Niste tu da budete voljene, tu ste da volite!



Kako je ovo prvi tekst za čitateljice magazina SretnaŽena željela sam da on ujedno bude i okvir kojim ću predstaviti svoj rad i s kojim će čitateljice dobiti uvid što mogu korisnoga izvući iz tekstova koji će uslijediti. 


Tako sam jučer legla s tom željom i jutros bila potjerana iz kreveta u 4:30 s naslovom koji je “stigao”. Kad teme i naslovi stižu oni su poprilično nemilosrdni, nema tu:” ja bih još malo odspavala ili bih prvo popila kavicu”. Sve dok ne otvorim laptop ili bilježnicu, ne zapišem osnovnu ideju, nemam mira. Oni nemaju milosti da dolaze u neko ugodno doba popodne ili predvečer, iako sam ih zamolila da promijene vrijeme posjećivanja. Oni vole tiho jutro, kada sve spava, a ja sam dovoljno omamljena da ne postavljam dodatna pitanja nego pišem i slušam unutarnjim uhom. 



Možda ako bismo se uspjeli dogovoriti za neki pristojniji popodnevni termin, ubacila bih unutra svoja uvjerenja i neke svoje ego blokade, a to sumnjam da bi bilo na dobrobit ljudima kojima je to što radim namijenjeno. Tako je došao ovaj naslov i ova tema s kojom ćemo se upoznati.

Većina naših majki koje su nas podigle, radile su to na način da su malo za sebe tražile, a puno od sebe davale. 

Nisu bile svjesne da je to pravi put, nego su postupale po instinktu. Koliko su bile sretne, nikada saznati nećemo, jer to niti nije pitanje našeg vremena. Onda su došla vremena, kada je postalo potrebnim osvijestiti da je uredu i za sebe nešto tražiti, pa su nastupile turbulencije u odnosima. Takav je razvoj svijesti od nesvjesnog ka svjesnom.  

Svjesno je već unutar nas samih, leži neotkriveno. To što je neotkriveno ne znaći da ne upravlja nama. Tako je u fazi razvoja svijesti nastala ideja da je ljubav primanje-davanje.  Nastala je ideja da bismo se trebale osjećati voljene pa smo  krenule  tražiti mjesto i ljude gdje ćemo biti voljene. Ta faza evolucije je došla kraju.  Ona je služila posljednjoj fazi spoznaji što Ljubav nije, kako bi nakon nje otkrili što Ljubav u nama jest. 

Ljubav nije primanje, Ljubav nije mjera primanje-davanje, Ljubav jest samo davanje. 

 Sve koje smo krenule tražiti Ljubav izvan nas samih nismo ju našle. Nismo našle jer se ona niti ne nalazi izvan nas. Ona je u nama.  Ljubav od nikoga ne možemo primiti. Ljubav je jedina stvar na svijetu koja ne poznaje primanje, ona poznaje samo davanje. 

Naše majke su Ljubav davale nesvjesno, a mi smo pozvane Ljubav davati svjesno. Koliko ćemo Ljubavi svjesno davati za toliko će se ona i uvećavati. Kako se uvećava, jer je načelo uvećanja u njezinoj srži, tako će se činiti da nam ju netko vraća i da ju primamo. Svjesnim davanjem osjetit ćete da Ljubav ne možete primiti nazad. 

Zašto Ljubav​ ne možemo​ primati, nego samo svoju prepoznavati u drugima​?

Jednostavno zato što je vaša košara već Ljubavi puna. Kako svjesno Ljubav od sebe dajete tako Ljubav  pleše po rubovima košare i ne može primiti ni jednu mrvicu nečije Ljubavi. Niti vama odgovara osjećaj da ste Ljubav primile, odgovara vam samo osjećaj davanja koji stalno puni košaru s onom Ljubavlju koja je izvorno vaša, a to ste vi same. 

Kada poželimo osjetiti Ljubav ljudi s kojima živimo, kada poželimo da nam ljudi daju do znanja da nas vole, to je velika varka, a istina je da tada samo želimo otkriti Ljubav koja živi u nama. 



Kada dođe vrijeme u razvoju svijesti na taj korak, jedini način kako ćemo taj korak i učiniti je putem čežnje. Čeznemo do boli, čeznemo za Ljubavlju do srži naših kostiju. Boli nas što ju ne primamo, boli nas što Ljubav od drugih tražimo, boli nas što Ljubav izvana ne vidimo.  

Kako boli tako smo primorani osvijestiti što Ljubav sve nije, jer ono što ona nije to nas i boli. Tu se nalazi paradoks života, najveću bol nam daju upravo ono za čime i najviše čeznemo.  

Osvještavanje Sebe kaže da idemo nazad prema Sebi istim putem kojim smo i otišli od Sebe pa je logično da nas i boli ono što već u sebi imamo, a u igri zaborava Tko Smo zaboravili smo na to.  Kako sve više osvještavamo, tako ostaje jedino Istina koja kaže: Ljubav si ti i ne traži je u nikom drugom. 

Nisi tu da te netko voli, koji se smisao da Ljubav sama sebe voli. Ti si tu da voliš i Sebe širiš kroz Ljubav koju daješ. Imaš slobodnu volju, kojom određuješ fizičke putove kojima ćeš Sebe davati.  

Kako budemo kao pojedinci živjeli s tom sviješću ostvarit će se proročanstvo našeg vremena, koje kaže: "Ljubav će imati zadnju riječ."


Piše: Ivana Debelić

Ušla u 40-tu godinu bivanja na ovoj  kugli zemaljskoj. Nekada mi se to činilo puno, danas nemam nikakvo mišljenje. Nekada sam imala velike zahtjeve od života, danas ga samo živim i ostvarujem svoje ciljeve. Majka sam dviju živahnih djevojčica, prijateljica​ i životna suradnica bliskim ljudima. Posjedujem dobre tenisice za trčanje i plavu kuhinju za fine svježe obroke. Sve drugo smatram prolaznim i zamjenjivim.  Diplomirala sam ekonomiju u Zagrebu i ubrzo se pokazalo da je to bio samo usputni test.​ Glavni životni testovi nakon te diplome tek su počeli pristizati u obliku ljudi, knjiga, tečajeva, putovanja,  dodatnih studija, a sve na temu: Tko sam Ja, Kuda idem i Zašto sam tu. Danas stečeno znanje, iskustvo i razumijevanje životnih procesa s puno Ljubavi prenosim dalje u radu s ljudima kroz  kreiranje svjesnih odnosa koji imaju za cilj osvijestiti u nama blagostanje, zajedništvo i napredak. S posebnim žarom sudjelujem kao podrška u kreiranju sretnijih brakova, a i kao podrška u  osvješćivanju zašto nije išlo i kako dalje. Dok, s posebnim veseljem sudjelujem u kreiranju korisnih i ispunjavajućih odnosa na radnim mjestima. Učimo tko smo mi u odnosima, čemu nam odnosi služe, kako svaki odnos učiniti na dobrobit svima koji u njemu sudjeluju. Ukoliko zelite kontaktirati Ivanu i njenu pomoc u kreiranju ispunjavajućih odnosa, pisite joj na: ivana.dblc@gmail.com

Instagram