Prestanite kriviti druge ljude i okolnosti: Vi birate način na koji ćete živjeti svoj život!




Dragi moji, najvažnija poruka koju vam šaljem kroz moje tekstove, i kroz moju knjigu “ŽIVOT” su:

Volite i akceptirajte sebe i svoj život takvim kakav je, pa tako  možete postići sve što želite







Ne čitate to samo kod mene, sve više se o tome govori i piše. Možda vam se nekada čini da već i sve ptice na granama pjevaju istu pjesmu. 

Možda neki kažu :”Eh i ove svjesnosti i rada na meni mi je dosta, sve jedno te isto."

Čak šta više neko vrijeme ste se možda i bavili sobom, ali “šta ćeš nema se vremena, obaveze, normalan život vuče  dalje ….”
Ne, ne ,ne, … Ako ovako razmišljate niste u pravu. 
Odustajete, a da niste ni počeli. 

Ja lično i kao i svi drugi Lifecoachi ili Životni treneri koje pratite smo tu da vas podržimo. 

Da vam kao učitelj plesa tačno na pravo mjesto stavimo ruku na leđa kako biste što lakše plesali, svoj i samo svoj život. 
Da vas svaki puta pomalo vraćamo na početak, na prve korake, da biste opet napravili jedan pravi korak u naprijed.

Znači opet malo na početak.
Stvari su u vašem životu takve kakve su. 
Vi ste takvi kavi ste. 

Neću vas sada pitati da se mjenjate. Možda možemo nešto uraditi da neke stvari promjenimo u svome životu,  ali ništa ne možemo mjenjati prije nego što smo sebe i sve svoje okolnosti u životu akceptirali.

Ponekad je bolno i jako teško akceptirati stavri i situacije takve kakve su.

Možda želite prebrzo neke stvari da promjenite u sebi i oko sebe, pa je to uzaludno propušteno vrijeme. 
Zašto?
Niste sebe dovoljno upoznali. 
Niste bili dovoljno iskreni prema sebi. 
Niste akceptirali sebe i svoj život koji već imate.
Bavite se radom  na sebi površno.

Ako svoju realnost akceptirate, tek onda se možete opustiti.
Tada dođete do zaključka da vi u ogromnom Univerzumu niste tako bitni.

Ali ako se sve više opuštate i akceptirate sebe i svoj život, otvaraju vam se putevi gdje vidite da ste vi centar svog Univerzuma.

Nemojte sebe nikada sa drugima upoređivati!
Znam reći ćete: “To nije lako.”
Ok,  to nije lako, ali zašto mora biti lako? 
Ko je rekao da život mora biti lak?
Zašto mislimo da je nešto što je teško istovremeno i loše?

Znam ja i iz svoga iskustva da su prvi koraci kada sebe upoznajemo uvijek jako teški.

Ako počnete sebe da upoznajete, počinjete sve manje da se slažete  sa drugima. Okolini postajete čudni.

To je prvi korak ka svojoj ličnosti.
Morate dobro uočiti i otkriti razliku između sebe i drugih.
To otkriće je bolno, jer bivate svjesni koliko ste sami. 
Ta misao vam daje strah od usamljenosti. 
Ali svi to moramo proći... 

Sjećate li se svog prvoga dana u školi kada vas je majka odvela… Pa eto vas šta vam fali. Nikakva šteta od tog prvog dana škole. Moja unučica Dunya, kojoj je u septembru bila godina dana je prije tri mjeseca krenula jedan dan u obdanište. 
A joj,… plaća i boli što kod nje, što kod njene mame, moje kčerke. A i moje srce se cijepalo. O, da  nije to sve, nego i kada se svaki puta vrati iz obdaništa dobije neki drugi virus. Evo je slinava već dva mjeseca…. 
Doktor kaže:
” Nije joj ništa! Njeno tijelo sada pravi imuni sistem!”

O tome se radi. Moramo sami sebi dozvoliti da nam se ojača naš imuni sistem, na prirodan način, bez antibiotika.
A ako nešto želimo, a ništa ne radimo na tome, nego samo mislimo kako nešto želimo, gubimo kontakt sa “sada” i  sa“ovdje”.
Ako nešto želite uradite to i nađite načina kako to postići.
Ako vam ipak ne ide promjenite želju. 




Nemojte brinuti što će vas nekada obuzimati tuga. Što ćete padati.
Biti tužan za nešto je normalno, ali biti deprimiran od nečega to nije normalno.


Pasti je sasvim normalno, ali ostati ležati nije normalno.

Ne mrzite sebe i druge.
Držati se slijepo određenih ideja  i ne pomicati se s mjesta, je jedna vrsta mržnje prema sebi.
Sve što kod sebe i kod drugih ne možemo akceptirati je takođe jedna vrsta mržnje.

Učite se šta je ljubav prema sebi, drugima i svojoj djeci.
Ako djeci obećavamo da ćemo sve učiniti za njih da bi njima bilo lakše, to nije ljubav nego je laž. 
Ako želimo svoju djecu od svega da zaštitimo, to nije ljubav nego egoizam i posesivnost.

Počinjite svaki dan ispočetka  da živite iz dubine svoga srca. 
Usmjerite se na zadovoljstvo i inspiraciju. 
Tražite ljude i mjesta gdje je svjesnost koju tražite već dugo prisutna.

Stvarno nije bitno gdje ste i šta se oko vas događa. Vi birate način na koji ćete živjeti svoj život. Vi birate svoju realnost. 

Ne upirite prst da je nešto što tražite tamo daleko na horizontu. Okrenite svoju cijelu šaku prema sebi i stavite je na svoje srce. 
Tamo je to što tražite. I sada u ovom momentu dok čitate.
Što više sebi vjerujete i tako zračite, to ćete prije postići što želite. 



Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 



A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi 
"Život".

Instagram