Život je umjetnost, a ti si umjetnik!



Dragi moji, sve više ljudi želi da počne svoj život iz početka. Poneki se već dugo bave time da nešto promjene u svom životu i da izađu iz stare patrone. 

Svi  žele da njihov život bude što bliže njihovim snovima.
Prvi korak ka tome je biti iskren prema sebi. Postavljati si pitanja i tražiti odgovore. 
Drugi korak je sebe nadgraditi i edukovati čitanjem. 
Treći korak je praćenje motivacijskih govornika.

Ali vrijednost svega i refleksija vaših promjena se vidi samo u međusobnom razgovoru i kontaktu sa drugim judima. 

Ja kao lifecoachom organizujem grupe za razgovor, gdje ljudi koji rade na sebi razmjenjuju svoja iskustva. I time  zaokružuju taj proces. 
Kao kad slikar ili vajar završe svoje umjetničko djelo, pa ono dobije pravi sjaj tek kada ga publika vidi.

Zato potražite u svom okruženju, ili kao što ja radim i preko Skypa, grupu pod vođstvom stručnog lifecoach, gdje ćete moći razgovarati i razmjenjivati iskustva. I gdje ćete moći bolje vidjeti svoje promjene na sebi. Gdje ćete sebe vidjeti kao najljepše remek djelo.

Evo prenosim vam zaključak  teme, s kojom se jedna grupa bavila.

Na jednom od razgovora je bila tema o tome koliko smo u stanju sebe potpuno prihvatiti prije nego krenemo ka promjenama.



Sve što doživljavamo u sebi i oko nas dolazi iz naše duše.
Duša je izvor našega postojanja. Tok života nije ništa drugo nego harmonijska razmjena različitih snaga koje nas pokreću.
Sve i svi mi smo jedni sa drugima povezani. Kada bismo zaustavljali taj tok bilo bi kao da zaustavljamo krvotok u nama samima.

Zato moramo nastaviti dati sve od sebe, da sve ono čemu dajemo vrijednosti u našem životu nastaviti još više primati. Bilo da se radi o ljubavi, dokazivanju, inspiraciji, novcu ili pažnji.

Ne stidimo se biti otvoreni prema sebi i priznati si čega  želimo više. Dokle god sebi nismo jasni, u tome, to ne možemo ni očekivati niti od jedne sile koja postoji u nama i oko nas.

Akceptirajmo i imajmo poštovanja za svoje tijelo.

Naša tijela su organizmi koja imaju u sebi u ovom momentu naš život. 
Tijelo imamo samo jedno. 
Mi možemo na našem tijelu raditi, brinuti se za njega i nešto prepravljati, ali u principu ništa se ne mjenja, ostaje uvijek samo naše tijelo. 

Zato trebamo učiti kako na druge ljude da gledamo. Učimo se da vidimo u svima i u svakom tijelu ljepotu. Probajmo vidjeti svoju ljepotu i prihvatiti sebe i svoje tijelo takvo kakvo je.

Akceptirajmo mišljenja drugih ljudi.

Naravno da drugi nešto misle o nama. I to uopšte nije strašno. Svi imaju pravo da imaju svoje mišljenje. 
Samo budimo svjesni da nas drugi uopšte ne poznaju, niti će nas ikada u potpunosti poznavati. Niko ne zna našu cijelu priču. 
Znači da mišljenje iz bilo kog izvora nije potpuno.
Mišljenje drugih o nama nas može ponekad i zaboljeti.
Umjetnost življenaja je da pozitivan glas u našoj glavi, pobjedi negativno mišljenje drugih.

Ne dozvoli nikome da te omalovažava niti da gazi po tebi. Upamti dobro i ti to znaš; ti si predivan/na!

Akceptirati lične odgovornosti

Mi smo sami odgovorni za sve što mislimo, što kažemo, što radimo.
Mi smo takođe odgovorni za poslijedice naših misli, riječi i djela. U našoj je odgovornosti kako vidimo vezu između onoga što ulažemo i poslijedica.
Na šta se tu misli.

Mi  samo sami  odgovorni za svoju sreću. Mi to moramo sami uraditi. Neće nikada niko usput doći da nas usreći. Ako se osjećamo loše u svojoj koži i nazovemo nekoga da mu se izjadamo, utjeha će biti samo trenutna. Mi smo ti koji velikim djelom odlučujemo o svom životu. Zato uzmimo odgovornost za svoj život i akceptirajmo da mi imamo konce u svojim rukama.

Akceptirati znači i oslobađanje

Sebe akceptirati znači osloboditi se dvoumljenja, nesigurnosti i prestati sebe spuštati i omalovažavati.
Jednostavno recimo sebi: ”Ja sam sretan/a ovakva kakav/kakva sam.




Da bi vam bilo jasnije ko ste u biti odgovorite na slijedeća pitanja:

-Šta misliš ko si ti?

-Jesi li nesiguran/nesigurna o tome šta drugi misle o tebi i ko tačno?

-Imaš li osjećaj da konstantno želiš nešto na sebi promjeniti, a da i poslije dugog pokušaja nema rezultata?

-Bojiš li se bliskim osobama tačno reći šta želiš?

-Imas li osjećaj da nisi dovoljno bitan/bitna, ili se tako postavljaš prema ljudima kao da nisi dovoljo bitan/bitna?

-Imas li osjećaj da ako bi te ljudi poznavali bas takvoga/takvu kakva si u biti, da im se više ne bi svidjeo/svidjela?

-Imaš li jasan san koji želiš da ostvariš ili neki način života kako bi želio/želila da živiš, zasnovan na onome što je najvažnije u tvom životu, a ništa ne radiš da to ostvariš?

Ako odgovorite iskreno na ova pitanja o sebi, automatski ste počeli rad na sebi!

Zaključak ove moje grupe je bio da su im baš ova pitanja pomogla da se zamisle nad sobom. 
Većina ih se uplašila svojih odgovora i nisu se osjećali baš dobro pri spoznaji ko su.
Razumljivo je da se ne osjećate uvijek baš dobro.
Ipak usudite se da pogledate sebe! 
Akceptirajte sebe takvima kavi ste!
Vi ste najvrijednjiji  života koji vam je dat.

To obavezno djelite sa uživo sa drugima, jer svi smo mi jedni drugima inspiracija!


Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice. 

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. 

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim. 

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina. 

A od septembra dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji” Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi 
"Život".

Instagram