Kako očistiti prašinu negativnosti iz svog života?



Na svakom početku nečega je sve čisto. I na početku našeg života, i kada počistimo kuću, i kada započnemo neki odnos sa nekim… I onda krene sa prvom prašinicom. Pa dođe i druga i naredna… Nekada ni ne vidimo da je neka prašinica pala. Kada se tako skupi više prašinica, dešava se da ne želimo da vidimo da ima nešto što je zaprljalo to nešto naše. Valjda zato što nam nije dovoljno upaljeno svjetlo…



A onda kada primijetimo i kada želimo da primijetimo, obično preduzmemo neku akciju čišćenja. Površno ili detaljno. Pa smo neko vrijeme opet mirni, jer je sve opet čisto. I redovno je tada naš osjećaj mnogo dobar. Kao da ponovo dišemo punim plućima. 

Pitam se ponekad, ako nakon svakog čišćenja imamo fenomenalno dobar osjećaj slobode i većeg prostora oko nas u kojem se lijepo osjećamo, zašto dozvolimo da zaprljamo ono što nas okružuje ili čak i dijelove svog života? A posebno sebe same? 

Metla, voda su nam uvijek pri ruci. Na svu sreću, većini nas jesu. I kanta gdje možemo sipati veću količinu vode za čišćenje. I kanta za smeće gdje možemo odložiti svoje smeće. I redovno će nam to smeće odnijeti službe koje su za to zadužene. I kanalizacija će odnijeti svu prljavu vodu koju u nju sipamo, sa lakoćom. 
Zašto je onda ipak teško napraviti čišćenja? Da li smo lijeni? Ne bih rekla da je to pravi, ili barem ne jedini, razlog. Čini mi se da je više u pitanju da smo se nekim čudima navikli na prljavštinu oko i u nama. Čak se nekada i dobro osjećamo u njoj. Čak se nekada plašimo šta će biti ako vidimo blještavilo čistoće. 
Čudno je sve to… Čudno čega se nekada bojimo. Vidjeti jasno to, i šta i kako je zaista. Pa makar i rogato i repato, ali je barem tako. I tek onda, kada jasno vidimo sve i svakoga a pogotovo nas same, možemo nešto preduzeti. Preduzeti prave akcije. I rogato i repato ima svoje kvalitete. 

Ako ništa drugo, da pokaže da je takvo i da vidimo da ako nešto takvo postoji, postoji sigurno i drugačije od toga. Da ne kažem suprotno od toga. A kada je to drugačije, to znači i da naš život može biti drugačiji. Prema tome, lijepo lagano krenuti i izbacivati sve što je nepotrebno, sve što nam ne daje da slobodno sa lakoćom i radošću hodamo i živimo. 

Sve što nam oduzima i što nas pritiska i što nas pravi manjima i nevažnima i nebitnima nego što jesmo.








Prvo vidjeti šta je sve to, uzeti kesu za smeće, potrpati sve u njega pa u kantu sa njim pa neka ga nose službe za to kvalifikovane. Pa nakon toga, kanta vode i krpa, i ne malo vode sa kojom ćemo samo zamazati nego voda sa kojom ćemo sve pokupiti i očistiti i poslije čega će prostor oko nas biti čist.


Voda, ta divna voda, toliko je sposobna da očisti sve što je za čišćenje i onda je tako prljavu ubaciti u kanalizaciju, tamo gdje i jeste prljava voda, da je službe kvalifikovane za preradu vode kvalitetno prerade. Da se više nikada ne vrati u naš život. 

Pootvarajtre vrata i prozore, pustite da u uđe svježi vazduh, da stari ustajali ode napolje...

Napolju on opet ide na preradu tamo gdje se vazduh čisti... Nakon ovih nekoliko jednostavnih akcija, lični osjećaj je drugačiji. Lakše se diše, lakše se hoda, lakše je smijati se, lakše je živjeti. Ovako se čisti prostor oko nas. 

Zanimljivo, i ljudi oko nas se čiste ovako. Neki budu očišćeni pa su i dalje u našem životu, neki budu očišćeni iz našeg života i poslati tamo gdje će ih neko preuzeti. Rezultat je isti. Lakše se živi.


Zanimljivo je još i to, da i sami sebe čistimo ovako. Jer smo nekada baš zaprljani. Sa hranom koju jedemo, sa pićem koje pijemo, sa nefizičkom aktivnošću koja nas umrtvljuje, sa svojim stavovima, uvjerenjima, mišljenjima koje nas pritiskaju i prave od nas namaskirane organizme na dvije noge koje hodaju zemljom. 

I naravno, do nas samih je koliko će prostor oko nas, uključujući i ljude oko nas i uključujući posebno sebe, biti zaprljani ili čisti. Edukujmo se o načinima čišćenja, primjenjujmo to, testirajmo na sebi koliko to NAMA funkcioniše – igrajmo se, život jeste igra. 

I nije najveći problem kada se zaprljamo tokom igre, nego ako to ne očistimo - također kroz igru. Koliko li je sve jednostavno, zašto se toliko trudimo da dokažemo da nije? Mislite o tome…

Piše: Daniela Cukrov



Rođena u drugoj polovini prošlog vijeka, stekla zvanje diplomirani ekonomista i naučila kroz godine i godine razliku između imati suštinu ili imati formu. Završila nekoliko raznih radionica iz oblasti ličnog razvoja, postala certifikovana za nekoliko tehnika Access Consciousness, postala certifikovana da obučavam ljude kako postati Access Bars praktičar. I pored toga, kako živjeti život sa lakoćom i radošću svaki dan. Koristim i prenosim svoja znanja, kako da fizički, psihički i finansijski budemo u harmoniji sami sa sobom. Imam svoj blogFBstranicufacebook-grupu i You Tube kanal Zivot Koji Volim i FB stranicu Calivita život. Ako Vam se dopada moja energija, potražite me, biće mi zadovoljstvo da zajednički kreiramo nova Čudesa. Kontakt e-mail: zivotkojivolim@gmail.com

Instagram