Psihologija kreativnosti: Kako pomoći djeci da razviju kreativnost i talente?



Motivirana razgovorom s profesionalnom „lutkaricom“, gospođom Čolović koja samostalno izrađuje predivne unikatne lutke, dobila sam inspiraciju pisati o kreativnosti. 



Kreativnost je sposobnost stvaranja nečeg novog, no to ne moraju nužno biti umjetnička djela nego i ideje, novi načini rješavanja nekog problema... Kreativnost je bitan izraz ljudskog razvoja. Znamo da su se i pećinski ljudi izražavali kreativno kroz crteže na zidovima, osmislili prvo oruđe, izrađivao se nakit, ukrašavala tijela... Gledajući razvojno, i djeca se vrlo rano počinju kreativno izražavati. 

Gospođa Jelena mi je ispripovijedala priču o svom životu. Još u ranom djetinjstvu njena mama je razvijala njenu kreativnost izrađujući joj različite postavke, te crtajući sa svojom kćerkom velike formate njenog omiljenog lika Sarah Kay, koje je djevojčica potom bojala. Privilegirana biti u blizini velike kreativke u svom susjedstvu, uz koju je naučila razne likovne tehnike, Jelena Čolović je danas također velika umjetnica, a njene lutke su prava umjetnička djela. 

Svatko od nas rađa se s kreativnim potencijalom, kojeg će odgoj i društvo poticati ili potiskivati. 

Kao unuci uglednog akademskog slikara, svojoj kćerki sam ponudila boje prije nego je naučila hodati, a ona je taj poticaj obilato koristila. Ni u jednom trenutku nisam dozvolila da čistoća kuće ili novi namještaj budu prepreka kreativnosti moje djece. Bijeli stolovi redovno su obojani flomasterima jer znam da će se ta sloboda sigurno pokazati u različitim područjima njihovih života. Kad dozvoliš sinu od godinu dana da „svira“ tvoj klavir češće od tebe dok te svi stalno opominju da će ga pokvariti, onda znaš da stvari služe ljudima, a ne obrnuto. 

Manje štete ima od slomljene ruke ili slomljene igračke od slomljenog duha.  

Gledam ove moderne torte i vidim da ih tako originalne rade istinske umjetnice. Lijepe su izvana i iznutra. Neka me isprave ako griješim, ali njima majke sigurno nisu govorile: „Ostavi, pokvarit ćeš to!“ ili „Neka, ja ću!“ nego su ih puštale da isprobavaju i otkrivaju ljubav u izradi slastica i ukrašavanju.

Neka, ja ću... što može biti pogubnije za samostalnost djeteta, za kreativnost, za samopouzdanje? Sa „Neka, mama će...“ djetetu poručuje da nije dovoljno sposobno da samostalno nešto uradi, ograničava dijete u kreativnom procesu ili uvježbavanju različitih vještina. 



Dozvolite djetetu da isprobava različite materijale, boje, tehnike... dozvolite im da lupaju kuhačama po loncima, da mijese tijesto, režu škaricama, šivaju, kreiraju odjeću. Ne ocjenjujte njihove radove, nije toliko bitno da djetetov uradak bude zapanjujući ili „iznad svoje generacije“ – bitno je poticanje razvoja svih tih vještina. To što dijete šiva odjeću za lutke ne znači da će biti krojačica niti ako mijesi tijesto da će biti slastičarka. 

Bilo koja aktivnost važna je za djetetov mozak i radi nešto što crtići i igrice na tabletima i smartphonima ne mogu. Razvijena kreativnost važna je danas u mnogim zanimanjima. Dozvolite je svom djetetu i budite kreativni s njima! 


Piše: Andrea Vlašić

Andrea Vlašić je doktorand psihologije i certificirani klinički hipnoterapeut iz Livna, BiH. Psihologiju je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stručni je suradnik Asocijacije za psihološka i poligrafska ispitivanja (APPI), s fokusom na prevenciji seksualnog zlostavljanja (posebice pedofilije), identifikaciji i tretmanu žrtava zlostavljanja. Aktivno se bavi znanstvenim radom. Uređuje svoju Facebook stranicu Sensum Pisholoski Centar. Seanse savjetovanja i hipnoterapije provodi individualno, grupno i putem Skype-a (na Hr/Bos/Srb i engleskom jeziku). Dostupna je i putem Vibera i Whatsapp-a na broju +38763 / 250-461


Instagram