Želite li sve stići i pritom biti sretne, ne činite ovu grešku!



Jednog dana je netko rekao da je multitasking dobar, pri tomu je još nadodao da​ je to karakteristika uspješne žene i potaknuo žene danas uvježbavaju tu vještinu.





 Kako je taj isti identificirao žene kao ciljanu skupinu koja će kupiti karakteristiku multitaskinga, tako je pripremio i marketing za svoju ciljanu skupinu.


 Pa je rekao: “ Vi ste žene sposobne  i vama je prirodno funkcionirati po principima multitaskinga”  I... proizvod je prodan.



Žene su ga kupile i još ga kupuju. 
Prihvaćaju hrpu poslova, opterećene su dodatnim poslovima, i teško im je reći Ne!



Kako sam i sama bila​ uvjerena da je to najbolji princip funkcioniranja tako sam i usavršavala multitasking vještinu.​

​ I da​....​istina je da sam uspijevala istovremeno odraditi više poslova, istina je da sam zadovoljila unaprijed postavljene rokove, ali je najveća istina da sam ostala iznutra​ prazna.

Nakon dugo razmišljanja zašto, došla sam do zaključka. Radila sam samo zato da dokažem sebi i drugima da ja to mogu, ne da pokažem da ja to hoću i da je to moje istinsko izražavanje iz srca.

Radila sam da dokažem kako sam osoba vrijedna pohvale, ne da pokažem kako​ pohvala dolazi s mojim istinskim izražavanjem i​ da mi ništa ne znaći, kada sam sama sebe već unaprijed pohvalila što sam se odvažila izražavati iz srca. 

A kako ništa od navedenog nije pristizalo, ni uspješno dokazivanje ni pohvala, a posla je bilo sve više, jer ja mogu istovremeno sve pa su mi još i nadodavali poslove, tako je praznina postajala sve dublja i dublja.
  
Ta praznina me prisilila sagledati istinu.  Istinu koja je vikala: “ Ja, to ne želim!”  Istinu koja je rekla: vrijeme je mjera, a ne osjećaj. Nemam vremena je osjećaj jer sam zbrkana u svojim željama​, a taj osjećaj nema veze sa stvarnim vremenom. 

Tako sam donijela odluku da ću prestati s multitaskingom, pod hitno. I vidi što se dogodilo. 

Kada sam nešto radila, radila sam samo to i to​ glavom, tijelom i duhom… osim što je bilo kvalitetno učinjeno, bilo je i brže gotovo. 

Ako je zazvonio telefon, tada sam donosila odluku: 
1. Ako ću se javiti na telefon, tada odustajem od ovoga posla i pristajem baviti se samo razgovorom 
2. Ako mi je posao koji radim trenutno bitan, donosim odluku da se ne javljam na telefon dok ovo ne završim, bez krivnje što se ne javljam.

Rezultat mojih odluka po prethodnom principu: Uspijevala sam završiti posao brzo i kvalitetno, obaviti razgovor brzo i kvalitetno, ali nikako istovremeno.

 Osjećaj krivnje koji me prije tjerao da radim stvari istovremeno, jer sam se htjela dokazivati, nestao je...




Takava princip sam primjenjivala i u kućanskim poslovima. Ako perem prozore, a  netko me pozove na kavu, tada odlučujem: Osjećam li srcem da želim otići na kavu? Ako da, tada odustajem od pranja prozora i dolazim na kavu. Ako ne, ne odlazim na kavu i ne osjećam krivnju radi toga. 


Dok pijem kavu i razgovaram, ne osjećam krivnju što ne perem prozore i nisam mislima u pranju prozora, nego pijem kavu i razgovaram. 

Kada je dosta razgovora, odustajem od kave, odlazim doma i odlučujem se na pranje prozora.
 
​Tada opet ​p​erem prozore i ne razmišljam o kavi jer sada igram  scenu​ pranja prozora.

​Dok sam živjela u sistemu multitaskinga bila bih istovremeno u kombinaciji kave, prozora, smetenosti i žurbe, osjećajući da nema dovol​jno vremena. 


​Dok bih prala prozore, bila bih mislima na kavi. A kada bih sjedila na ​kavi  u mislima bih prala prozore i osjećala krivnju po nekim čudnim principima nametnutih prioriteta. Takav nametnuti sistem koristimo fizički, ali i u mislima. 

Kada se odmaramo razmišljamo o poslu. K​ada smo na poslu, maštamo o odmoru.

Želite li kvalitetno upravljati svojim vremenom i uživati u njemu, 
radite svjesno samo onu stvar na koju ste se u tom trenutku odlučili.

​T​ako ćete stići sve i biti svugdje s lakoćom i potpunim zadovoljstvom.  Na takav način,​doživjet ćete​spoznaju da vam je život priredio točno onoliko zadataka koliko je u vašem kapacitetu ni više ni manje. 

Doživjet ćete da u svakom trenutku možete biti zadovolji jer radite ono što vam ja na srcu i od srca, a ne od misli što biste trebali jer se tako od vas očekuje. Osvijestit ćete intuitivne uvide. Prepustit ćete im se lakoćom. 


Danas ako radim i najhitniju stvar na svijetu, a sine mi misao i želja da želim nekoga nazvati, sve prekidam i zovem odmah. Na kraju se ispostavi da je to bilo s razlogom.

Želim vam da uživate u svojem životnom vremenu i svjesno odlučujete što, kako i koliko ćete raditi. 

Zapamtite da je vrijeme mjera, a ne osjećaj. 
Mjera je u vašim rukama, a osjećaj je u vašim mislima. Vi ste vlasnik i kreator, istovremeno.


Piše: Ivana Debelić

Ušla u 40-tu godinu bivanja na ovoj  kugli zemaljskoj. Nekada mi se to činilo puno, danas nemam nikakvo mišljenje. Nekada sam imala velike zahtjeve od života, danas ga samo živim i ostvarujem svoje ciljeve. Majka sam dviju živahnih djevojčica, prijateljica​ i životna suradnica bliskim ljudima. Posjedujem dobre tenisice za trčanje i plavu kuhinju za fine svježe obroke. Sve drugo smatram prolaznim i zamjenjivim.  Diplomirala sam ekonomiju u Zagrebu i ubrzo se pokazalo da je to bio samo usputni test.​ Glavni životni testovi nakon te diplome tek su počeli pristizati u obliku ljudi, knjiga, tečajeva, putovanja,  dodatnih studija, a sve na temu: Tko sam Ja, Kuda idem i Zašto sam tu. Danas stečeno znanje, iskustvo i razumijevanje životnih procesa s puno Ljubavi prenosim dalje u radu s ljudima kroz  kreiranje svjesnih odnosa koji imaju za cilj osvijestiti u nama blagostanje, zajedništvo i napredak. S posebnim žarom sudjelujem kao podrška u kreiranju sretnijih brakova, a i kao podrška u  osvješćivanju zašto nije išlo i kako dalje. Dok, s posebnim veseljem sudjelujem u kreiranju korisnih i ispunjavajućih odnosa na radnim mjestima. Učimo tko smo mi u odnosima, čemu nam odnosi služe, kako svaki odnos učiniti na dobrobit svima koji u njemu sudjeluju. Ukoliko zelite kontaktirati Ivanu i njenu pomoc u kreiranju ispunjavajućih odnosa, pisite joj na: ivana.dblc@gmail.com

Instagram