Vjerojatno ne postoji čovjek na ovom svijetu, a da
nije osjetio neku bol. Ženama su najpoznatiji menstrualni bolovi, porođajni
bolovi, migrene, bolovi u leđima, ali i bolovi u drugim dijelovima tijela.
Neizbježan dio života je i duševna bol, koja može biti povezana s traumom,
gubitkom, razočaranjem i dr.
Bol
je neugodni osjetilni i emotivni doživljaj povezan sa stvarnim ili mogućim
oštećenjem tkiva ili opisima u smislu takvog oštećenja. Bol je uvijek
subjektivna.
Doživljaj boli
Procjena jačine boli je individualna
i određuje se formalno budući da se izražavanje boli razlikuje od osobe do osobe
(subjektivan doživljaj), kao i od kulture do kulture. Bazično mjerenje jakosti
boli je važno zbog procjene terapijskog učinka.
Pojam
„tolerancija na bol“ odnosi se na najjaču bol koju pojedinac može trpjeti.
Ljudi se međusobno toliko razlikuju po svojim karakteristikama – od jačine
vida, mišićne snage, sluha za glazbu, pa nema razloga da na toleranciju na bol
ne promatramo na isti način. Svatko od nas ima sposobnost da podnese određenu
količinu boli – netko može izdržati jaču bol, netko ne. Stoga o istom iskustvu
boli (npr. o porođajnim bolovima) ne možemo govoriti uopćeno.
Na sam doživljaj boli utječu brojni čimbenici. Kako
prof.Ivanec navodi „Činjenica jest, da se može
odvratiti pažnja s osjeta boli, pa čak i s jake boli. Istina, neće takva
psihička udešenost dovesti do potpuno bezbolnog stanja, ali će bol biti slabija
ako se uspijemo usmjeriti na nešto drugo. Poznata je i stresna analgezija, gdje
u situacijama jakog stresa i jače ozljeđivanje kod ljudi može biti potpuno
neopaženo. Dakle, određena stanja poput očekivanja, učenja, jakih emocija mogu
biti čimbenik doživljaja boli.“
Najjačom
boli tradicionalno se smatra porođajna bol.
No, iskustvo zdravstvenih djelatnika, ali i znanstvena istraživanja govore da su najjače ocijenjeni bolovi kod ozljeda živaca, ekstremnih glavobolja, kamena u bubregu, trigenalne neuralgije, ozljeda moždane kralježnice, opeklina, napada žuči i, naravno, poroda. Porođajna bol je jedina koja nije vezana za bolest ili ozljedu, već se radi o prirodnom procesu. Dvije osobe koje su doživjele porođajnu bol i bol uslijed napada žuči mogu potpuno različito ocijeniti u kojem slučaju je bol bila jača. Zato govorimo da je bol uvijek subjektivan doživljaj.
OLAKŠAVANJE
BOLI
Brojne
su tehnike kojima si možemo olakšati bol. Osim učestalo upotrebljivanih
lijekova za bol, smanjenju boli doprinosi vježbanje (bilo kakvo, bitan je
pokret!), yoga, akupunktura, akupresura, refleksoterapija, masaža, tehnike
opuštanja (hipnoza, disanje, autogeni trening, opuštanje mišića,
kognitivno-bihevioralna terapija itd.)
U nastavku teksta naučit ćete jednu od tehnika olakšavanja boli u pet koraka.
Prvi
korak – osvijestite se
Pokušajte se zaustaviti u trenutku
osvještavajući svoje misli (što govorite samoj sebi u tom trenutku), osjećaje
(što osjećate – užitak, napetost, uzbuđenje, tugu, ljutnju itd.) i fizičke
senzacije. Također osvijestite gdje se nalazite, što vidite oko sebe, što
osjećate, kakve mirise njušite, kakve zvukove čujete, toplinu prostora.
Osvijestite svoje disanje – ne morate ga nužno mijenjati, samo se fokusirajte
na ritam svog disanja.
Drugi korak – krenite prema neugodi
Naše uobičajene reakcije na bol su pokušaj
uklanjanja neugode ili barem pokušaj skretanja pažnje od neugode, te svojevrsno
utapanje u neugodi – prepuštanje tom osjećaju i strahovima koji su vezani za
isti (hoće li se nastaviti, koliko dugo, kada će prestati, što ako ne prestane
itd.) No, postoji i treća opcija. Umjesto da se prepustite neugodnom osjećaju i
strahovima, preusmjerite pažnju s priče i strašnih interpretacija i umjesto
toga pažljivo promatrajte senzacije vezane za neugodu. Razmišljajte koje su to
senzacije (da li imate doživljaj boli kao da se pržite, kao da reže, probada,
rasteže, bocka, škaklji, pritišće ili dr.), gdje se točno nalaze, kakvog je
oblika ta neugoda, gdje su joj granice – gdje točno završava neugoda, koliko je
debela, mršava, duboka, plitka...? Pokušajte osjet boli u potpunosti proučiti.
Treći korak – potražite ugodu
U svakom trenutku postoji tisuću stvari i mjesta
na koje se možemo fokusirati. Bol je alarm za obraćanje pažnje na određeni skup
fizičkih senzacija ili misli koje nam govore koliko je neugodna ta bol. Treći
korak je istraživanje unutarnjeg i vanjskog svijeta, tražeći nešto ugodno u
vlastitom iskustvu. Potraga za ugodom može biti poput potraga za skrivenim
blagom. To blago mogu sasvim jednostavno biti ruke i toplina u njima ili ugodan
osjećaj u trbuhu, osjet topline sunca na licu ili bilo što drugo.
Četvrti korak – proširite svjesnost
Proširivanje svjesnosti uključuje spajanje
ugodnih i neugodnih aspekata iskustva, uključujući cijelo tijelo i sve ono što
vas okružuje tako da postajete mnogo veći od specifičnog negativnog osjećaja
boli u određenom dijelu tijela.
Peti korak – odgovarajte umjesto da reagirate
Dozvolite
si da svu svoju pažnju premjestite na svijet oko sebe. Dozvolite si da
odgovarate na neugodu umjesto da reagirate kao i uobičajeno na situaciju u
kojoj se nalazite. Odgovarajte sa znatiželjom i otvorenog uma, sa više
mogućnosti i izbora nego ste imali prije ovakvog istraživanja svoje boli.
Ukoliko patite od kroničnih bolova, imate mogućnost učestalo vježbati ovu tehniku. Više vježbe vodi lakšoj primjeni tehnike, te ćete primijetiti da vam se bol s vremenom smanjuje, tj. da imate sve više kontrole nad njom. Možda vam se sada čini nemoguće u trenutku patnje primijeniti ovako „kompliciranu“ tehniku, ali upravo je to ono što umanjuje bol – svjesni napor koji se ulaže u fokusiranje, te dovodi do distrakcije od boli, a distrakcija do smanjenja procijenjenog intenziteta boli.
Može se činiti daleko jednostavnije popiti lijek i bez napora si olakšati bol, ali ako patite od kroničnih bolova i pijete velike količine lijekova – tada više ni to nije dobra opcija. Isprobajte nekoliko tehnika dok ne pronađete onu koja vam najviše pomaže. Budite uporni, ništa ne možete riješiti u jednom pokušaju. Redovnim vježbanjem ove ili neke druge tehnike za olakšavanje boli otkrit ćete cijeli svijet mogućnosti. Samo ne odustajte. Linija manjeg otpora nekad je možda najkraći, ali ne i najbolji put do rješenja.
Piše: Andrea Vlašić
Andrea Vlašić je doktorand psihologije i certificirani klinički hipnoterapeut iz Livna, BiH. Psihologiju je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stručni je suradnik Asocijacije za psihološka i poligrafska ispitivanja (APPI), s fokusom na prevenciji seksualnog zlostavljanja (posebice pedofilije), identifikaciji i tretmanu žrtava zlostavljanja. Aktivno se bavi znanstvenim radom. Uređuje svoju Facebook stranicu www.facebook.com/ArtOfHypnosis/. Seanse savjetovanja i hipnoterapije provodi individualno, grupno i putem Skype-a (na Hr/Bos/Srb i engleskom jeziku). Dostupna je i putem Vibera i Whatsapp-a na broju +38763 / 250-461
