Vjera je puno dublja nego religija: kako istinski vjerovati?




Dragi moji, već mogu reći da kao Lifecoach ili Životni trener imam nekakvo iskustvo iza sebe.


Radim individualno i grupno. Koliko god da sam ja podrška kod mojih klijenata i ja jako puno učim iz svih tih iskustava. Učim puno o drugima, ali istovremeno učim i o sebi. Svaki dan iznova. Svako novo pitanje ili dvoumljenje mojih klijenata me vodi u nova traženja i  saznanja.



Sa nekima radim već par godina. Svi se izjašnjavaju da se kod mene dobro osjećaju i to mi je veliki kompliment.
Poslije jedne završene radionice su mi ushićeno rekli : “Sve što ti nama kažeš mi ti vjerujemo!”
Ovoga sam se uplašila.
Kao da mi je nekakva alarmna lampica zasijala u glavi  i brzo sam za sljedeći put uradila ovu temu za objašnjenje.

Imam sreću da sam poslom prisutna na dva ili  tri različita govorna područja. 
U mom slučaju se ne  radi  samo o razlikama ugovornog područja nego i u mentalitetu, načinu razmišljaja i vjerovanja To mi je opet poseban izazov i iskustvo.  

Svi ljudi na svijetu su isti, da to nam je svima jasno. 
Svi smo od krvi i mesa. 
Svi se trudimo živjeti i preživljavati. 
Želje su nam iste.

Pa šta je onda razlika?
Razlika je u macinu KAKO vjerujemo i da li znamo da vjerujemo, NE u ŠTA vjerujemo. 

Vjera u nešto što  nam dokazuje istinu, koju mi ne vidimo. 

Jedni se čvrsto drže svoje vjere u nekoj od religija. I vjeruju u tajnu postojanja i dešavanja.

Drugi se drže izreke da vjeruju u “nešto”, pa je to kao  neki kosmički Djeda Mraz koji na svojim sankama ide kosmosom i gleda odozgo kome i kako treba ispuniti želje? 



Jedni se drže spiritualnosti, gdje se na životno-filozofski način vjeruje u prirodu i čovjeka kao dio prirode.

U svim ovim primjerima nam je jako jasno podvučena linija između naše vjere, u ono nevidljivo što nas tješi, i onoga što je vidljivo i opipljivo. Mi smo opipljivi, a naša vjera je nevidljiva.
I u toj vjeri  učimo da je ta linija jako jasna. Jedan crkveni zapis kaže:” Mi ne moramo da mislimo ko je Bog, mi treba samo da Ga volimo.

Sada su na pomolu i druga vremena.
Ovdje bar u Holandiji crkve se sve više zatvaraju. Ljudi nemaju vremena da pripadaju nekoj instituciji. Svatko traži sam sebe negdje i u nečemu.
I šta se još dešava, neka vjerovanja sada počinju i naučno da se dokazuju. Kvantum fizika i Energetska psihologija se puno bave ovim istraživanjima. 
Odjednom  nam se otvaraju vrata da ne moramo da vjerujemo  u ono što postoji.
Ako nam kažu da jedno postoji, mi možemo kreirati ili vizualizirati drugo. 

Sve više je hrabrih pojedinaca koji se ne stide, i koji su se suočili, otisnuli, otrgnuli i doživjeli iskustva ovozemaljske ili Božanske prirode i to žele da dijele dalje.

Zahvatilo je maha, vjera u  motivacijske govornike.
Oni postaju virtualne religije. 
Ljudi danas ovo lako prihvataju, jer u motivacijskim govornicima vide konkretno nekog ko je nešto proživio. Motivacijski govornik koji govori o svom raspeću. On postoji i on im se obraća , odgovara na pitanja za rješenje njihovih problema. Pa pošto mogu da ga vide i čuju većini uliva jos više vjere u to što on interpretira.

Sve su ovo divni oblici kako  pomagati  drugome i pomoći sebi.
Postoji i još jako puno drugih religija koje pomažu ljudima, na koji način da vjeruju i izdađu iz poteškoća koje im život nosi.

Ali religije su ljudske. 
To je kuća koju su ljudi osmislili i tu interpretiraju svoje ideje. Motivacijski govornici drže predavanja, pišu knjige, snimaju videa i na taj način interpretiraju svoje životne vizije. 

Vjera pripada Univerzumu i ona je u nama kroz Univerzum.

Sve interpretacije su ljudske i dobro je da se dijele. 

Ako želite pomoć od bilo kojeg religijskog oblika ne možete slijepo vjerovati samo tim interpretacijama. Morate se prvo naučiti vjerovati.
Morate raditi na sebi i na tome kako da vjerujete. U interpretacijama su samo primjeri.
Ne dozvolite da vam Univerzum ili Božansko budu samo dio neke od religija kojoj pripadate, kao jedan komad namještaja.

VJERA je naš  unutarnji poziv od Univerzuma koji nas usmjerava, bez da znamo gdje.

Jer Bog ne postoji, Bog se dešava!
A vjera je strast koja gori u nama, ali nikada ne izgori.
To je jedan put na kome pravimo izbore, ponekad i neobjašnjive, ali duboko u sebi znamo ( i pored teškoća)" da će sve biti dobro- da je sve dobro”. 
Vjera u suštini nema dom. Ona ima istu jačinu u bilo kojoj religiji ili interpretaciji. Ona je puno jača i dublja, kao što i nudi puno više sreće i blaženosti nego bilo koja religija ili interpretacija.

Tražimo i jačajmo vjeru u sebi, jer tako se otvaramo za nešto što postoji  i puno  je uzvišenije  nego mi , a koje je istovremeno nama bliže nego naše srce.

Imajmo interesa sa različite religije ili interpretacije, jer oni nas vode do zdravog dvoumljenja.

Mene ne može usrećiti izjava da mi klijenti vjeruju sve što kažem.
Ja ih kao  Lifecoach samo pozivam na dvoumljenja, na traženje rješenja, na pričanje svoje priče i svojih razmišljanja, kao što sam ja svoju priču i razmišljaja ponudila u svojoj knjizi “Život”
Ja ih samo pozivam da se uče vjerovati “da će sve biti dobro”-“da je sve dobro”, jer sve ima svoj razlog. 
Na nama  je samo da učimo.
I ja se svaki dan učim i mislim da ću se učiti dokle god postojim.


Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 


A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi 
"Život".

Instagram