Volim svoj posao, ali volim i partnera!



U kapitalističkom svijetu koji se rapidno mijenja, borbe za prava radnika i izjednačavanja žena i muškarca po platama ali i mogućnostima napredovanja i zauzimanja rukovodećih pozicija, nerijetko se zanemari jedna posebna grupa radnika: radnika koji vole svoj posao i sa entuzijazmom mu pristupaju.
Više puta sam imala priliku da radim regrutaciju i selekciju sa takvim osobama, a i sama lično pripadam toj kategoriji. Na moju sreću par prijatelja i kolega također vole svoj posao. 

"Volim svoj posao!" To je danas rijetka izjava. 

Navikli smo da slušamo o stresu na poslu, o mobingu, od izgaranju, o lošim odnosima sa kolegama, promjeni zanimanja, lošim platama i promašenim profesijama. 
Vjerovatno se pitate šta uopšte može da bude loše u tome kad volite svoj posao? Nažalost, može.

Za početak krenimo od radnog mjesta. Ako radite u kompaniji koja cijeni profit a ne napredak, razvoj i nove mogućnosti, možete se naći u dilemi. Mnogi moji kandidati su prelazili iz firmi sa većim platama i boljim pozicijama u manje firme koje su im nudile mogućnost istraživačkog rada, kreativnu slobodu i pravo da se misli drugačije, odnosno izvan okvira. 

Ovi ljudi su naučnici, istraživači, pronalazači, inovatori, oni koji se ne boje rizika i spremni su da pogriješe. Njih ne motiviše novac, njih motiviše znanje i doprinos društvu. T

Takve osobe su poželjne u ogromnim kompanijama i istraživačkim institutima ali u prosječnoj firmi i ne baš. 



Neprijatna situacija broj dva na radnom mjestu. Vi volite svoj posao, dolazite ponedeljkom nasmijani, jedva čekate radne sastanke, iznosite prijedloge, prihvatate kritiku i sami je dajete dok su ostali manje više nezadovoljni svojim poslom. 

Postoji velika mogućnost da iritirate svoje kolege. Ljudi koji mrze svoj posao nisu oduševljeni kada imaju pred sobom svakodnevni podsjetnik da se posao može voljeti. Naročito ako ne planiraju da učine bilo šta povodom toga što mrze svoj posao. To se u našem narodu kaže: "trn ste im u oku". 

Zapamtite, sve je sasvim u redu sa vama! Vi radite ono što volite, zadovoljni ste i ako druge ne dirate, onda se trudite da ne reagujete ako imaju neke provokacije. Svako je odgovoran za svoj život. I za to imamo jednu u našem narodu:" Na jedno uho uđe, na drugo izađe.

Ako im se ne sviđa gdje su, nisu drvo, neka se pomjere

Ako ne žele da se pomjere, postavite im jasne granice u komunikaciji, prebacivanju radnih zadataka i obaveza. Zašto to predlažem? Zato što će znati itekako da vam kažu nešto slično: 
"Pošto ti toliko voliš da radiš neće ti sigurno smetati da uradiš i ovo, i ovo, i ovo, itd.", sve dok na kraju nedjelje ne shvatite da radite ne jedan posao, već dva. To što volite svoj posao ne znači da treba da radite i tuđi. 
Na poslu provodimo uobičajeno 40 sati, plus 8-10h u putu, dok ostatak posvećujemo prijateljima, porodici, hobiju. Ako skoro svaki dan dolazite kući sretni, puni priča o tome šta ste radili, obožavate da idete na kongrese, stručna usavršavanja, dodatne edukacije, dok je vaša voljena osoba ne zadovoljna svojim poslom to može biti nešto što će nervirati drugu stranu. Naravno, ne uvijek i ne svakog da se razumijemo. Međutim, Jung je odavno primijetio "Sve što nas nervira kod drugih, nervira nas kod nas samih". Nije baš lahko slušati nekoga ko je toliko sretan dok ste vi nesretni na poslu, ili nepronađeni.
Više puta sam se susrela sa situacijom da mi se kaže: "Ti si tako sretna zato što si se pronašla u svom poslu". Naime, mnogi ljudi još uvijek nisu sigurni šta je to što bi oni trebali da rade, koja je njihova profesija iz snova, i kada vide druge koji su se pronašli mogu se osjetiti tužno, ne zadovoljno, ljuto

Ponekad, ta osjećanja budu i jača te se javi bijes, ljubomora i depresija. I onda se nađemo u situaciji da volimo osobu koja je sa nama i da volimo svoj posao, ali da je osobi koja je sa nama to problem. Zato tada treba biti jak  i dati podršku toj osobi. 

Ako možete pokušajte da shvatite odakle ta nezdrava osjećanja. Potrudite se da ne zamjerite prijateljima, voljenoj osobi i kolegama kada se ne obraduju ili budu ljubomorni. 
Mnogi klijenti mi kažu:"Povrijedilo me je to što je moja drugarica ljubomorna na moj uspjeh. Povrijedilo me je što moj muž nije bio sretan kada je čuo da sam unapređenja. Teško mi je što moja žena ne želi da razgovaramo o mom poslu." 

Znam da nikome od nas nije svejedno, a ni prijatno kada ne osjećamo podršku i radost naših najdražih kada se radi o nečemu što mi jako volimo. 

Voljela bih da tada pokušate da uđete u njihove cipele i razumijete da oni najčešće ne mrze vaš uspjeh i sreću, već uglavnom preziru svoj neuspjeh i svoju slabost da učine isto. Umjesto da se udaljite od njih, razgovarajte o njihovim osjećanjima, i pokušajte kroz svoj model da im pomognete da pronađu sebe i posao koji će voljeti. To će biti teško ponekad, i neprijatno, ali ako volimo nekoga onda ne odustajemo kad stvari nisu sjajne, već se borimo.



Nažalost, neki ljudi će birati između posla i ljubavi. Ne bi trebalo tako da bude, ali se desi.  Moj lični stav je da ne treba da se bira između dvije tako važne stvari u životu koje, svaka na svoj način, određuju čovjeka. 


Kažem često "zavolite osobu koja voli svoj posao i koja će voljeti to što vi volite svoj". 

To bi bio idealan scenario jer tada imamo dva bića koja se podržavaju, raduju uspjehu, dijele brige, ideje i razmišljanja. Jednom prilikom sam pročitala "bolje da mrzite iste stvari nego da volite iste stvari". Teško mi je da zamislim dvije mentalno zdrave i zadovoljne osobe koje mrze svoj posao i svaki dan dolaze kući pričajući o tome. Tada bih očekivala neku psihosomatiku za par mjeseci.
A šta ako morate da birate?
Onda vam tu ostavljam slobodu. Uradite analizu dobiti i štete kratkoročno i dugoročno pa donesite odluku. Nadam se da nećete biti u prilici da birate, ali iskustvo sa klijentima i ljudima iz okoline mi, nažalost, pokazuje da to može biti problem u vezama i braku. Kada volimo, a naročito kada smo svježe zaljubljeni možemo učiniti iracionalne stvari i izgubiti sebe jer nam je ljubav najvažnija stvar na svijetu. Ipak, potražite kompromis. 

Nemojte postati jedna od onih osoba:


"Ja sam zbog tebe napustila posao koji volim. Ja zbog tebe nisam završio fakultet. Ti si me natjerao da budem domaćica. Ti mi nisi dala da odem u inostranstvo, sad bih bio uspješan a ne mučenik koji je zaglavio na ovom glupom poslu!". 

Istinita priča je da kada zaljubljenost prođe i kada ljubav bude prolazila kroz svoje uspone i padove, oni koji su se odrekli posla koji vole zarad ljubavi (i obrnuto), mogu to zamjerati drugoj strani. Ipak, nije druga strana odgovorna za to. Odgovorni su oni koji pristanu. Univerzalni paradoks kaže: "Slobodni smo da biramo ali nismo slobodni od posljedica svojih izbora." 
Vidite, ponekad nije lahko kad se u društvu onaj koji voli svoj posao. Ali to ne znači da to nije zdravo i da nije dobro po vas. 


Piše: Bojana Obradović

Bojana Obradović radi kao terapeut u Savjetovalištu Entera u Beogradu, Pop Lukina 20. Završila je osnovne studije kliničke psihologije, master studije psihologije rada na Filozofskom fakultetu u Beogradu, i rebt psihoterapeut pod supervizijom je. 2013.godine pokreće volonterski projekat "Pričajmo o tome" koji već tri godine besplatno pruža online psihološku podršku studentima, kao i besplatna predavanja i radionice iz oblasti mentalnog zdravlja. Učestvovala je 2015.godine na V Kongresu psihoterapeuta Srbije sa temom erektilne disfunkcije kod muškaraca, dok se u svojoj master tezi bavila sindrom izgaranja. U svom radu primjenjuje rebt&kbt tehnike. Oblasti rada u kojima ima najviše iskustva su: depresija, anksioznost, napadi panike i panični poremećaj, fobije, strah od letenja, seksualne disfunkcije, problemi u učenju, psihološki sterilitet, asertivnost, problemi prilagođavanja, ljubavni problemi. Radi individualno, sa parovima i vodi terapijske grupe i edukativna predavanja. Saradnik je nekoliko portala koji se bave unapređenjem i očuvanjem mentalnog zdravlja. Posjetite Bojaninu facebook-stranicu.

Instagram