Trebamo znati opustiti se kako bismo mogli postići više!


Je li vam cijeli dan gužva? Jeste li nalazite vrijeme i pažnju za sebe?

U prošlom broju ovog magazina sam pisala da sve što nam se dešava ima svoj razlog. I da sam to nekoliko puta osjetila na svojoj koži.
Tekst je bio taman objavljen, a meni je zazvonio telefon. Poziv iz Bosne. Mama me zove i kaže da je u bolnici, jer je dobila blaži srčani udar.
Naravno da mi je prva reakcija bila panika i pitanja koja su u sekundi prolazila kroz moju glavu. Kako??? Šta???
Na sreću ona se dobro oporavlja. I dok tako razgovaramo ona je sama došla do zaključka da je to bila posljedica jednog dužeg perioda gdje je brinula i dan i noć za mog tatu, sve do njegove smrti prije tri mjeseca. Trčala je da obavi sve svoje obaveze koje radi sa velikom ljubavlju i sa još većom ljubavlju bila uz svog muža do zadnjeg dana.
Pomoć nije tako lako prihvatala. Sve je ona to mogla sama!

Svjesna je da joj je ovaj blaži srčani udar bio signal da nešto mora da promijeni. Da treba da se opusti i promijeni dosadašnji ritam.
Treba da odmori i malo udahne zraka.




Bilo bi dobro i korisno da svi redovno malo odmorimo i udahnemo zraka. Da svakodnevnu brzinu života malo pustimo.

Trebamo naučiti opustiti se!

U svim magazinima o zdravlju čitamo o zdravoj ishrani i koliko je zdravo da počnemo novi dan sa zdravim doručkom, jer tada aktiviramo naš metabolizam i time  dobivamo tjelesnu energiju. 
Isto tako nam je neophodno za nas duševnu kondiciju, kojom također dobivamo tjelesnu snagu da počnemo dan sa osmijehom. To nas čini pozitivnijima i dobivamo jedan  opušten osjećaj.
Znači prije zdravog doručka kada se probudite, protegnte se nekoliko puta svjesno udahnite i izdahnite. Probajte da napravite grimasu osmijeha na licu, koja će se sama pretvoriti u pravi osmijeh. Tako odmah osmijehom i pozitivnom energijom počinjete dan.

Stići na vrijeme, završiti posao na vrijeme, dočekati goste na vrijeme…
Vrijeme nam bez sumnje određuje ritam naše svakodnevnice. Od kako ustanemo svugdje moramo stići na vrijeme.

Zaboravite na momenat vrijeme! Dajte si dnevno bar dva puta po pola sata bez telefona i bez sata na ruci.
Upražnjavajte kratke meditacije. Oslobodite se stresa i dobit ćete novu energiju.

Moj život je trenutno jako gužvast; karijera, kuća, porodica, dvoje djece u pubertetu… unuka.. 
Poneke obaveze su teške i odgovorne.
Moji ukućani me kroz smijeh zovu “dirigent”, jer im svima dirigujem šta da rade. Ali to mi je jedini način da kreiram svoje vrijeme i vrijeme za njih.
Morala sam napraviti prioritete svih svojih obaveza i neke obaveze koje mogu i oni uraditi prepustiti njima. Tako na primjer, obavljanje kupovine, čišćenje korova u vrtu, slaganje i sortiranje veša, pranje prozora.
Jedna porodica najbolje funkcioniše kao tim. Kada se obaveze i odgovornosti podijele, prvo se svi osjećaju zadovoljno, drugo imamo više vremena za opuštanje i jedni za druge.

U našoj svakodnevnici nam par stvari oduzimaju jako puno energije i ne dozvoljavaju nam da se opustimo. To su: razočarenja, ljutnja, ljubomora…
Prestanite da se mučite sa ovim. Ono što ne možete da promijenite jednostavno pustite i živite u momentu, sada. Šta je ko i zašto rekao, zašto i kako neko na nešto reaguje. Nema kraja ugađanju.., a sve manje mjesta za opuštanje. Opustite se i kupite si ili uberite buket cvijeća. 
To su male na izgled beznačajne stvari, ali nam jako puno pomažu da se opustimo. Mene nekada opusti jednostavno tračak sunca koji se probija kroz zavjesu. Ili zagrljaj drage osobe.
Uzmite vremena i napravite si u kući mjesto sa omiljenim knjigama ili svjećicama, buketom cvijeća, mirišljavim štapićem…




Naučiti se opustiti  ne podrazumjeva se samo po sebi. To treba uvježbati.
Zato uzimajte redovno u danu male pauze od 10, 15, 20 pa čak i 30 minuta.

Holanđani su mi bili u početku jako čudni. Svako malo oni pauziraju.
Bilo da je neko kod kuće nezaposlen ili da radi, vrijeme za obroke i pauze su svugdje iste. 
U pola 8 ujutro je doručak, u 10:00 sati je vrijeme za kafu ili čaj petnaest do dvadeset  minuta, u 12:30 je užina pola sata, 15:30 pauza za kafu ili čaj opet petnaestak do dvadeset minuta ili, večera u 18:00 sati uz čašu vina i na miru i uveče u 20:00 se dan zaključuje kafom ili čajem.
Danas razumijem zašto!
Ko god nam dođe u goste iz naše zemlje pada im u oči kako je po autobusima, prodavnicama i ulicama mirno i staloženo. A osoblje u kafićima, restoranima, zdravstvu i svim ostalim javnim ustanovama uvijek raspoloženo i nasmijano


Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice.  

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.  

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.  

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.  

Od septembra 2016. dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji”. 

Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život". 


Pratite Vanju na facebook-uInstagramu i čitajte njen blog za više riječi inspiracije i savjeta. Vanjinu knjgu Život mozete kupiti klikom na ovaj link.

Instagram