DIJETE BEZ PRIJATELJA


Prijateljstvo je vrlo važno u životu svakog čovjeka. Kada se djeca tek rode, najveću potrebu imaju za roditeljima, dok im društvo vršnjaka nije bitno. Što je dijete starije, to raste važnost provođenja vremena s vršnjacima, ali raste i utjecaj vršnjaka na dijete. Kad se dijete rodi, sve njegove ili njene potrebe ispunjavaju roditelji, no s vremenom sve manje potreba može ispuniti roditelj, a sve više djetetovi vršnjaci. To je normalno i očekivano.


Mnogi roditelji su zabrinuti jer njihovo dijete nema puno prijatelja i provodi vrijeme samo. To može biti nešto sasvim normalno, ali i zabrinjavajuće – ovisno o tome kako dijete to doživljava i koji je uzrok takvoj situaciji.

Prije svega, potrebno je otkriti smatra li dijete da je to problem. Iako roditelje može zabrinjavati činjenica da dijete nema puno prijatelja, samo dijete može biti zadovoljno takvim stanjem stvari. Neka su djeca povučenija od druge djece i ugodnije se osjećaju kada provode vrijeme sami. Neka djeca (kao i odrasli) ne vole velike krugove prijatelja i radije se druže samo s jednim vršnjakom. Ako je dijete zadvoljno, ako ima zdravu količinu samopoštovanja i ima dobre rezultate u školi, nemate potrebu brinuti se oko broja prijatelja.





No, ako je dijete nezadovoljno ili nesretno, žali se što nema više prijatelja ili da nema uopće prijatelje, da ga nitko ne voli ili nešto drugo, trebate se potruditi pronaći uzrok takvog stanja.

Pokušajte saznati zašto dijete ima takvo mišljenje, zašto kaže da nema ni jednog prijatelja ili da ga nitko ne voli. Možda se tako osjeća samo sad, nakon što mu je možda netko u školi nešto grubo rekao, pa se osjeća povrijeđeno. Ako otkrijete da djetetu ne odgovaraju školske kolege zbog drukčijih stavova, potražite drugu okolinu za svoje dijete uključujući ga u sportske klubove, glazbene ili likovne radionice, kulturno-umjetnička društva ili nešto drugo u dogovoru s djetetom. Na taj način ćete mu proširiti krug poznanstava i omogućiti da se upozna i sprijatelji s vršnjacima koje zanimaju slične stvari. U većini slučajeva dovoljno će biti da pronađu jednog bliskog prijatelja da bi se osjećali sasvim zadovoljno.

Nije poželjno suviše se miješati jer dok pomažete djetetu u pronalasku prijatelja, dijete treba osjetiti samopouzdanje da to može i samo. Možda je potrebno naučiti dijete vještinama društvenog ophođenja, a to možete učiniti igrajući uloge s djetetom i smišljajući različite svakodnevne scenarije npr. pristupanja drugoj djeci na odmoru, pozivanja na igru, pitanja oko zadaće ili posudbe olovke kad ju dijete zaboravi ponijeti.



Dijete možete potaknuti da pozove nekog školskog kolegu na igranje svojoj kući ili na zajednički odlazak u park, izlet biciklima, rolanje ili u šetnju s psom. Kada dijete ima priliku provesti vrijeme jedan na jedan s drugim djetetom, to daje mogućnost stvaranja bližeg odnosa. Također, vi kao roditelj imate priliku primijetiti ako se dijete ponaša previše sebično ili dominantno, možda je suviše hvalisavo, te možda zbog toga ne uspijeva stvoriti prijateljske odnose s drugom djecom. Pričekajte da prijatelj ode, te potom nježno i s razumijevanjem pojasnite djetetu što ste primijetili, zašto se takvo ponašanje (ne karakter djeteta!) možda ne sviđa drugoj djeci. Ne zaboravite reći djetetu kakvo ponašanje je poželjno s prijateljima.

Najvažnije od svega je biti tu za dijete, ali ne da biste činili sve umjesto djece nego ih naučili da sve mogu učiniti sami, a vi ćete biti tu za podršku ako im ponekad zatreba. Zapamtite da nije vaš cilj učiniti sve za dijete jer tako nećete osposobiti dijete za samostalan i odgovoran život. Cilj je podučiti ga, usmjeriti ga, ohrabriti i osnažiti. Nitko se nije rodio s priručnikom za uporabu niti je bilo roditelja koji nisu ni u čemu pogriješili. Ako vam se čini da ste došli do granice kad više ne znate što dalje učiniti, kako se ponašati, ako ste iscrpili sve tehnike ili možda svu svoju energiju, obratite se stručnim osobama. Problem sasvim drukčije izgleda izvana. 

Piše: Andrea Vlašić

Andrea Vlašić je doktorand psihologije i certificirani klinički hipnoterapeut iz Livna, BiH. Psihologiju je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stručni je suradnik Asocijacije za psihološka i poligrafska ispitivanja (APPI), s fokusom na prevenciji seksualnog zlostavljanja (posebice pedofilije), identifikaciji i tretmanu žrtava zlostavljanja. Aktivno se bavi znanstvenim radom. Uređuje svoju Facebook stranicu Sensum Pisholoski Centar. Seanse savjetovanja i hipnoterapije provodi individualno, grupno i putem Skype-a (na Hr/Bos/Srb i engleskom jeziku). Dostupna je i putem Vibera i Whatsapp-a na broju +38763 / 250-461


Instagram