Kako se suočiti sa sopstvenim greškama i krenuti dalje?



Ušli smo u sedmi mjesec ove  godine.  Škole su se privele kraju, a godišnji su se isplanirali ili se uveliko planiraju. I moj godišnji je već isplaniran.


Ja svake godine provedem mjesec dana u Hrvatskoj. Svake godine na istom mjestu. Na jednom malom ostrvu. Po mojim kriterijima  to mjesto ima sve elemente raja…
Pita me neki dan jedna poznanica: “Pa šta radiš cijeli mjesec na istom mjestu?”
A ja joj tako veselo odgovorih:
”Svake godine iznova tražim sebe.” 
Ovom izjavom nisam uopšte sarkastična ili cinična, naprotiv jako ozbiljna.



Svi mi želimo da budemo svoji i ubjeđeni smo da sebe znamo.  Ili  se hrabri usude sebe  bolje  upoznati.
Zbog ovoga u  zadnje vrijeme puno ljudi posjećuje seminare, radionice i kurseve na ovu temu. 
Sve više se traže savjeti coacheva i terapeuta.

Uspješni ljudi, ljudi koji se osjećaju dobro, ljudi koji su spontani i koji su autentični su najčešće dobri uzori. 
Autentičnost je u zadnje vrijeme postala visoki nivo naših ideala.

Ali šta je to u stvari što mi tražimo?
Šta je to što  ja svake godine iznova upoznam?
Šta ja to radim kada sebe iznova upoznajem?


Prije nego li dalje nastavim na ovu temu, moram ponoviti rečenice iz jednog od mojih ranijih tekstova.
“Ništa na svijetu nije statično! Sve se svaki dan iznova mijenja, pa tako i mi sami. Mijenjamo se kroz naša iskustva, kroz učenja, lična usavršavanja kroz sve uspone i padove.”

Tako da je sasvim logična da ja svake godine iznova želim sebe da upoznam.
Da svaki puta iznova akceptiram svoje greške.
Koliko god se još jedan puta možda zacrvenila sama pred sobom zbog grešaka koje sam napravila i koliko god nije baš najlakše svoje greške vidjeti one mi ipak pomažu da se promijenim. 
Niko od nas ne srlja u greške namjerno. Svi želimo i planiramo najbolje, a nekada ispadne sasvim naopako.
Ponekad pravimo iste greške, ponekad opet nove. 
Ni u kom slučaju ne trebamo da se mrzimo i ljutimo na sebe. 
Najosnovnije je uvijek biti drag prema sebi. Ni jedna naša greška nas u tome ne može spriječiti, samo nam može pomoći da u sebi promijenimo što želimo.


To traženje nije uvijek baš lako. 
Ko je i šta je u principu to što tražimo?
Postoji li to neko ja?
Ili smo mi samo umotani i usmjereni  pod utjecajem svijeta u kome živimo?

Pročitah članak o Rudolf Steiner osnivača Antropozofije - moderna struja u društvu.
 ( Antropozofija (od grčkog ανθρωπο+σοφία, ljudska mudrost) je skup ezoteričnog znanja o duhovnoj naravi čovjeka, svijeta i svemira. Daje i posebne upute za meditaciju. Utemeljena je početkom 20. stoljeća u Švicarskoj i Njemačkoj.
Težeći što većoj nepristranosti, sa namjerom uspostavljanja objektivne egzaktne znanosti s područja natprirodnog, njen utemeljitelj Rudolf Steiner je u središte interesa uvijek postavljao predmet svog proučavanja, prije negoli je davao osobna gledišta.
No antropozofija se danas često tumači kao sinkretistički spoj zapadne filozofije idealizma, gnosticizma, kršćanstva, i hinduističkih učenja. ) Izvor :Wikipedia

Po Rudolfu Steinergu  mi postojimo od tri različita dijela. 
Kao prvo imamo fizičko eterično tijelo koje se sastoji od životne energije.
Drugo astralno tijelo u kome se smješta duša i
Na kraju iznad svega nas duh u kome se nalazi to naše ja.

Po antropozofima svaki puta kada sebe nešto naučimo što se našeg ličnog i spiritualnog života tiče, mi se ponovo rađamo.

Koliko god različitih teorija postoje i koliko god su različite, mi i dalje tražimo.

Jedno je sigurno. 
Ako sebe poznajemo , nije bitno na koji način, to je osnovni sastojak za dalji lični rast i razvoj. To je jedini sastojak za našu ličnu sreću.
U ovome se svi stručnjaci na ovu temu potpuno slažu!

Nastojati upoznati i znati sebe je jako romantično!

Romantika je nova religija ovog vremena. Traženje sebe potpuno pripada tome, kaže holandski filozof Hans Kennepohl u svojoj knjizi “Mi nismo nikada bili ovoliko romantični”
Zapadna spiritualnost danasnjiše je jako romantična. Ono po čemu to prepoznajemo je vjera u ono Božansko u nama i traženje toga. Vjera u našu unutarnju snagu i  povezanost sa svim spiritualnim dimenzijama.
Najbolji primjer zapadne Romantike je knjiga “Tajna”, koja kaže ako se fokusiramo na Božansku snagu u sebi postignut  ćemo sve što želimo.
Ono što je lijepo u Romantici je da ova ideologija daje prostora pojedincu da se lično razvija, bez da pripada nekoj instituciji ili da mora da se drži granica koje mu ta institucija nameće.

Kako sam sretna da pripadam ovom novom vremenu. I da osjetim slobodu koju imam kao pojedinac.
I vama ako se čini da se poneke stvari ponavljaju ili da lice jedno na drugo, to je samo potvrda novog talasa, nove  ideologije.
Tražite, čitajte, gledajte, pričajte i kroz to upoznajte sami sebe. Uzivajte u tome da to mozete i uzmite sebi tu slobodu. 
Došlo je vrijeme da pojedinac ima moć da sam poboljša svoj život, a samim time i život u svojoj okolini.

Zato sam sretna da idem ponovo da se nađem. Da se suočim sa svojim greškama i da idem dalje da učim. A prije svega da se volim takvom kakva sam.

Učiti iz sopstvenih grešaka, biti prema sebi iskren i drag je najbolja poruka koju mogu dati sebi i drugima. Ko se ovoga pridržava ne da je samo sretniji, nego je i zdraviji!


Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice.  

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.  

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.  

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.  

Od septembra 2016. dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji”. 

Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život". 
Pratite Vanju na facebook-uInstagramu i čitajte njen blog za više riječi inspiracije i savjeta. Vanjinu knjgu Život mozete kupiti klikom na ovaj link.

Instagram