4 stvari koje sam naučila radeći sa life coachem


Jeste li znali da Lisa Nichols, uspješna autorica i trasformacijski govornik, ima čak 2 life coacha. Oprah Winfrey ima čak 4 life coacha? Nedavno sam čula da čak i Vučić ima life coacha. :)
Pa u sebi mislim, ako Vučić ima svog life coacha, onda i ja moram potražiti svog.

Šalu na stranu,  moje ime je Tijana Ćup i ja sam life coach. Pomažem ljudima da izgrade divne odnose sa najdvinijom osobom na svijetu – sobom, da kreiraju fenomenalne odnose sa drugima (partnerom, porodicom, prijateljima, poslovnim saradnicima) i da dostignu ciljeve koje pred sebe postave u poslu i životu.

Drugim riječima, ja sam vam podrška da prestanete sanjati i počnete živjeti svoje snove. I makar zadovoljstvo mojih klijenata možete čitati na sajtu www.tijanacup.com,  u želji da unaprijedim svoj rad i steknem iskustvo i sa ove i sa one strane coachinga, odlučila sam i ja potražiti svog life coacha.

Tako upoznah divnu Danijelu Jokić Vaislay, life i confidence coacha. Ili, bolje rečeno, coach-icu kako ja volim da je zovem.
Dogovorismo da mi bude podrška da unaprijedim svoju coaching praksu, a u nastavku vam donosim 4 lekcije koje sam naučila radeći sa Danijelom. Drugim riječima, donosim vam svoje iskustvo koje sam stekla u ulozi coaching klijenta.





1. Life coach kao simbol iskrene želje za promjenom

Sama činjenica da ste se odlučili obratiti life coachu simboliše ozbiljnost vaše namjere za promjenom ili napredovanjem.
Moj motiv u ovom slučaju bio je napredovanje. Promjenu sam izvršila nekoliko mjeseci prije toga, onog momenta kad sam shvatila koliko me frustrira i brine toliki broj ljudi koji živi sa negativnim uvjerenjima, okružen negativnim pričama, opterećen negativnim događajima i sa jednim jedinim fokusom – fokusom na apokaliptičnu budućnost u kojoj nema šanse za sreću, oblilje i blagostanje.

Ja srećom potičem iz porodice alhemičara u kojoj su se sudarile dvije struje: iskrena prirodna sreća moje majke i zabrinuti, pomalo vidoviti, racio moga oca. Jedno se brinulo da nam sadašnjost bude srećna, a drugo da nastupi i takva budućnost. Tako je i bilo.

U takvom okruženju izrasla sam ja, nepopravljivi optimista koji čvrsto stoji na zemlji tražeći racionalne mogućnosti da unaprijedim svoj život. Više od 10 godina sam proučavala psihologiju i lični razvoj i naučila sebe da vjerujem u svoje snove, da obožavam ovo biće što me gleda u ogledalu sa svim vrlinama i manama, da ne vjerujem nemogućistima koji tvrde da šansa ne postoji i da sama krčim svoj trnoviti put. I u tome uspijevam i to mi donosi sreću u životu.

A onda mi je sinulo: „Sreća kad se dijeli, postaje još veća.“ Zato odlučih istim ovim vještinama podučavati i druge.

Vrhunac tog dostignuća bila je moja profesionalna orjentacija da postanem life coach, jer time sam dobila privilegiju da podstičem i učestvujem u pozitivnim životnim promjenama mojih klijenata. Da gledam kako od „tapkaroša u mjestu“ oni postaju srećni ljudi, samopouzdani, sigurni u sebe i svoj put.

Svoj napredak kao life coacha sam vidjela u tome da proživim i drugu stranu life coachinga, odnosno da i ja potražim svog life coacha i sagledam taj proces iz perspektive klijenta. A dobila sam mnogo više od toga. Dobila sam i podstrek i smijernice kako da unaprijedim mnoge aspekte svog posla.
  
Iskrena želja za napredovanjem odvela me je life coachu, ali mi dala i daleko veći napredak od onoga kojem sam se nadala.

 2. Izgovorenu riječ, teško je povući

Uloga life coacha jeste da nas drži za izgovorenu riječ i obećanje. Ne, obećanje coachu, već obećanje dato sebi da ćemo uistinu započeti promjenu u životu. Da ćemo napustiti dosadašnja zabušavanja, zaglavljenosti  i krenuti u onom smijeru koji smo definisali kao idealan, primamljiv, koji stvara zazubice i osjećaj ushićenja kad o njemu pomislimo.

Ono što sam često čula od svojih klijenata, a isto to sam i ja doživjela kao coaching klijent jeste da izgovorena ideja ima daleko veći uticaj na nas, nego da smo je samo pomislili.  To zapravo dokazuje činjenicu da na naš život utiču riječi koje izgovaramo i mentalne slike koje svojim unutrašnjim okom ugledamo.

Izgovoren cilj je već daleko više strukturiran (ako ništa, nekome i sebi smo morali konstruisati prosto-proširenu rečenicu da bi razumio o čemu govorimo) od pukog „sinula mi je ideja“ trenutka. 
Pri tome nam još life coach postavi dodatna potpitanja koja nam izoštre fokus tako da taj cilj postane kristalno jasna zvijzda vodilja.
A kad i u svom umu ugledamo tu blistavu sliku, naprosto je nemoguće oduprijeti joj se i vratiti tamo odakle smo počeli. 



   
3.  Manje priče, više akcije

Koliko puta vam se samo desilo da nekome ispričate svoj veliki san, ali nikad uistinu ne napravite ni jedan korak da do njega stignete? Izgovori su često različiti i zavise od cilja i ličnosti koja čuči u vama i kreću se od „nemam vremena“, preko „ja nemam resurse – često novac“, do „ja nisam sposobna da to dostignem“.

I taman kad ste pomislili da life coach služi samo da biste bolje definisali svoje ciljeve, on ili ona vas gurnu u akciju prije no što ste se uspjeli snaći. A to je jedna od tri najveće benefiti life coachinga (prva benefit je kristalno jasan pravac iz prethodnog koraka).

Moj moto je da pomognem ljudima da prestanu sanjati i počnu živjeti svoje snove, zato vam u videu koji slijedi donosim tri koraka koja će vam olakšati put od priče do akcije i pomoći vam da uistinu krenete u istu.Ili kako bi to Elvis Prisli rekao: „Da prestanete lajati i počnete gristi.“
Pogledajte video: 


4. Odgovornost

Na poslijetku, ona najvažnija benefit life coachinga je osjećaj odgovornost prema coachu i ličnim dostignućima. Ne samo da mi coachevi sa klijentima kreiramo kristalno jasan cilj, ne samo da zajedno sa klijentima kreiramo plan akcije da do cilja i stignu, nego klijenti imaju i tu obavezu da nam na svakoj novoj sesiji, u mom slučaju to je jednom sedmično, podnesu izvještaj o svom progresu.

Taj osjećaj odgovornosti da referišemo coachu ono što smo između dvije sesije odradili na svom putu kako bismo se približili cilju je, na poslijetku, ono što donosi najveće rezultate.

Ni jedno drugo obećanje dato sebi „u sebi“, roditeljima ili prijateljima ne stvara tako snažan osjećaj odgovornosti. Za obećanje sebi isuviše lako pronađemo izgovore. Za kišu obećanja koja se sručila na roditelje tokom godina, oni su razvili prirodan kišobran sačinjen od nevjerice. A prijatelji, oni su nas već zavoljeli takve kakvi smo i čak i da ostanemo isti, neće nam to zamjeriti. Osim ako oni „porastu“.

Ali obećanje dato sebi pred life coachem i te kako nam stvara osjećaj odgovornosti da to i dostignemo. Činjenica da svoja dostignuća moramo referisati stvaraju onaj dobar osjećaj treme da „domaću zadaću“ i odradimo. I upravo to nas zadržava na putu.

Ili, kako bi to jedan od mojih klijenata rekao: „S tobom kad radim, nekako mi se putovanje čini lakšim.“ 



Piše: Tijana Ćup


Tijana Ćup, kao certifikovani life coach i motivacioni mentor život je posvetila tome da pomogne drugima da prestanu sanjati i počnu živjeti svoj san. Poslije godina provedenih na rukovodećim funkcijama u različitim nevladinim organizacijama u kojima je zajedno sa saradnicima aktivno djelovala na podizanju svijesti i poboljšanju položaja društveno osjetljivih grupa, svoj karijerni put je preusmjerila na podršku pojedincima i grupama u sferi ličnog razvoja. Oduvijek je zaljubljenik u pogled na svijet kroz ružičaste naočale, danas pomaže drugima da uvide da to ne mora biti san i da uz adekvatnu podršku to postaje stvarnost. Iskrenu sreću i blagoslov je pronašla u tome što učestvuje u pozitivnim životnim promjenama svojih klijenata. Za više informacija kontaktirajte je na www.tijanacup.com

Instagram