Šta je to hipnoterapija i kome može pomoći?






Hipnoza je stanje promijenjene svjesnosti i povišene sugestibilnosti. Prisutna je od pamtivijeka. Naziv hipnoza potječe od grčke riječi za san (hypnos), iako je stanje hipnoze različito od spavanja.


U različitim kulturama i religijama hipnoza se nazivala različitim imenima, pa su tako postojale i danas postoje različiti načini uvođenja u hipnotičko stanje poput pjevanja meditativnih napjeva, bubnjanja ili izvođenja monotonih plesnih ritmova. Druidi, Vikinzi, Indijski Yogiji, Hindu svećeniti i sveti oci svih religija stoljećima su uspješno koristili takve metode. Ono što danas zovemo hipnozom može se pronaći i u Bibliji i hinduističkim Vedama.


            U 18. stoljeću liječnici se ponovno počinju okretati hipnozi i upotrebljavati je u medicinske svrhe. Najveći doprinos su pri tome dali dr. Franz Anton Mesmer, dr. James Braid, dr. James Esdail (preko 2000 operacija pod hipnozom tijekom koje pacijenti nisu osjećali bol!), dr. Milton H.Erickson i drugi. 1950-ih godina Britanska i Američka Medicinska Asocijacija potvrdile su korisnost hipnoze kao metode terapije, a katolička Crkva priznala je hipnozu kao legitiman oblik terapije. 

Brojni istraživači dali su svoj doprinos provjeravanju efikasnosti hipnoterapije, te se stoga hipnoterapiju više ne može gledati kao metodu alternativne medicine. 


Hipnoterapija ima znanstveno dokazanu efikasnost kao metoda terapije, veću od placeba, a u brojnim slučajevima i veću od klasičnih i češće upotrebljavanih drugih terapeutskih metoda. Primjerice, u liječenju neplodnosti, žene koje su se podvrgnule hipnoterapiji za IVF tretman ostale su trudne u 28% slučajeva, dok su žene koje su se podvrgle IVF tretmanu bez hipnoterapije ostale trudne u 14% slučajeva (studija predstavljena Europskom udruženju za ljudsku reprodukciju i embriologiju u Berlinu, u srpnju 2004.).

LJUDSKI UM I HIPNOZA

Ljudski um je poput luka – ima mnogo slojeva. Vanjski sloj čini naš svjesni um koji pomaže tijekom svakodnevnog odlučivanja radeći prema principu realiteta. Naš svjesni um je inteligentan, realističan, logičan i negativno usmjeren. Međutim, svjesni um može raditi u istovremeno s ograničenim brojem stvari i vrlo lako se preoptereti. 

Podsvjesni um (ili glavni skriveni sloj luka) radi na „auto-pilotu“ reagirajući prema principu ugode izbjegavajući bol i usmjeravajući se na ugodu i preživljavanje. Okupiran je našim emocijama, maštom, sjećanjima kao i našim autonomnim živčanim sustavom koji kontrolira naše unutarnje organe automatski. Ove četiri glave funkcije podsvjesnog uma su vrlo usko međusobno povezane. 


Ukratko, um utječe na tijelo i tijelo utječe na um. Naš podsvjesni um je vrlo moćan, ali nije vrlo inteligentan – misli na razini četverogodišnjeg djeteta. Ima snažnu želju da nam pomogne i olakša promjenu, ali je vrlo naivan u svom nastojanju da to i učini.

SVJESNI UM

            Svjesni um čini tek 5% našeg cjelokupnog uma. To je naše kratkoročno pamćenje. Svjesni um je logičan, analizira stvari, drži se navika, samosvjestan je i zadužen je za donošenje odluka. Svjesni um je poput kapetana podmornice. 

Da bi došlo do pozitivnih promjena, osoba mora biti svjesna potrebe za promjenom, motivirana da se „oporavi“ ili napreduje, te da vjeruje da može postići cilj. Stoga, da bi došlo do pozitivnih promjena, hipnoza se koristi da bi se zaobišao negativno orijentiran svjesni um predajući sugestije direktno podsvjesnom umu – koji uvijek sluša i uvijek obraća pažnju, te nestrpljivo čeka intrukcije kako da pomogne na najbolji mogući način.




Da bi se razumjela veza između svjesnog i podsvjesnog uma, koristit ću je analogijom. Zamislite da je svjesni um kapetan podmornice. Kapetan je onaj koji donosi sve odluke ovisno o cilju prema kojem ide. On je jedini koji vidi kuda ide kroz svoj periskop. S druge strane, velika posada je zapravo ta koja upravlja navigacijom. 

Posada reagira na sve naredbe koje kapetan daje. Kako posada ne vidi kamo ide, mora se potpuno osloniti na sposobnosti kapetana da donese pravu odluku. Članovi ne mogu donijeti ispravne odluke sami za sebe, njihova funkcija je da jednostavno reagiraju na naredbe kapetana i da prate njegove instrukcije. 


Iz podsvjesnog uma dolazi sva moć – bez posade podmornica ne bi niti plovila.

PODSVJESNI UM

Podsvjesni um je naše dugoročno pamćenje. Čini oko 95% našeg uma. On je poput najmoćnijeg računala ikad smišljenog. Sposoban je za multitasking, ne sudi, ne kritizira, ne analizira i ne odbacuje. Brzo reagira, ali često ne ispravno. 

Emocionalan je i nesvjestan. Ne razumije i nema smisla za humor, te sve shvaća doslovno. Naš podsvjesni um također se čini i nevin i naivan. Želi nam pomoći koliko god može, ali i na način na koji može. 

Međutim, kako je rezoniranje podsvjesnog uma na razini četverogodišnjeg djeteta, često koristi neprikladan način i potrebno ga je usmjeriti. Kada nešto postane dovoljno poznato, postaje dio podsvjesnog uma. Mnogo toga svakodnevno činimo na podsvjesnoj razini ne ulažući nikakav svjesni napor (npr.čitanje, pranje zuba, tipkanje na tipkovnici itd.).


ŠTO SE DOGAĐA TIJEKOM SEANSE HIPNOTERAPIJE?

            Tijekom hipnoterapije nitko ne spava, ne pada u trans niti iznosi svoje najskrivenije tajne, hipnoterapeut ne manipulira klijentom s kojim radi niti ga može natjerati da radi stvari koje on sam ne želi. Štoviše, tretman niti nema učinka ako klijent nije uistinu motiviran da promijeni ono zbog čega je došao. Stoga nema smisla nagovarati nekoga na hipnoterapiju.

            Kada se klijent odluči za terapiju hipnozom, prvi korak je pojasniti što je točno hipnoterapija, pomoći klijentu da sruši zablude koje ima o hipnozi, objasniti kako funkcioniraju svjesni i podsvjesni um te na koji način će se vršiti hipnoterapija. Obično je potrebno od 2 do maksimalno 6 seansi, što čini hipnoterapiju izuzetno efektivnom.



            Uvođenje u hipnozu se odvija na brojne načine. Osobno to činim kroz poseban ritam disanja, nakon kojeg vodim klijenta kroz opuštajuće vizualizacije dok se potpuno ne opuste. Nakon toga slijedi skripa koju čine sugestije vezane za problem. Te sugestije se unaprijed dogovaraju s klijentom, koji najbolje zna što želi za sebe i što želi postići hipnoterapijom. 

Ukoliko se radi o analitičnim osobama koje su uvijek u potrazi za aktivnostima i ne mogu se u potpunosti smiriti i opustiti, nakon vizualizacije zadajem mentalni zadatak koji klijent treba u svojim mislima „odrađivati“ dok dajem dogovorene sugestije. Nakon sugestija slijedi postupno „buđenje“ iz hipnoze.

            Vrlo je važno za efikasnost terapije svakodnevno slušanje snimke seanse barem 21 dan – toliko je, naime, potrebno da se stvori navika u mozgu.

KOME SVE MOŽE POMOĆI HIPNOTERAPIJA?

            Najčešći razlozi zbog kojih se ljudi obraćaju hipnoterapeutu (psiholog ili psihijatar educiran za provođenje hipnoze u medicinske svrhe) ili praktičaru hipnoze (osoba koja se ne bavi mentalnim zdravljem, ali koristi tehnike hipnoze u svrhu podizanja kvalitete života) su prestanak pušenja i mršavljenje. 


Hipnoterapeuti se susreću s velikim rasponom problema poput kožnih bolesti, hipertenzije, glavobolja i drugih vrsta bolova (npr. porođajni bolovi), depresijom, anksioznošću, paničnim napadima, fobijama, traumama, alkoholizmom i drugim ovisnostima, poremećajima u prehrani, AD/HD, disleksijom, tugovanjem, nesanicom, neplodnošću, seksualnim problemima, pripremom za porod, grickanjem noktiju i brojnim drugim. S druge strane, mnogi ljudi žele raditi na sebi i kvaliteti svoje izvedbe u, primjerice, sportu, školi, javnom nastupu, dostizanju svojih ciljeva i motivaciji, samopouzdanju itd.

            Ono što je potrebno većini ljudi sasvim sigurno je pomoć s redukcijom stresa i suočavanjem sa stresnim situacijama. Hipnoterapija je tu vrlo moćan alat. 

Stres direktno i indirektno vodi do vjerojatno većine bolesti, od hipertenzije, dijabetesa, infarkta pa do psorijaze, a kako hipnoterapija nema nuspojava, šteta je ne iskoristiti njene blagodati.

            „Ako ne znate što da radite, radite na sebi – tu uvijek ima posla!

Piše: Andrea Vlašić


Andrea Vlašić je doktorand psihologije i certificirani klinički hipnoterapeut iz Livna, BiH. Psihologiju je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stručni je suradnik Asocijacije za psihološka i poligrafska ispitivanja (APPI), s fokusom na prevenciji seksualnog zlostavljanja (posebice pedofilije), identifikaciji i tretmanu žrtava zlostavljanja. Aktivno se bavi znanstvenim radom. Uređuje svoju Facebook stranicu www.facebook.com/ArtOfHypnosis/. Seanse savjetovanja i hipnoterapije provodi individualno, grupno i putem Skype-a (na Hr/Bos/Srb i engleskom jeziku). Dostupna je i putem Vibera i Whatsapp-a na broju +38763 / 250-461.

Instagram