Živimo li svoje snove ili nečije tuđe?


Pitam se, kako bi svijet izgledao kada bi svako od nas išao za svojim snovima? Ne za najčešće neostvarenim snovima svojih roditelja, nego svako za svojim snom. Onom snu u kojem se osjeća radosno i sretno svaki dan.


Vjerujem da u svijetu postoje i neke čudne čini, koje su nam usadili ko zna kada i ko zna ko i njihova glavna uloga je da nas ometaju u radosnom životu življenja onoga što volimo. Vjerujem da su sa nekom svrhom i namjerom nama, ljudskoj rasi na planeti zemlji, dodati.

I razni razlozi mi padaju na pamet. Od toga da su htjeli da unesu nemir, nezadovljstvo, svađu, zavist, ljubomoru i slične divote, do toga da su nam dodati da bi ih snagom čovjeka na planeti zemlji savladali i izbrisali. Zauvijek.




Vjerujem također da ništa u životima stanovnika planete zemlje nije bez veze prisutno. Niti jedna stvar niti jedan osjećaj….

Svako od nas može vrlo jednostavno da vidi kuda je on sam ili njegovi bližnji ili njegovi prijatelji, poznanici, saradnici stigao radeći ono što je okolina i kolektivna svijest smatrala za normalnim raditi. I ne kažem da je svako u tome nesretan. Daleko od toga. No, šta ako jedan izvrstan pekar koji pravi izvrsna peciva zato što je pekaru naslijedio od svog oca koji je opet od svog, sanjao o tome da je frizer? Kakve bi frizure on umio napraviti, koliko bi zadovoljnih mušterija imao, kojim bi sve svjetskim destinacijama prisustvovao kao majstor frizura, koje bi ljude upoznao, koliko bi života promijenio svojim pristupom i svojim frizerskim bravurijama, koliko bi novaca dobivao, šta bi sve sa tim novcima mogao raditi, koga darovati, koga pomagati, koliko bi on sam sa sobom bio zadovoljniji….?

No, da, naravno i kao pekar  je bitan za svijet, i kao pekar dočekuje svoje mušterije nasmijan, i kao pekar je u mogućnosti da daruje, pomaže i da je zadovoljan sobom jer daje osnovnu hranu stanovništvu.

Ali biti frizer….? Putovati svijetom, upoznavati razne zanimljive ljude i uljepšavati ih…?

A kako se tek osjeća onaj koji zato što su mu porezana krila na putu do raditi i živjeti svoje snove, negdje utučen i krajnje nezadovoljan sobom i svojim boravkom na planeti zemlji, upravo kreira svoju novu bolest zbog koje će imati makar malo pažnje, makar dio one pažnje koju bi imao da je nastavio slikati i dozvolio da mu život pokaže da se od slikanja može i raskosno živjeti.




No, ovo su samo moja razmišljanja dok se u sebi sjećam sebe prije nekoliko decenija u igri koju sam najviše voljela a to je slušam te, tu sam za tebe, znaš li koliko si divna osoba i vidjeti ono što osoba ne vidi a što mijenja svijet. I kakve veze sad to ima sa završenim ekonomskim fakultetom. I kako može biti bolje od toga?


Piše: Daniela Cukov


Rođena u drugoj polovini prošlog vijeka, stekla zvanje diplomirani ekonomista i naučila kroz godine i godine razliku između imati suštinu ili imati formu. Završila nekoliko raznih radionica iz oblasti ličnog razvoja, postala certifikovana za nekoliko tehnika Access Consciousness, postala certifikovana da obučavam ljude kako postati Access Bars praktičar. I pored toga, kako živjeti život sa lakoćom i radošću svaki dan. Koristim i prenosim svoja znanja, kako da fizički, psihički i finansijski budemo u harmoniji sami sa sobom. Imam svoj blogFBstranicufacebook-grupu i You Tube kanal Zivot Koji Volim i FB stranicu Calivita život. Ako Vam se dopada moja energija, potražite me, biće mi zadovoljstvo da zajednički kreiramo nova Čudesa. Kontakt e-mail: zivotkojivolim@gmail.com

Instagram