Vjera, nada i zakon privlačenja: Moj san je postao stvarnost!

Od moje trinaeste godine sam bukvalno počela da sanjam snove koji su postali stvarnost.  Tada sam imala jednu dijagnozu gdje j...


Od moje trinaeste godine sam bukvalno počela da sanjam snove koji su postali stvarnost. Tada sam imala jednu dijagnozu gdje je bilo u pitanju da li ću  moći u budućnosti postati majka. Tada sam se kao romantična trinestogodišnjakinja usudila sanjati i maštati. Mislila sam, ako možda ne može to u stvarnosti da mi se desi, sigurno može u mojim mislima. Maštala sam stalno o jednoj djevojčici. 


Koje sile i koji zakoni su bili u pitanju i na koji način su se energije u meni i oko mene posložile, ne znam ali danas ta djevojčica ima 33 godine, a poslije nje je došao još jedan dječak kome je sada 19 i još jedna djevojčica kojoj je sada 17.

Od tada duboko u sebi osjećam da uvijek postoji NADA da se ostvare želje koje možda izgledaju nemoguće!




Ta nada uvijek u meni održava vatru i strast koja me goni da tražim, učim i ne zaustavljam se.

Puno životnih puteva ne biramo sami, kao što ne možemo ni da utječemo na sve naše životne okolnosti.
Ono što možemo je da vjerujemo u svoje snove i da tražimo puteve i pratimo putokaze na tim putevima.

Prije 23 godine sam došla ovdje u Holandiju. Prvo sam bila smještena u Den Boschu, prelijepom gradu poznatom po holandskom umjetniku Jeroen Bosch. 
U šali sam govorila: “Nisam ja u Holandiji, nigdje ne vidim vjetrenjače!”
Jedan dan sam se dogovorila  sa  prijateljicom, koja je isto iz Lukavca, a živi u Rozenburgu, gradiću pored Rotterdama, da joj dođem u goste na vikend.
Stigla sam autobusom, izašla i odjednom ugledah pred sobom imponzantnu vjetrenjaču.
Ah, ovdje sam stvarno u Holandiji!“, pomislila sam.
Zastao mi je dah u grlu od uzbuđenja. Ispod elipsa vjetrenjače je stojalo njeno ime i godina gradnje.

Vjetrenjača se zove “NADA” i sagrađena je 1887. godine.

To je bila ljubav na prvi pogled: vjetrenjača i ja. Rekla sam naglas: ”Ja ovdje ostajem!”

Danas poslije 23 godine sam još uvijek ovdje, u malom mjestu pored Rotterdama, gdje centralno istorijsko mjesto ima vjetrenjača “NADA”.

Svaki dan prolazim pored nje i ona me svaki dan opominje da ne prestajem da se nadam u ostvarenju mojih želja.

U ovom istom mjestu radim  kao lifecoach i kognitivni terapeut, sa pojedincima i grupama. U grupama govorimo o svakodnevnim temama, koje su vesele, manje vesele i tužne. Kakva god da je tema,  grupa se uvijek razilazi sa olakšanjem i osmijehom.






Moj san je postao organizovati “Razgovore Za Stolom”, ni manje ni više nego u toj vjetrenjači!

Tu gdje je vjetar stoljećima pokretao elipse da bi se mljela pšenica za brašno za svakodnevni kruh, u meni se rodio san da to postane simbolično mjesto odakle će elipse vjetrom dalje slati priče običnih i neobičnih ljudi.

Mjesto gdje će se ljudi okupljati i razmjenjivati iskustva, oslobađati dogmi i predrasuda. I mjesto odakle će ljudi još više učvrstiti nadu u bolje, nadu za uspjeh i nadu da je ljubav među ljudima najbitnija.
U mom snu se rodila ideja, a sada u prošlu nedjelju je održana prva edicija mog talk-show–a "Razgovori Za Stolom”! Vjetrenjaču sam sa svojim timom pretvorila u podijum za obične i neobične priče, za muzičke talente i umjetnike. Karte su bile rasprodate u roku od dva sata pošto je bilo publicirano u novinama!

Jedna osoba me upita: ”Kako se usuđuješ tako nešto organizovati, kad  tvoj holanski nije baš skroz čist?”

Rekla sam joj: “Tamo ćemo pričati jezikom ljubavi koji razumiju svi!”
I tako je i bilo. Tema je bila “Imati dom”. Imala sam glavnu gošću, dvoje muzičkih talenata i jednog pjesnika, a u drugom djelu programa je učestvovala i publika u razgovoru.
Bilo je emotivno i dirljivo.
Cijela vjetrenjača je bila ispunjena različitostima u generacijama i nacionalitetima, toplinom zajedništva, međusobnog poštovanja i ljubavi.
Neki posjetioci su otišli ispunjeni lijepim osjećajem, neki zadovoljni da su dobili pažnju, a neki su se za momenat zaustavili u svom užurbanom životu i zamislili se nad temom”Imati dom”.

Nije bilo konkretnog odgovora na tu temu, ali to mi nije ni namjera.


Elipse vjetrenjače su se u prošlu nedjelju, gurane vjetrom sa sve četiri strane svijeta, okretale i širile svu tu pozitivnu energiju i nadu u nešto bolje, jezikom ljubavi…
To je moj san!

Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje   djece i baka prekrasne djevočice Dunje.  U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika: nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.  U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life Coach i Kognitivni Terapeut, čime se danas bavim.   Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella - Sretna Žena Magazina.   Od septembra 2016. dajem časove hrvatskog jezika na Holandskoj Poslovnoj AkademijiMoja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život"Pratite me na Facebook-u i Instagram-u za više riječi inspiracije i savjeta. Ukoliko želite kupiti moju knjigu "Život" ili se informisati za life coaching sesije putem Skype-a javite mi se na: vanja.beukelman@gmail.com ili u inbox moje Facebook stranice (Vanja-Lifecoach).

DRUGIMA SE SVIDJELO I...

0 komentari

Napomena:

Sadržaj na ovom magazinu je informativnog i motivacijskog karaktera. Namjera nam je da upoznamo čitatelje sa različitim pravcima nove sociološke misli, pozitivne pishologije i duhovnosti. Sadržaj u ovom tekstu nije zamjena za stručni medicinski savjet - ukoliko imate ozbiljnih psiholoških problema, obratite se liječniku i/li psihoterapeutu.

Instagram

CLOSE