Umjetnost mirovanja: kako biti više prisutan u sadašnjem trenutku?



Dragi moji, da, godinama radim na sebi.
Učim, treniram, uzdižem se, padam i ponovo ustajem…
Kao i svatko tko želi da živi život koji prolazi kroz njega, a ne pored njega
Imam li rezultate?
Da imam i jako sam zadovoljna. Ostvarila mi se većina mojih snova, a imam i čitavu listu budućih snova na kojima radim i na kojima ću raditi u budućnosti.


Za sve šta sam do sada postigla i za sve što želim dalje da postignem držim se jednog jako važnog zakona, “ NIŠTA RADITI”
Da, ‘ama baš ništa.
U ovom vremenu u kome trenutno živimo, brzina dominira.
Sada je  trenutno velika brzina življenja.

Tako da ništa ne može biti tako inspirirajuce i ništa tako urgentno kao “ništa raditi”.

U većini religijskih tradicija  bar jedan dan u sedmici mora biti sveti, da se ništa ne radi.

Ali kako se brzo živi na kraju je taj jedan dan,  koji je namjenjen za mir, još više ispunjen svim poslovima koje nismo stigli da uradimo u toku sedmice. Kupovina, sportovi, posjeta familiji i prijateljima…
Onda samo da pogledamo imamo li kakvih poruka na telefonima, na fb stranicama.
Svi smo uvijek online-dostupni.




Zato možda razumijete da je jedan dan “ništa raditi” neophodan za zdravlje i ozdravljenje.
Ponekad mi se čini da mi sami sebe izluđujemo. Još ovo, pa još ono.
I što je još gore to su nam negdje postale vrijednosti kvaliteta. Jednom riječju pravimo od sebe robote.
U familiji moga muža je jedna snaha prava Amerikanka. Ona sa ponosom kaže da je u Americi još gore i da svi žive još brže.

Ipak iz sveg srca vjerujem da postoji  puno drugih mjesta na Zemlji gdje je sasvim drugačije.

Ja pokušavam da živim život u momentu. Brojim svaki dan iznova svoje zahvalnosti.
Ne dozvoljavam da me proganja srah za moju budućnost.
Kao Lifecoach dajem veliku vrijednost ovakvom načinu življenja.

Ipak “ništa ne raditi” je puno teže nego što se misli. Engleski kazališni pisac Oscar Wilde je rekao:Ništa raditi je veliki posao”!

Kako to postići?

Počnite sa disciplinom, svakodnevno po malo.
Ja svaki dan bar pola sata isključim telefon, radio TV, kompjuter.
Izađem na svoju terasu ili ako mogu odem na plažu i budem svjesna koliko sam baš u tom momentu i s tim momentom bogata.
Naravno da mi na površinu izađu i nemirne misli, koje se još više povećaju kada nađem taj momenat za sebe. Od tih nemirnih misli i strahova ne treba bježati. To se mora proživjeti.
Ako ja svoje nemire i strahove prijateljski pogledam i akceptiram postaju sami po sebi manji.

Svojim ukućanima kažem:” Pustite me da sebe nađem, odmah se vraćam” Tada mi se i najgore komlikovane situacije razjasne i ugledam put ka izlazu iz nekog problema. Kao da se sklonim i sačekam da nevrijeme prestane. Pa se opet sve razjasni i opet usija sunce.

Da se razumijemo, ne umišljajte sebi nikada da život bez problema postoji.
Ili život gdje ide sve kao pod konac. Tome ne treba ni težiti. Nego naći najbolji i najprirodniji način kako se sa svojim životom nositi.

Nemojte sebe nikada odmah prisiljavati da satima “ništa ne radite”, nego korak po korak.

Prvo pet minuta, par puta na dan. Tada postižete povjerenje u sebe i svoje misli.
Ako to češće ponavljate postajete sami po sebi mirniji. Dok na kraju ne postignete da vam sasvim prirodno bude da jedan dan u sedmici “ništa ne radite’

Mudrost “ništa ne raditi” je prirodan tok života i prirode.

To ne znači da moramo stati sa svim što radimo.
Ne, nego se pustiti prirodnom toku života.
Ako nam nešto ne ide u životu, onda treba da se zaustavimo i ne “radimo ništa” dok ne naleti prirodni talas dešavanja i riješavanja.

U staroj Kini se povlaće teistički monasi iz uzurbanog društva u brda, da uče “ništa ne raditi” iz prirode.

Poznati kineski mislilac Lao-Tse kaže da “ništa ne raditi”, moramo primjenjivati u cijelom svijetu.

Ponekad se podrazumjeva i bukvalno “ništa raditi”




Ako smo posadili neko drvo, uradili smo najbolje što smo mogli.
Dali dobru zemlju, đubrivo, vodu i stavili ga na mjesto gdje je dovoljno potrebnog sunca.
Onda dolazi momenat da pustimo drvo na miru. Još više vode i đubriva neće mu ubrzati rast.
Cijela priroda živi po ovim principima.
Možda je u ovom momentu najvažnije da učimo mudrost življenja iz Zakona prirode.
Mi nismo ništa drugo nego dio nje same.

Kada ja kod sebe osjetim kako mi se u glavi nagomilava spisak šta sve moram još da uradim, onda brže bolje idem sjesti u svoju omiljenu fotelju. Znam da je tada momenat da samo odlutam mislima i da “ništa ne radim”. Da se zagledam negdje u prazno. Onda mi se vraća moj unutarnji mir. Ponovo počinju kreativne ideje i riješenja sama po sebi naviru.

Dok su moja djeca mila mlađa, nedjeljom su uvijek kukala kao im je dosadno, jer nismo "ništa radili". Moj muž i ja  nismo nikada trčali da ih zabavimo ili negdje brže bolje vodimo da ih spasimo od te dosade.
Naprotiv tada sam im govorila: ”Super sutra ćete biti kreativni puni inspiracije i energije.
Ne bježite od zdrave dosade!”
Danas i oni uživaju u nedjeljama “ništa ne radeći”, kao i ja i baš su sretni.


Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 




A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi 
"Život".

Instagram