Da li strah od napuštanja guši vašu vezu i udaljava partnera od vas?



Prošlu sedmicu sam sa svojim sadašnjim mužem proslavila 20 godina braka. Dovoljan razlog da se na momenat malo više zaustavim kod teme ljubavi.


Bili su nam prijatelji povodom tog našeg praznika i naravno da se i razgovor vodio na tu temu.
Moj muž i ja smo u jednom momentu rekli skoro u jedan glas da možemo da živimo jedno bez drugoga.
Svi su nas pogledali začuđeno, sa strahom da nešto sa nama nije ok.
A nama dvome je to najveća potvrda da osjećamo pravu međusobnu ljubav.


U nijednom drugom životnom aspektu ne postoji toliko zbunjujućih projekcija kao što je to u “romantičnoj ljubavi”.

Zašto je to tako?

Na početku našeg života prolazimo kroz fazu gdje smo bukvalno zavisni od drugih. Mi tada učimo da sreća i sigurnost dolaze iz vana, kada se majka brine za nas, hrani nas i daje nam toplinu. Ako je jedno vrijeme nema osjećamo se napušteno i uplašeno. Ovo je jako realno, jer kako beba bismo sigurno umrli da nemamo to što iz vana dobivamo.

Ovaj prvi i najdublji osjećaj nosimo kasnije sa sobom kao jedini dokaz ljubavi i tako ulazimo u svaku slijedeću ljubavnu relaciju.

Svima nam je poznata izreka: “Ja ne mogu da živim bez tebe!” 
A najpoznatije obećanje je: ”Ostati skupa dok nas smrt ne razdvoji!

Iluzija o sigurnosti  nam je u ovim slučajevima važnija od prave ljubavi.
Ovo može jedno vrijeme da vazi kao idealna slika partnerske sreće, ali ako obećanja i sigurnosti počnu pomalo da se poljuljkuju nastaje haos i kriza u relaciji.

Naše obećanje prije 20 godina je bilo:

Ja obećavam sebi da ne želim svoju samostalnost da žrtvujem za tebe i ja obećavam tebi da ću tvoju samostalnost uvijek poštovati.

Ono što većina želi postići u ljubavi je težnja ka zaštiti i sigurnosti, ali to samo povećava nasu ovisnost o nekome i strah da ga ne izgubimo.

Borba sa nekim našim mislima samo povećava strah o tome.

Ako se bojimo da nam se nešto desi, znamo već iz Zakona privlačenja da strahom samo privlačimo da nam se baš desi to čega se bojimo.

Gledati  oslobođeno na situacije u svom životu pomaže!
Ne trebamo sve  posmatrati  iz perspektive našeg ega.

Naravno mozete predpostaviti da je sa mojim gostima bila povelika diskusija na ovu temu.

U jednom momentu me pita jedna moja gošća: Je li za tebe ego prljava riječ?”. Naravno da nije, to će vam danas reći skoro svaki spiritualni učitelj ili coach. Imati ego je u današnjem svijetu neophodno.

Ego nije pogreška ili pogrešno držanje. On je samo jedna faza kroz koju moramo proći u našem svjesnom rastu.

Svi mi moramo razviti jedn svoj identitet, jednostavno ne može drugačije.

Samo problem je kada se mi kao zrele osobe držimo naše naučene ideje o nečemu i mislimo da nam samo to treba.

Prvo moramo razviti nas ego, jer od naseg ega zavisi ko ce mo biti i na koji nacin cemo se nadgradjivati kao osobe.

Moj prvi brak, sa bivšim mužem, je trajao 10 godina. Od prve godine tog braka sam se bojala da ćemo se rastati, da će on imati drugu i iz dana u dan bila razočarana, jer on ne želi da vidi tu moju ljubav koju mu dajem. Drugi su komentarisali da sam žrtva naše veze, a ja sam imala sažaljenje nad sobom. 

Danas znam da ga je baš ta moja ljubav gušila. 

Poslije razvoda sam rekla da više nikada u svom životu neću sa muškarcima ni autobus čekati, jer sam bila umorna od davanja. Bolilo me sve, bila sam razočarana, uvrijeđena, ranjena.  Mislila sam kako sam toliko uložila u taj naš brak, a vidi šta sam dobila nazad. Ipak za mene je ta moja “patnja” bila moje prvo spiritualno iskustvo.

Vezivanje, iluzija o sigurnosti i strah od napuštanja imaju duboke urezane korijene u nama, koji nas dozivotno nagone da ljubav i prepoznavanje sebe tražimo u drugima.


Ljubav prema sebi je najprirodnija i najčistija ljubav koju možemo imati i biti sretni.

To je ljubav koju imamo bez uslova. Ona je toliko prirodna kao i rađanje svakog novog dana.

Kada sam naučila  sebe da volim moj svijet je postao širi. Strahovi i nesigurnost su bivali sve manji.

Kada sam se upoznala sa mojim sadašnjim muzem prvo mi je palo na pamet; ne dolazi u obzir da se vežem za njega. Bojala sam se ponovne boli.

Ipak iz svog spiritualnog iskustva sam znala da i ako ponovo dožvim bol znat ću se s tim nositi. No, nisam htjela biti sa nekim samo da ne bih bila sama.

Naša veza se iz dana u dan razvijala u relaciju u kojoj smo htjeli da djelimo zajedničko vrijeme i razmjenjujemo lična iskustva. 

Nas dvoje dajemo sebi već dvadeset godina slobodu da budemo svoji i sami odgovorni za svoje živote.

A energija koju dajemo jedno drugom je manje više jednaka. Naše ličnosti i interesi su različiti, ali paralelno sa manje više istim ulaganjem formiramo zajednički život.



Na isti način odgajamo i svoju djecu. Odgajamo  ih spiritualno i odgovorno.

Prava ljubav nije samo ljubav između supružnika i partnera ili prema djeci.

Otvorenost i veza medju ljudima je jedno pomoćno sredstvo da se razvije i doživi prava ljubav..

Buddha kaže da je prava ljubav, ljubav prema svemu što živi! Ljubav je prostor i sve što se u tom prostoru dešava je dobrodošlo. A ja pokušavam drugima dati ono što tražim u sebi!


Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje djece i baka jedne prekrasne djevočice.  

U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika, nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.  

U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life coach i Kognitivni terapeut, čime se danas bavim.  

Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella-Sretna žena magazina.  

Od septembra 2016. dajem časove hrvatskog jezika na “Holandskoj Poslovnoj Akademiji”. 

Moja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život".

Pratite Vanju na facebook-uInstagramu i čitajte njen blog za više riječi inspiracije i savjeta. Vanjinu knjgu Život mozete kupiti klikom na ovaj link.

Instagram