Kako se izboriti sa sebe i steći poštovanje u očima drugih?



Kao i svake godine, tako i ove ćemo opet obilježiti 8.mart, dan žena. Dan kada su se žene u historiji  izborile za svoja prava. Dan koji se meni uvijek svidjao jer smo kao djeca htjeli da usrećimo mame, bake, tetke, učiteljice, poklonima, cvijećem.


Za mene lično važan dan, jer sam baš na  8. mart  došla ovdje u Holandiju. I  od tada je počela opet iznova moja borba za sebe.

Borba za sebe je jako zdrava. Daje nam mogućnost ličnog upoznavanja, prevazilaženja ličnih granica…

Ipak boriti se za sebe ne znači napuhavati svoj ego, galamiti i pokazati drugima kako smo jaki.

Jeste li se ikada našli u situaciji kada imate jako veliku potrebu da glasno kažete ono što mislite?  Da pomislite :”Eh, sad je dosta… Ne može više tako. ….Ovo je ta ja mislim!”

Sigurno jeste kao i ja i to ne jedan puta.

Od kuće sam ponijela da svadje ne vode ničemu, kao što ni po prirodi nisam bas svadjalica.

I iako danas  imam povjerenja u sebe i u stanju sam na ovaj način često reagovati ipak biram da izbjegavam konflikte. 

Kako se na jednostavan način izboriti za svoje mišljenje bez konflikta?

Kako se izboriti za sebe, a ipak  imati u vidu i tudje mišljenje?
Kako se izboriti za sebe ako nemamo dovoljno samopouzdanja?

Ovo možemo postići u tri koraka:

1. Nastavi da postavljaš pitanja

Ovo je lako. Ne moramo se sagovorniku ni u čemu suprotstaviti, samo nastaviti sa našim pitanjem. 

Ako nas neko kritikuje, pitajmo slobodno:
”A zašto  mislis da mi to moraš reci?” 
“Zasto na ovakav način razgovaraš sa mnom?”

Ako neko svojom salom hoće da nas omalovažava pitajmo slobodno:

“Zasto praviš ovu salu?” 
“ Zašto ti je smiješno mene ismijavati?”

Ako neko želi da uradimo nešto preko svoje dobre volje pitajmo slobodno:

“Zasto misliš da to moram da uradim?””
 Zašto bas sada?”
”Zašto ne poslije”?

Kroz ova pitanja dajemo dovoljno pažnje sagovorniku i situaciji. Ne osudjujemo nikoga. Najljepše je da ne moramo nešto puno reci, samo postavljati pitanja. Ovim  motivišemo i sami sebe da sagovornika bolje razumijemo i dodjemo do nekakvog zaključka.

2. Pokazati razumijevanje

I ovo bi trebalo biti lako. Samo pokazati razumjevanje.
Na primjer  možemo reci:
”Ja razumijem da ti to tako želiš.”
”Ja razumijem da je to tvoje mišljenje’
“Ja razumijem da ti to tako misliš.”

Na ovaj način ne kažemo da smo sa sagovornikom  istomišljenici, mi samo kažemo da razumijemo tudja mišljenja iz drugog ugla gledanja.

Zašto je ovo tako važno?

Na ovaj način potvrdimo da je to samo jedno mišljenje, a ne mora biti i istina.
Mi samo promijenimo kritiku u pitanje. Mi radimo što možemo da bismo druge razumjeli. I to bi trebalo uticati i na sagovornika. Ali ako i ne onda je šteta, ali smo u svakom slučaju pokazali svoju bolju stranu.
Na ovaj način “dati za pravo” razvijamo samo povjerenje kod sagovornika i time automatski izbjegavamo konflikt.


3. Reci svoje mišljenje

Sada je momenat da mi nešto kažemo, za naše mišljenje potrebe i prioritete.
Ovo nije lako!!!
Pogotovo ako nismo navikli. Ali je jako esencijalno. Ako smo se pridržavali ova prva dva koraka, a ovaj treći smo propustili kao da ništa nismo uradili.

Moramo jednostavno reci svoje mišljenje na miran način.

Umjesto da kažemo:” To stalno tako radiš, dosta mi je toga”
Možemo reci:”Primjećujem da to češće radis” “ Ne osjećam se nimalo ugodno’

Umjesto da kažemo: “ Uvijek me staviš pred gotov čin.’ “ I bez toga mi je puna kapa svega.”
Možemo reci:” Ja moram napraviti izbor, a sada na žalost nemam vremena.”

Ovo je momenat kada moramo pustiti svojoj emociji da govori. Na to imamo pravo. Možda nas košta malo energije, ali se isplati.

Pomislimo samo kako ćemo se osjećati ako kažemo na lijep način ono što mislimo.

Opet kažem košta nas ovako nešto energije i ulaganja, ali kao rezultat imamo: ljepši osjećaj, više samouvjerenosti i manje šansi da nam se iste situacije ponavljaju.

Kroz naše ponašanje prema drugima, ukazujemo  kako da se drugi ponašaju prema nama.

Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 

A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi 
"Život".

Instagram