Život ti ne pokazuje šta želiš. Život ti pokazuje ono što si!



Sjedim sa sinom kome je 19 godina i on mi postavi  pitanje poslije koga se naš razgovor razvio u jednu diskusiju. Naime sa svojim drugovima je imao diskusiju o religijama i o tome kako religija utječe na nas. Pa me on pita: "Zašto se ljudi grupišu i ćemu to vodi?
Da li je moguće da se ljudi u današnje vrijeme svrstavljaju u grupice?"


On je mlad čovjek na velikom životnom raskršću. Njegovu mladost ne mogu ni u kom slučaju da upoređujem sa svojom mladošću.
Znam često reći, druga država, druga vremena.

Nisam mu ni mogla ni htjela dati  odgovor, jer sam odavno naučila da je sve u životu relativno. Isto kao što sam naučila da ne generalizijem ni jednu situaciju niti jedan događaj, jer svako ima svoja opravdanja i razloge.




Naučila sam i učim se još uvijek oslobađati nekih granica, pogotovo onih koje za mene nemaju nikakvog smisla.
I jedino sam iz tog aspekta mogla s njim da idem u diskusiju.

On kao i svi njegovi vršnjaci  skoro širom svijeta, zahvaljujući tehnološkom napretku, imaju svijet na svom dlanu. Preko komjutera i telefona  im je sve pristupačno. 

Kao roditelj sam se davno oslobodila iluzije da mogu sve da kontrolišem. 
I nije me strah!
Roditelji u današnje vrijeme ne mogu, a i ne trebaju previše da kontrolišu. 
To pripada nekom sistemu koji više ne funkcioniše. 
Ako hoćemo da kontrolišemo djecu i da ih konstantno držimo u svojim ili bili kojim drugim okovima, umrtvljujemo ih. 
Njima treba aktivnost, izazov i avantura! 
Često mi se roditelji žale kako su njihova djeca jadna, jer eto kakva su vremena, sve je opasno i teško se šta može postići. 
Naša djeca nisu jadna i nisu nesretna, a opasnost im vreba samo ako ih učimo da iza svakog čoška vreba opasnost. 

Ona su možda i sretnija od nas, jer ulaze u jedno “novo vrijeme”. Vrijeme gdje granice u razmišljanju i strogi okovi ponašanja odumiru.

"Hoćemo li sada svi biti anarhisti ili hipici?", pitala me jednom jedna klijentica-majka. Naravno da ne!

Sve manje i manje ljudi pripada samo jednoj grupi. Svi postajemo biti svjesni života koji nam je dat i sve više imamo poštovanja za sebe i svoj život.  

“Život je jedno ogledalo. Ono ti ne pokazuje šta želiš.
  Ono ti pokazuje ono što si.”   
(Robin S. Sharma)

Puno se  u zadnje vrijeme koristi termin “novo vrijeme”, ali u stvari to nije tako! Oko nas se ne dešava ništa novo, ovo je samo repriza nečega što je bilo jako, jako davno i negdje se uz put izgubilo.

Vrijeme se kreće u jednom ogromnom krugu i po učenim filozofima je to sasvim normalan proces.

Poneke tradicije imaju dokaze o vremenskom krugu od 20.000 godina ( Yuga’s i Maya’s)
Tada se spiritualnost puno više upražnjavala i bila sastavni dio svakodnevnog  života.
Život je bio bogat ritualima. Život se slavio, a smrt nije bila viđena kao neki kraj nego kao prelazak u drugu dimenziju.
Svi su živjeli u balansu sa njihovom sredinom.

Danas je sve više ljudi  svjesno jedne zaboravljene realnosti! 

Jedna realnost zajednistva bez obira u kojim se religijskim institucijama molimo. Jedna realnost, energija i ljubavi. 

Sve više je ljudi koji se bude u ovoj zaboravljenoj realnosti.
Sve više ljudi zna ko je Eckhart Tolle. 
Sve više ljudi poznaje metode manifestacija  zakona privlačenja, ili 
metode izliječenja sa EFT ( tehnika emocionalnog oslobađanja).

Ljudi se sve više vraćaju u zaboravljenu realnost prirodnih zakona. 
Sve manje ljudi prestaje da gleda političke rasprave na televizijama, a okreću se prirodnim ritualima, meditacijama, vizualiziranju onoga što žele i kreativnosti. 

A sve to nema granice. 

Danas mladi ljudi ne moraju više da čekaju da ih neka organizacija zaposli.
Čitav svijet im je pristupačan, ako to žele i ako se sami educiraju za ono što ih ispunjava i usrećuje.

Ja sam sve više ubjeđena da je pripadanje jednoj grupi koja nam kroji okvire dio vremena koji ostaje iza nas.

Ja sam 2009. otkrila zakon privlačenja i od tada ga koristim za svojoj realnosti. Koristim ga da bih svoj život optimalizirala i svaki dan mi se ruši po koja postavljena granica.

Danas sam zahvalna da mogu i druge poučiti i posvjetovati kako da koriste sve mogučnosti zaboravljene stvarnsti.

I istovremeno sam zahvalna da sam cula koje pitanje postavlja moj 19-to godišnji sin i njegovi vršnjaci.

Sasvim mi je logično da njihova generacija ne razumije zašto se ljudi grupišu.



Danas se spiritualnost opet puno više upražnjava i biva sastavni dio svakdnevnog  života.

Života koji je bogat ritualima. 
Život se slavi, a smrt nije neki tužni kraj nego prelazak u drugu dimenziju.
Trudimo se svi da sve više  živimo u balansu sa svojom sredinom.

“Ne gubi povjerenje u čovječanstvo. Čovječanstvo je kao jedan okean: ako je par flekica u okeanu prljavo, ne znači da je i cijeli okean prljav”  
(Mahatma Gandhi)


Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice.  

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.  

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.  

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.  

Od septembra 2016. dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji”. 

Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život".

Pratite Vanju na facebook-uInstagramu i čitajte njen blog za više riječi inspiracije i savjeta. Vanjinu knjgu Život mozete kupiti klikom na ovaj link.

Instagram