 
"Život".

Instagram